6. 2. 2010.

Ra materijal - OPD i OPS polariteti

SLUŽENJE DRUGIMA/ SLUŽENJE SEBI


 „Originalna misao je bila misao  o kreaciji u kojoj svaki deo deluje u službi drugih, upravo kao što delovi tela dejstvuju kao celina u uzajamnom služenju sebi kao celini. (...) Pitanje zašto se čini da naš svet ne funkcioniše baš dobro, lako dobija novi fokus ako zamislimo šta bi se dogodilo kada bi se drveće umorilo od pretvaranja ugljen-dioksida u kiseonik a oblaci odlučili da više ne stvaraju kišu.“
Don Elkins
==========================================================
Piše: Jelena

Da li postoje dobro i zlo ili je reč samo o dualnostima, koje treba prevladati?

Sudove o pozitivnom i negativnom, dobru i zlu donosimo po pravilu sa jedne relativne referentne tačke i ona je retko oslobođena ego-identifikacija. Ono što je prijatno ili probitačno za nas, ćemo okarakterisati kao dobro, ono neprijatno ili štetno za nas kao loše. Ono što je u skladu sa našim pogledom na svet, sa ideološkim verovanjem grupe, sa kojom smo se identifikovali, ili vrednosnim kriterijumima naše kulture, je dobro, sve što od njih odstupa, loše.

Pravila ophođenja sa drugima, odnos prema porodici, životu, radu, mali rituali, čitav pogled na svet, zasnovan na sopstvenoj kulturi, prodire toliko duboko u misaone i emocionalne strukture čoveka, da ih čovek po pravilu doživljava kao opšte važeće zakone i apsolutne vrednosne norme. Čim se neko ponašanje prepozna kao drugačije, uključuju se i instrumenti procene i vrednovanja, čiju polaznu osnovu i meru predstavlja sopstvena kultura. Neretko upravo na osnovu takvih procena donosimo sudove o tome šta je dobro, šta zlo, moralno ili nemoralno.

Za vrednosne kriterijume, koji se uobičajeno primenjuju, bi se zaista teško moglo reći da imaju apsolutnu vrednost, čak i da zadovoljavaju osnovnu logiku. Ako bi neko na primer nag prošetao ulicama, verovatno bi se za desetak minuta našao u zatvoru, mada time nije povredio nikoga osim malograđanskog neokonzervativnog uma. I čak bismo smatrali krajnje suvišnim da obrazlažemo šta je tu 'nemoralno'. Ali se nasuprot tome masovna ubistva, koja nazivamo ratom, ne samo posmatraju kao normalna, već neretko proglašavaju herojskim aktom, finansijske malverzacije, koje druge ljude ostavljaju bez osnovnih sredstava za život, smatraju mudrim poslovnim potezima, a manipulacija i kontrola nad drugim ljudskim bićima uređenim društvenim poretkom. Veoma često čak izazovu i poštovanje.

Da li to onda ipak znači da „dobro“ i „loše“, „pozitivno“ i „negativno“ predstavljaju samo iluziju, da li je sve relativno ili ipak možemo pronaći neko merilo, pomoću koga ćemo moći da napravimo razliku?

Služenje drugima / služenje sebi je jedan od ključnih koncepata u Ra materijalu i Kasiopejskim transkriptima i mada se pod tim imenom tu sreće po prvi put, naći ćemo ga u mnogim drugim i mnogo starijim materijalima pod drugačijim nazivima.

Ra Zemlju opisuje kao liniju obale, na kojoj se duše opredeljuju da li će se uskladiti sa kreativnim, pozitivnim silama Univerzuma, ili sa entropičnim, negativnim, i nastaviti svoj put prema Kreatoru jednom ili drugom stazom. U ovom materijalu to se naziva Izbor.

Nastanak ovih polariteta se povezuje sa „velom zaborava“, koji obeležava inkarnacijska iskustva na 3. denzitetu (Knjiga IV). Ovim „velom“ entitet je odvojen od celine Kreacije, od drugih živih bića, od Kreatora, od sopstvenih inkarnacijskih iskustava i plana, ali i od opažanja svog istinskog identiteta kao večne, nedeljive duše i sveden na ego identitet, koji se izgrađuje mehaničkim udarcima iz zone demijurga.

Nalik Suncu i njegovim zracima, u stanju „povezanosti“ mi od Izvora dobijamo sve što nam je potrebno i opažamo Kreaciju u njenom suštinskom jedinstvu: beskrajne raznolikosti i jedno-suštastvenosti.

Ono što je beskonačno, ne može biti mnoštvo, za mnoštvo je koncept konačnosti. Da bi se imala beskonačnost, morate identifikovati ili definisati beskonačnost kao jedinstvo; u suprotnom termin nema nikakvo značenje. U beskonačnom Kreatoru postoji samo jedinstvo.” (Knjiga I).

