24. 12. 2012.

VIŠI VODONICI I ČOVEKOVA TELA

Jedno razmatranje “večne teme” u skladu sa mojim sadašnjim razumevanjem.
I još jedan deo u priči o traganju: 


ČETVRTIM PUTEM - pdf

Piše: Jelena

Prema ezoterijskim učenjima čovek poseduje četiri tela: fizičko, emocionalno (astralno), mentalno i kauzalno. U terminologiji Četvrtog puta koriste se izrazi prvo, drugo, treće i četvrto telo, odnosno kesdjan- telo za astralno i telo višeg bića (Higher Being Body) za mentalno, kako ih G. naziva u “Belzebubu”.  Za razliku od mnogih drugih disciplina, Četvrti put uči da čovek 1, 2 i 3 poseduje samo fizičko telo potpuno razvijeno i organizovano, a da preostala tri postoje samo kao potencijal. Šta to konkretno znači? 


Da li je potrebno da stvorimo neke misteriozne dodatke ni iz čega? U stvari, ako odustanemo od pokušaja da spolja napipamo neke nove izrasline i umesto toga usmerimo pogled unutra, uočićemo već sada kretanje živo kao u kapljici vode ispod mikroskopa. Razaznaćemo mnoštvo osećaja, koji se neprestano smenjuju, reagujući na spoljne podsticaje i hemiju organizma. Pogledajmo dublje i prepoznaćemo neprekidan tok mentalne energije, koja neprestano menja pravac. Međutim, dok naše fizičko telo predstavlja svrsishodno jedinstvo sa finom, funkcionalnom povezanošću između i najmanjih delova, koji svi služe celini, nikakva slična organska povezanost ne postoji između naših osećanja ili naših misli. One izranjanju nasumično, sledeći mehaničke reakcije, međusobno nepovezane i rasute, „komadići“ emocionalne i mentalne supstance, nezavisni jedni od drugih, koje i najmanji spoljni potres dovodi do sasvim nasumičnog kretanja. Ako bismo pokušali da ih zamislimo kao telo, bila bi to amorfna masa, iscepkana i rasuta, u kojoj neprestano dolazi do ogromnih gubitaka usled „eksplozija“ iznenadne ljutnje, stvaranja „virova“ nekontrolisanog maštanja uz ogroman otok energije i formiranja „naslaga“ od nataložene uvređenosti, sujete i iluzija. U nerazvijenom stanju svaka naša misao i osećanje je odvojena i nezavisna od celine i predstavlja odgovor na uticaje spolja, a iznutra ne postoji ništa organizovano što bi moglo da se odupre stimulansima života i našim mehaničkim reakcijama na njih. Setimo se da je G. gotovo čitav svoj sistem postavio kao materijalan i slobodno nastavimo sa ovom analogijom. Latinska reč za telo - „corpus“ -  nas usmerava na isti trag: ona sadrži i značenje „celina, jedinstvo“.

Tako bi odgovor na goruće pitanje o tome, da li čovek poseduje suptilna tela ili ne, možda mogao da potraži put između dva ekstrema materijalizma i new age-a. I da i ne. Posedujemo sve što je potrebno za stvaranje viših tela, ali na nama je da tu spupstancu organizujemo u svrsishodnu celinu uz takvu finu interakciju između njenih delova kakva već postoji u našem fizičkom telu. Postepeno stvaranje ovih tela se verovatno može povezati sa ostvarenjem stanja svesti, mogućih čoveku - samosvesti i objektivne svesti - i Pravog Ja – Volje. Takođe se verovatno može povezati sa uspostavljanjem stabilnije veze sa Višim emocionalnim centrom i Višim intelektualnim centrom. Možemo razmišljati o njima vozilima, neophodnim da bi se manifestovala ta viša svojstva.

Četvrti put uči da je čovek kakav jeste potpuno obrnut od onoga što bi mogao i što bi trebalo da postane. Kod pravog čoveka individualizovana Volja upravlja mišljenjem, koje sledi svesnost, mišljenje i inteligencija rukovode emocijama, koje pružaju motivacioni pokretač fizičkom telu.

Razvijen čovek ili Čovek koji ispunjava volju: svestan čovek 
- „Gospodar“ - ’Ja’ – Svest – Volja, 4. Telo    
- Misaone funkcije – koje slede svest i volju, 3. telo;      
- Emocionalna snaga i želje – koje slede misli i inteligenciju, 2. telo;                             
- Telo koje sledi želje i emocije, koje su predmet inteligencije, 1. telo;
 -Život

 Za razliku od pravog čoveka, kojim upravlja njegova individualizovana volja, čovekom-mašinom upravlja splet proizvoljnih životnih okolnosti. Fizičko telo prima slučajne šokove iz okruženja (čulne podsticaje), koji izazivaju emocionalne reakcije u skladu sa ranijim programiranjem. Ove emocionalne reakcije pokreću međusobno nepovezane „misli“ od kojih svaka kaže „Ja“, maskirajući se u volju. U ovom slučaju nema četvrtog tela, nema tela volje, tu je samo zbrka malih, konfliktnih, trenutnih volja, stimulisanih neuređenim emocijama i mislima.

