30. 12. 2009.

Ra materijal - Denziteti I


Spiritualna oktava
Ovo je pokušaj da se opiše sistem denziteta, onako kako je predstavljen u Ra materijalu (http://ramaterijal.webs.com//). U opisu sam se pozabavila aspektima, koji se meni čine bitnim i po mom mišljenju nude podsticaj za dalje istraživanje, i napravila paralelu sa materijalima, za koje smatram da određene delove ove tematike mogu dodatno osvetliti.

Treba svakako imati na umu da su tumačenja metafizičkih sadržaja iz naše ograničene perspektive nužno iskrivljena i da se informacije na treći plan veoma teško mogu preneti bez distorzije. Zato je svakako dobro samostalno proučiti prenete informacije o denzitetima u samom materijalu i iskoristiti ih manje kao gotove informacije, pre kao podsticaj za razmišljanje i samostalno slaganje puzli o Velikoj slici.

Piše: Jelena
Denziteti – nivoi svesti
Prema Ra, razvojno vozilo duše ili celina uma/tela/duha evoluira kroz spiritualnu oktavu sastavljenu od sedam osnovnih nota, denziteta, i beskonačnih podoktava unutar njih, pri čemu, slično kao u muzici, osma nota započinje sledeću oktavu postojanja.

Energija se kreće od inteligentne beskonačnosti zahvaljujući prvom izlivu neposredne kreativne sile, stvarajući tako obrasce koji se u holografskom stilu javljaju u čitavom univerzumu, nezavisno od smera u kome se energija širi“. (više o tome na „Kreaciji“).

Opisana arhitektura denziteta podseća na fraktale, geometrijske likove, koji se mogu razložiti na manje delove, tako da svaki od njih predstavlja umanjenu kopiju celine. Fraktal je samo-sličan oblik, previše nepravilan da bi se mogao opisati euklidovskom geometrijom. (wikipedia).  
 
http://www.blogger.com/goog_1262214098372


Reč „denzitet“ sugeriše gustinu (density = gusto), pojam koji u okviru našeg poimanja stvarnosti povezujemo sa većim stepenom materijalnosti, neprozirnošću i čvrstoćom. Međutim, upravo suprotno od toga, na osnovu opisa viši denzitet podrazumeva eteričniju strukturu materije i veću suptilnost. Tako bi gustinu pre trebalo shvatiti kao mogućnost za akomodaciju i koherentnu organizaciju veće količine informacija. „Što je viši denzitet, to više informacija, to veća energetska vrednost i bogatiji potencijal od koga je konfigurisan prostor“ (Michael Topper).

U pokušaju da da objašnjenje u okviru pojmova fizike, Don Elkins još pre kontakta sa Ra izvodi „gustinu“ denziteta iz udaljenosti elektrona od nukleusa. „Udaljenost elektrona od nukleusa je mnogo manja nego ovde i u tom smislu je njihova materija mnogo gušća nego naša.“ Ukoliko je Elkins bio u pravu, upravo bi manja udaljenost od jezgra uslovila veću brzinu kretanja, veću frenkvenciju, više vibracije i „informisaniju“ materiju.

Ironično, upravo pokušaj da se materija ispita do najsitinijih sastavnih delova je doveo u pitanje visoko mesto na koje je postavljen opipljivi svet. Materija je u stvari 99,99% prazna. Ne postoji ništa osim vibracije ... koja čini da poverujemo da je ono što opažamo čvrsto.
http://www.youtube.com/watch?v=Ut4JNzWgjaA&feature=related

Da li bismo, rukovodeći se Elkinsovim zaključkom, mogli da povučemo paralelu između stepena ove praznine (udaljenosti elektrona od jezgra) i denziteta, pri čemu manja udaljenost praktično kreira informisaniji prostor?