„Veo zaborava“ je ono što nas u inkarniranom stanju odvaja od ovog apsolutnog izvora i svodi na ego-identitet (ili tačnije, ego-identitete, jer on nije jedinstven). Izbor se sastoji u tome da odlučimo da li ćemo napredovati ka povratku u „krilo Apsoluta“, tragajući za svojim istinskim identitetom, prepoznavši i poštujući Jedinstvo/ Jednost kreacije u njenim beskonačno raznolikim manifestovanim oblicima i za uspostavljanjem veze sa apsolutnim izvorom, ili kradući/ manipulišući energiju drugih i hraneći se njihovim radijantnim svetlosnim energijama. Ovaj Izbor, dakle, znači odluku, da ili proširimo osećaj Sopstva kroz empatični doživljaj jedinstva svih bića sa svim drugima, ili ukradenu energiju investiramo u održanje fiktivne ego-identifikacije.

U tom smislu možemo ova dva polariteta dovesti u vezu sa smerom kretanja energije. Odvojeni od Izvora „velom“ mi na ovom planu postojanja obezbeđujemo energiju od drugih ljudi/ bića. Da li će entitet razvijati obrasce uzajamnog davanja i primanja ili iznalaziti načine da „krade“ kreativnu energiju svesti od drugih na bilo koji način, će iz inkarnacije u inkarnaciju postepeno stvoriti odgovarajuće sklonosti i obrazovati određenu rezonancu bića, koja će odrediti i prirodu narednih iskustava. U trenutku kada postane svesna Izbora – u kakvim god terminima da je ovaj koncept formulisan – celina uma/tela/duha se aktivira i sva iskustva se proživljavaju svesnije, doprinoseći polarizaciji na jednoj ili drugoj stazi.

Koncept radijantnog isijavanja sa jedne ili apsorpcije energije sa druge je veoma dobro opisan u Redfildovom „Celestinskom proročanstvu“. Zaista, kada u stanju tišine, potpune prisutnosti usmerimo pažnju na svet oko sebe, prepoznamo Lepotu i Red, priliv energije biva ogroman i ta energija poseduje sasvim drugačiji kvalitet od one koju dobijamo, kradući je raznim manipulativnim načinima od drugih. Ovo stanje svesti je istovremeno i najbolja zaštita kako od krađe energije, tako i od svesnog ili nesvesnog prenošenja negativnih elementala drugih ljudi.

Izbor se istovremeno dovodi u vezu sa konceptom slobodne volje. U stanju nenarušenog neodvojivog jedinstva individualne duše sa sveukupnom Kreacijom ne može biti reči o odluci u ovom segmentu donetoj dobrovoljno. Nije potrebno tragati za Kreatorom, za povezivanjem sa svojim istinskim identitetom, za osećajem jedinstva, ako je to već dostupno. Izbor znači da ovu odluku donosimo slobodnom voljom. U nekim materijalima se iznosi pretpostavka da je u trenutku, kada su se prva bića odvojila, odsekla sebe od jedinstva Kreacije i razvila dijaboličan mentalitet, evolucija kroz kreaciju u stanju podvojenosti postala moguća za sve.

Međutim, činjenica da se nalazimo u zoni slobodne volje takođe znači da se nalazimo u zoni uticaja kako bića svetlosti, tako i bića, koja su energije svesti drugih bića učinila svojom hranom. To konkretno znači da će ta bića – kako manipulacijom pojedinaca, tako i istorijskih događaja - pokušavati da stvore okolnosti, koje će omogućiti proizvodnju dovoljnih količina hranljive energije:

Mentalni oblici niskih vibracija predstavljaju fino-supstancijalnu hranu za parazite i energetske vampire. Iz naše zemaljske perspektive misli i osećanja izgledaju kao nešto apstraktno i bezoblično. Ali iz perspektive astralnih bića te mentalne kreacije su konkretni oblici, koji se mogu „konzumirati“. Zbog toga su takva bića zainteresovana za to da nastanu negativne mentalne kreacije. Neki od njih se čak mogu pojaviti u ljudskom telu na Zemlji i zauzeti uticajne pozicije, koje će im omogućiti da na taj način manišulišu događajima u svetu, da svojoj „duhovnoj braći“ isporuče dovoljno odgovarajuće hrane od elementala. Jer postoje bića, koja se hrane elementalima, koji nastaju usled straha, besa, užasa, fanatizma.