Život -
-    Fizičko telo, automat, koje deluje prema spoljnim uticajima;
-    Osećanja, koja proizvodi automat;
-    Misli, koje potiču iz osećanja;
-    Različite i kontradiktorne ’volje’, stvorene željama.

U „Potrazi za čudesnim“ Gurđijev kaže: „Zamislite posudu ili retortu ispunjenu različitim metalnim parčićima. Parčići nisu povezani jedni sa drugima ni na koji način i svaka slučajna promena položaja retorte ili posude, svaki slučajni udar, koji ona primi, menja relativni položaj parčića u neredu. Ukoliko se retorta protrese, onda se parčići, koji su na vrhu, mogu pojaviti na dnu, a oni sa dna mogu isplivati na vrh. Ne postoji ništa stalno u položaju parčića i pod takvim okolnostima i ne može biti ničeg stalnog. To je tačna slika našeg psihičkog života, koji se menja svakoga trenutka. Svaki sledeći trenutak može promeniti položaj komadića, koji je na vrhu i postaviti na njegovo mesto drugi, koji je često njegova suprotnost. Nauka naziva to stanje parčića stanjem mehaničke miksture. Suštinska karakteristika interakcije komadića jednih sa drugima u tom stanju mešavine je nestabilnost te interakcije i njena varijabilnost.

Nemoguće je stabilizovati interakciju parčića u stanju mehaničke mešavine. Ali može se odigrati fuzija komadića; priroda parčića to čini mogućim. Da bi se to učinilo, ispod retorte se mora upaliti posebna vrsta vatre, koja će, zagrevajući i stapajući parčiće, najzad dovesti do njihove fuzije. Spojeni fuzijom na ovakav način, parčići neće više predstavljati mehaničku mešavinu, već stanje hemijskog jedinstva. I oni se više ne mogu odvojiti tim jednostavnim metodama, koje ih razdvajaju i čine da promene mesto dok su u stanju mehaničke mešavine. Sadržaj retorte je fuzijom postao nedeljiv, ’individualan’. To je slika formiranja drugog tela. Vatra, kojom se postiže fuzija, je u čoveku proizvedena trenjem, borbom između ’da’ i ’ne’ unutar njega
.“

Međutim, među mehaničkim ljudima nije retka pojava čoveka kod koga se fuzija odigrala spajanjem posebno naglašenih svojstava lažne Ličnosti, krutih pogleda na svet, isključivosti ili određenog fanatizma. Bez kontakta sa Višim centrima i Izvorom preko njih ova vrsta fuzije će rezultirati iskrivljenim oblikom bez empatije, zahvalnosti i poštovanja. Da bi se smer kretanja istinski promenio, potrebno je da se u čoveku obrazuje nešto, što čuva organsku vezu sa onim suštinskim u nama, nešto, što može da se odupre životu i može da kontroliše čoveka iznutra. Promena se tako ne može ostvariti odlukama Ličnosti da popravi neke stvari u sebi ili postane čvršća, odlučnija, emocionalnija ili humanija. Promena na jednom kraju izaziva sasvim neočekivane posledice na drugom. Autentična promena se odvija tako što posle duge prakse samo-posmatranja i osvetljavanja unutrašnjeg prostora Rad počinje da deluje u nama i, budući da sam predstavlja kristalizovanu, organsku celinu, počinje da uređuje unutrašnji prostor. Istinska promena odvija se onda, kada Ličnost pod uticajem posmatračkog Ja, sastavljenog od malih Ja, koja zajedno praktikuju Rad (zamenik nadzornika) počne da se povlači i postaje pasivna da bi Suštini omogućila razvoj. Tada umesto bitke malih Ja za prevlast i dominaciju i njihovih reagovanja na spoljne stimulanse, ona počinju da se pokoravaju unutrašnjem glasu i stavljaju svoj potencijal Suštini na raspolaganje.