Slično kao talasna priroda subatomskih čestica, koje postoje u stanju mogućnosti/verovatnoće dok ne dođu u dodir sa inteligentnom svešću koja ih posmatra i „zgusnu“ se, tako i materijalnu stvarnost možemo posmatrati kao beskrajan splet različitih energetskih frekvencija koje stoje u interakciji sa inteligentnom svešću. „Svest kreira vibraciju, koja je foton/svetlo.“ (Elkins). Svest i ono što opažamo kao materiju stoje u nerazdvojnoj međusobnoj vezi, pri čemu veća koherentnost svesti proizvodi veću frekvenciju i višu vibraciju, omogućavajući suptilnije i informisanije vozilo duše, sposobno da nosi svest viših vibracija.

Denzitete bismo tako mogli nazvati razvojnim stepenima svesti i prema Ra, vibratorna granica između denziteta je podjednako jasna kao što je za nas vidljiva razlika između dve boje. Na sličan način kao što izbalansirani energetski centri poseduju pravilnu kristalnu strukturu, jedinstvenu za svaki pojedinačni entitet, i svaki denzitet poseduje jedinstvenu geometriju oblika. (Uporedi sa Vedskom kosmogonijom).

***
Mada prenete informacije ovaj predmet objašnjavaju na mnogo potpuniji način, spiritualna oktava nije nov pojam. Pronalazimo je u stepenima transformacije spiritualne supstance, o kojoj govore alhemičari, i koji u njihovoj simbolici pokazuju neobično kolebanje između sedam i osam. Gurdjijev je takođe dao izuzetan opis oktave, uključujući i razvoj unutrašnjih oktava, uz tvrdnju da sve u prirodi, kao i sve ljudske aktivnosti, pokazuju taj isti razvojni obrazac.

Razmatrajući Zakon Oktave u Gnozi I, Univerzum, Moravjev pojam „denzitet“ povezuje sa Spiritualnom oktavom i brzinom vibracija na različitim nivoima postojana, čija je gustina obrnuto proporcionalna gustini materije:

Moderna prirodna nauka je ustanovila bliske odnose između materije i energije, u stvari poznate ezoterijskoj nauci od pradavnih vremena. Danas više nije besramno reći da je materija samo statički oblik energije – čija je priroda uvek dinamična.
(...)
Tradicionalna ezoterijska nauka posmatra manifestaciju sve energije kao oblik cikličnog vibracionog kretanja. Ona dalje uči da je materija sačinjena od relativno ograničenog broja nukleusa različitog kvaliteta. Ti nukleusi su animirani cikličnim vibratornim pokretima različitih frekvencija i amplituda. Ovde Tradicija uvodi pojam denzitet (density – gustina), koji je primenljiv kako na energiju, tako i na materiju. Najzad, ona postavlja zakon, prema kome su: gustina materije i gustina vibracija obrnuto proporcionalni.

U skladu sa tim tradicionalnim učenjem, kvantitet nukleusa u materiji, nukleusa, koji su, da budemo precizni, sama materija, je minimalan. Volumen, koji zauzima neki objekat, kakav god da je, je ispunjen onim što nazivamo veoma brzim linijama kretanja: pokreta ograničenog broja nukleusa. Sve zavisi od gustine tih pokreta i njihove brzine. Što su teže i sporije vibracije, to je veći broj nukleusa potreban da bi sačinio telo i obrnuto.

