27. 12. 2009.

Montalk: Vi spavate

Prevod: Jelena

Preuzeto sa:
http://montalk.net/metaphys/58/you-are-dreaming

Da li spavate ili ste budni? Šta je sa ljudima koje svakodnevno srećete? Mnogi će odgovoriti da su budni i da su oni oko njih takođe budni. To je jednostavno pitanje sa lako predvidivim odgovorom.

Nije sve onako kako izgleda. Ne postoje samo dva, već četiri stanja bića. Um i telo mogu da spavaju i budu budni nezavisno jedan od drugoga.

Sa budnim umom i budnim telom, čovek je zaista budan. Ako um i telo spavaju, čovek spava. Ako je um budan, a telo spava, čovek lucidno sanja. Sa usnulim umom i budnim telom, čovek hoda u snu. Postoji gradacija između ova četiri stanja, koja se kreće od hipnotisanosti i transa do dnevnih snova i zatamnjene svesti.

Opšte shvatanje šta znači biti budan sakriva istinu. U stvarnosti većina onih koji se nazivaju budnima, uopšte nisu budni. Oni su ili hipnotisani, zatamnjene svesti, hodaju u snu, sanjaju po danu ili su u stanju transa. Ono što sva ta stanja imaju zajedničko je da je svesno jezgro pojedinaca odsutno ili pasivno, kao list na vetru guran stimulansima iz okruženja.

Hodanje u snu
Mi sanjamo dok fizički spavamo. Ali za mnoge se snovi ne završavaju ujutru. Ustajanje, tuširanje, jelo, rad, gledanje TV-a – sve to je nastavak stanja sna koje ostaje suštinski nenarušeno 24 sata dnevno.

Možete uvideti da je u stanju sna naš osećaj za realnost onesposobljen i mi usmeravamo pažnju na najbesmislenije drame i scenarije. U snu gradimo snažne „logičke“ veze, koje ne sadrže nikakvu logiku, možemo malo toga da kažemo o tome šta se odvija u nama, činimo stvari impulsivno i nikada ne dovodimo u pitanje svoju realnost, niti posmatramo sebe.

Budući da su ljudi skloni da mentalno spavaju, dok se bave svakodnevnim poslovima, ponašaju se na isti način. Jedina razlika je u stabilnost njihovog fizičkog okruženja. Međutim, oni su podjednako sugestibilni, podložni lažnoj logici i pasivno pokorni svom okruženju kao i u stanju noćnih snova.

Posmatrajte šta ljudi čine ili govore, anegdote i tračeve koje prepričavaju, kako komuniciraju recitujući fraze iz filmova i TV-šoova, koriste banalne, memetičke fraze bez svesnih misli ili originalnosti, pokazuju luckasto programirano ponašanje, zauzeti beznačajnim dramama i smešteni u budalastim i dosadnim ličnostima – dok god spavaju.

Svet je mentalni azil, ali svi su suviše uspavani da bi primetili ludilo. Baš kao što nećete ispitivati svoje lude snove dok ih sanjate, većina ljudi ne postavlja pitanja o svojim ludim životima. Međutim, ako posmatrate sebe, usmerivši fokus pažnje na sebe u sadašnjem trenutku u vremenu i prostoru i pogledate one oko sebe, videćete da oni bukvalno hodaju u snu. Želeli ste da možete da posmatrate snove drugih osoba? Dakle, vaša želja je ispunjena – samo posmatrajte druge i videćete da se ponašaju na identičan način kao u snovima, jedino u stabilnom okruženju sna kakvo nudi fizički svet.

U trenutku kada zaboravite sebe i kada vas apsorbuje ono što percipirate, vi više niste budni. Vi ste zaboravili svoju svest i nalazite se u hipnotičkom transu fokusiranom isključivo na objekte vaših misli i percepcije. Od tog trenutka, vi ste predali svoju slobodnu volju i postajete nalik mašini, čije ulazne i izlazne signale određuje ono što vas trenutno zavede.