Drugo telo tako ne može biti sačinjeno od delova Ličnosti, već samo od onog najautentičnijeg i najiskrenijeg u nama. I mada je reč o unutrašnjim, psihičkim procesima, oni se mogu izraziti merljivim odnosima. Pamćenje sebe, neidentifikovanje, uzdržavanje od unutrašnje konsideracije, neizražavanje negativnih emocija imaju sasvim konkretno, opipljivo dejstvo u našoj alhemijskoj fabrici i pokreću pregrupisanje elemenata.  
***

William James Thompson navodi još jedno važno opažanje u vezi sa višim telima:
Poređenje između brojeva vodonika, povezano sa različitom materijom tela i gorivom, povezanim sa višim centrima će pružiti jasniju definiciju njihovog odnosa. Smeštajući tela na različite nivoe na oktavi kreacije Gruđijev je dao narednu asocijaciju:  

Absolut
Svi svetovi
Sva sunca                      Četvrto telo         6 zakona     [H.6]
Sunce                           Telo višeg bića     12 zakona     [H.12]
Sve planete                   Kesdjan telo        24 zakona     [H.24]
Zemlja                          Fizičko telo         48 zakona     [H.48]
Mesec”
(William James Thompson, “J.G.Bennett‟s Interpretation of the Teachings of G.I.Gurdjieff: a study of transmission in the fourth way”)

Vodonici sa manjim brojem označavaju supstance bržih vibracija i suptilnije prirode. Usled nepravilnog rada naše “mašine” mi ne proizvodimo dovoljno finih materija. Tek Rad na sebi, u vidu “vatre”, koja zagreva parčiće u retorti i podstiče fuziju, će pokrenuti procese kristalizacije. Reč je o psihičkim procesima, tokom kojih se odvija razlaganje grubih supstanci i njihovo pretvaranja u fine.  Ovaj proces psiho-spiritualne alhemije je predstavljen u vidu dva svesna šoka u Gurđijevljevom opisu ljudske fabrike i transmutaciji materija u skladu sa Zakonom oktava (vidi “Četvrti put/ oktave ishrane”).

Uobičajen rad ljudske fabrike omogućava proizvodnju veoma malih količina viših vodonika, koji uglavnom bivaju brzo potrošeni pogrešnim radom “mašine”. Tek Prvi svesni šok – pamćenje sebe – omogućava da se oktava vazduha nastavi ka fa 24 i da alhemijska fabrika počne da proizvodi finije supstance, sposobne da manifestuju viša svojstva.

Kako ga Uspenski opisuje u “Četvrtom putu”, Drugi svesni šok je neophodan na mestu gde se mi 12 oktave utisaka i si 12 oktave hrane zaustavljaju u svom razvoju. Da bi se njihov razvitak nastavio potreban je šok – bočna oktava – putem koga bi se mi 12 oktave vazduha razvilo u fa 6, a si 12 oktave utisaka u do 6. Potrebna je fina energija 12. stepena, ona koju sadrže emocije. Međutim, u našem uobičajenom stanju samo negativne emocije dostižu potrebnu jačinu i Drugi svesni šok praktično znači rad na njima. Neidentifikovanje i praksa konstatacije u trenutku pojave negativnih stanja unosi svetlo u naš unutrašnji prostor, zaustavlja kompulziju i podstiče razlaganje negativnih emocija i oslobađanje energije dovoljno visokih vibracija. Verujem, dobar razlog da od srca zahvalimo svim “malim mučiteljima” i lažnim prijateljima, koje smo sreli u životu.
***
Sumnjam da će se dotok finih H ispoljiti kao dobro ispolirane čakre, svetleća aura ili sposobnost manifestovanja novog BMW-a. Moj je cilj daleko skromniji. “Da ovladam sobom” – rekao je jedan od Gurđijevljevih učenika na pitanje o cilju. “E, to je nešto u čemu Vam mogu pomoći.“  odgovorio je Gurđijev.

U čemu nam Rad u stvari može pomoći? 
Pokušajmo da to ustanovimo Radeći.

„Follow the path to the end, see what happens, see what changes
take place within you, and what light begins to dawn in you."
— Maurice Nicoll —

3 коментара:

  1. Анониман19. јун 2014. 10:49

    Um u dodiru sa nekim utiskom prolazi kroz slijedeće faze-svijest,percepcija,osjećaj reakcija.Mjesto najbliže izvoru na koje možemo djelovati u ime rada je 3.faza ili osjećaj,te kakav god on bio na nama je da ne reagiramo na njega te time pokrenemo čišćenje svijesti.

    ОдговориИзбриши
  2. Анониман19. јун 2014. 10:57

    prvi svjesni šok je rad na sebi(samopromatranje,pamćenje sebe,vanjsko uvažavanje i rad sa neg.emocijama),dok na mjesto drugog svjesnog šoka dolaze pozitivne emocije,a emocije kod običnog čovjeka su negativne ili niti negativne niti pozitivne koje u svakom trenutku mogu postati negativne.Patetična sentimentalnost koju većina nas smatra ljubavlju nisu pozitivne emocije.

    ОдговориИзбриши