Vratimo se na problem materije – energije, da bismo razjasnili pitanje atomske strukture, kako je razume ezoterijska nauka. Videli smo da se prva manifestacija energije javlja u obliku cikličnog unutar-atomskog vibracionog pokreta. Taj pokret, koji animira određeni broj nukleusa, obrazuje materiju. Ako možemo da kažemo da ti nukleusi, koji se kreću, u stvari obrazuju materiju, onda ne smemo da zaboravimo da se oni sami sastoje od energije u statičkom obliku. Obrnuto, energija nije ništa više nego materija koja poprima dinamički oblik.“
(…)
„U vezi sa kosmičkim svojstvima atoma, definisanim na taj način, ezoterijska nauka razlikuje različite Redove Materije, klasifikovane u skladu sa gustinom tipičnih atoma koji na svakom nivou korespondiraju sa Velikom Oktavom.
(...)
Materija je manifestacija energije, koja nije drugo do oblik Duha.
To znači, da to možemo tako razumeti, da je samo atom Apsoluta istinski jednostavan I nedeljiv: ovde pojedinačni nukleus Energije-Duha vibrira maksimalnim intenzitetom. To je najlakši atom; u ezoterijskoj nauci njegova gustina-materija/materija-gustina se uzima kao jedinstvo. Tada, spuštajući se niz Zrak Kreacije korak po korak, vibracije progresivno gube brzinu. Sledi, da će na svakoj narednoj noti Kosmičke Oktave konstitucija atoma zahtevati sve više i više materije: atom postaje sve teži i sporiji.“ (Boris Moravjev: Gnoza I, Univerzum).
***
Prema Ra, kroz čitavu spiritualnu oktavu, kroz sve denzitete, prožimaju se fizički i metafizički plan, odnosno prostor/vreme i vreme/prostor. 

Pogled na ovaj link bi možda mogao da baci dodatno svetlo na ovaj koncept.
http://www.reciprocalsystem.com/dbl/index.htm

Fizičar Dewey Larson je postavio teoriju po kojoj vreme i prostor predstavljaju jednostavno dva recipročna aspekta jedine konstante Univerzuma – kretanja (vibracije). Ova teorija vreme ne uzima jednodimenzionalno, kako ga mi sebi predstavljamo, već analogno našem prostoru u tri dimenzije, odnosno, precizije rečeno, kao jedinstveno vremensko-prostorno polje. Više vremenskih dimenzija bi omogućilo kretanje kroz vreme, baš kao što se mi krećemo kroz prostor.

O vremenu/prostoru, metafizičkoj ravni, Ra kaže:
Uzdržaćemo se da govorimo o tačnosti usled našeg shvatanja o ogromnoj teškoći da se apsorbuju koncepti metafizičke prirode. U vremenu/prostoru sva vremena su simultana, baš kao što u vašoj geografiji svi gradovi i sela istovremeno funkcionišu, žure, naseljeni entitetima, koji idu za svojim poslom. Tako je u vremenu/prostoru sa sopstvom.“ (Seansa 70).
Ne postoji metod određivanja vremena/prostora pre nego što se bezvremenost povukla sa vašeg prvog denziteta. Mera do početka vašeg vremena bi bila ogromna, a opet je ta ogromnost bez značaja. Od stupanja u konstruisani prostor/vreme vaš prvi denzitet se prostirao preko mosta vremena/prostora i prostora/vremena od otprilike dve milijarde godina.“ (Knjiga 4).

Metafizički plan istovremeno služi kao kontemplacijska zona između inkarnacija. 
 ***
Pogledajmo još jednom grafikon, koji ilustruje Zakon Oktava:

Zakon oktave ili Zakon broja sedam istočne gnostike podrazumeva opadanje vibracija između nota MI i FA, te nota SI i DO, što praktično uslovljava kružno kretanje.  Budući da između početnog DO i završnog DO postoji razlika u visini (frekvenciji), pokušajmo da dodamo još jednu dimenziju u prostoru i videćemo oblik spirale.

No, krug ili spirala, nota MI u svakom slučaju predstavlja kritičan prag, na kome se dalje napredovanje po svemu sudeći ne može nastaviti samo energijom inicijalnog pokretača, Apsoluta. Upravo ona nota na čijoj frekvenciji vibriramo na ovoj tački svog kretanja kroz beskonačnu kreaciju.

Ali da prvo razmotrimo kako smo dovde dospeli.

Nastavak: Denziteti II

Нема коментара:

Постави коментар