Implikacije masovnog somnambulizma su očigledne. Sa milijardama ljudi koji spavaju onima na vlasti koji su budni je lako. Ljude koji spavaju je lako kontrolisati. Njihovo jezgro svesti egzistira u mentalnom zatvoru, podjarmljenog vremena, delovanja i energije. Oni poseduju samo malo ili nimalo slobodne volje, jer su odbacili svest, koja je neophodna da bi je koristili.

Beg iz Matriksa
Svrha ovog članka je da vas pobudi da razumete da je biti istinski budan veoma retko stanje, ali da je od vitalne važnosti težiti ka njemu, shvatiti neophodnost istinski budne svesti. Bez nje vaš život nije vaš, bez nje vi ćete umreti u snu. Neki kažu da je ignorantnost blaženstvo i da je smrt u snu dobra, ali te reči su besmislica.

Postoji mali korak u pravcu bega iz Matriksa, Predatora, Generalnog zakona. Morate shvatiti da je većina vas bila i verovatno jeste uspavana; da oni koji spavaju žive u laži i da je vaš život bio laž; da one oko sebe koji hodaju u snu, sa svojim sitničarskim dramama i mehaničkim pozdravima ne uzimate za ozbiljno jer ne kontrolišu same sebe.

Planirajte unapred i zapamtite prošle lekcije, ali nemojte se izgubiti u trenutku; jednostavno budite i delujte u trenutku, sa punom svešću o svojoj budnosti. To nije moguće činite sve vreme, ali što više tome težite, to ćete duže uspeti da ostanete u lucidnom stanju.

Lucidna sećanja
Lucidnost je ključ za kontinuitet svesti i dubinu sećanja. Neki ljudi imaju dobru memoriju iako spavaju – međutim, taj tip memorije je čisto mehanički, nedostaje joj razumevanje ili nadahnuće za kreativnu upotrebu i ona se ne razlikuje od kompjuterske memorije. Kompjuterska memorija može lako da bude ponovno napisana, re-aranžirana, korumpirana, zamenjena ili sama sebi protivurečna, ali lucidna memorija je celovita, holografska i realna. Ta celovitost formira klicu objektivnosti iz koje druga lucidna sećanja mogu da rastu i da unutar sebe obrazuju konzistentno i svesno jezgro.

Tokom stanja mentalnog sna čovekova sećanja su subjektivna. U skladu sa time i čovekov identitet je subjektivan i sastoji se od uloge koju igra u tom trenutku. Unutar subjektivnog uma postoji mnoštvo subjektivnih uloga koje preuzimaju vođstvo na osnovu signala iz okruženja. Sa takvim umom, ne postoji red, konstantan rast, stabilnost niti objektivnost.

Staza buđenja je stvaranje jednog identiteta unutar sebe koji će vladati nad ostalima. Taj identitet je vaše jezgro svesti, prisutno kada opažate svoju sopstvenu budnost ukorenjenu u sadašnjem vremenu i prostoru. Sva percepcija i misli koje prolaze kroz taj originalni identitet postaju lucidne memorije, unutrašnje konzistentne i celovite. Ostajući lucidan dok se živi, radi, razmišlja i stvara akumulira lucidna sećanja. Kada se prizovu, ovakva sećanja se doživljavaju u sadašnjem trenutku i sva takva sećanja obuhvataju direktno saznanje realnosti i vremena kakvo zaista postoji bez prošlosti i budućnosti. Linearno vreme je iluzija i naše jezgro svesti to zna. Lucidna sećanja reflektuju istinu.

Ako vežbate da ostanete istinski budni, lucidna sećanja će rasti sve dok ne bude dosegnuta ključna tačka kada pesma sirena utihne. Tada ćete veoma retko biti uljuljkani i izbačeni iz stanja lucidnosti. Snaga i volja vašeg istinskog unutrašnjeg sopstva značajno raste i postiže svoju legitimnu superiornost nad iluzornom stvarnošću. Istovremeno snaga vaše prisutnosti u spoljnom okruženju takođe raste. Nećete više biti pasivna mašina, već aktivni učesnik sa kreativnim uticajem. Ne samo da padaju okovi, već i zatvor postaje otvoreno igralište.
 

Нема коментара:

Постави коментар