Posebno su snažni elementali, koje više ljudi zajednički izgradi. To se događa kada jedna grupa u potpunosti usmeri svoju pažnju na istu temu, događaj ili osobu. To objašnjava okivajuću magiju masovnih događaja, ideološke grupne dinamike i kult osoba. Ranije su ljudi u tu svrhu morali da se okupljaju u velikim arenama i stadionima. Danas je moguće okupiti milione, čak milijarde ljudi ispred TV-a, tako da svi gledaju isti „program“ i primaju istu „in-formaciju“. (Armin Risi: „Smena moći na Zemlji“).

Ove „prehrambene navike“ bića sa viših denziteta negativne polarizacije takođe podrazumevaju da će ona ulagati dosta truda da očuvaju i unaprede ovaj izvor energije i da prošire negativnu filozofiju, koja će ljude udaljiti od opažanja svog istinskog identiteta i vezati ih u jednu piramidalnu strukturu, gde će biti omogućen protok energije sa jednog nivoa na drugi sve do vrha piramide. Već i sagledavanje nekog hijerarhijski organizovanog poslovnog preduzeća će nam pružiti odličan uvid u ovaj princip. U društvu, u kome je ostvarenje profita i gomilanje materijalnih dobara najviši cilj, sasvim je opravdano povrediti drugo biće, narušiti njegov integritet, pregaziti ga, izazvati u njemu strah ili bes, da bi se taj cilj ostvario. Pritisak i naređenja, koji dolaze od gore ka nižim nivoima hijerarhije, obezbeđuju istovremeno i dotok energije suprotnim smerom.

Važan princip kod koncepta polariteta je mogućnost napredovanja na eteričnije nivoe postojanja negativnom stazom. Dok bića na pozitivnoj stazi do energije dolaze usklađujući se postepeno sa kreativnim silama u Univerzumu i povezujući se sa apsolutnim Izvorom, negativna bića postižu veće funkcionalno jedinstvo svesti unoseći u sebe čestice svetlosti/svesti drugih-sebe i hraneći se njima. Na našoj sferi bi se ovaj princip mogao analizirati na primeru ogromnih multi-nacionalnih kompanija, orijentisanih ka neobuzdanoj apsorpciji tuđih životnih resursa u sebe, dok na višim tu ulogu preuzima emocionalno-mentalna energija potčinjenih ili izmanipulisanih bića sa nižih nivoa hijerarhije.

Da bi ova hijerarhijska struktura obezbeđivala dovoljne količine energije svesti, negativna bića će uložiti napore da preko dobro promišljene manipulacije onemoguće ljudska bića da evoluiraju van zone njihovog uticaja i da istovremeno regrutuju što više inteligentih jedinica svesti u svoju piramidalnu strukturu i angažuju ih na obezbeđivanju energije svesti preko vršenja pritiska na nižim nivioima hijerarhije. Za ova bića je veoma važno održanje jednog neprekidnog konflikta, koji će obezbediti stalnu proizvodnju energije straha, mržnje, fanatizma...

Na višim nivoima postojanja oba polariteta u principu poštuju slobodnu volju drugih. Ali dok OPD to čini iz poštovanja prema slobodnim izborima drugih bića i njihove individualne staze, OPS je poštuje samo zbog toga što njenim grubim narušavanjem gubi svoj polaritet a time i snagu. OPS pristup zbog toga počiva na veoma promišljenoj manipulaciji, ako je moguće preko drugih, već pokorenih čestica svesti, da svoje mete navede da se odreknu sopstvene slobodne volje i budu pokorene, odnosno da se privole negativnoj hijerarhiji dobrovoljno.
***
Kao što je već rečeno u delu o Denzitetima, potrebno je napraviti razliku između polariteta i dualnosti. Zakon polariteta je jedan od osnovnih zakona Kreacije. Svaka stvar ima svoju suprotnost, a između dva suprotstavljena pola postoji čitava skala stepenova. Od hladnog ne može nastati čvrsto, već samo toplo. Strah ne možemo preobraziti u mokro, već samo u hrabrost. Plus i minus, Jin i Jang, muško i žensko, stvaranje – razgrađivanje su delovi dinamičkog stvaralačkog principa. Pozitivna staza ne znači odbacivanje delova kreacije za račun drugih, već balansiranje polariteta u dinamičkoj harmoniji, dok podvojenost (kako se u ovom materijalu još naziva negativna staza) nastaje kada se ravnoteža naruši bilo kakvom jednostranošću.

Ra kaže: 
Da bi se počelo sa ovladavanjem konceptom mentalne discipline neophodno je istražiti sebe. Moraju se posvojiti (uneti u sebe) polariteti vaše dimenzije. Tamo gde u svom umu nađete strpljenje, morate analogno tome svesno pronaći nestrpljenje i obrnuto. Svaka misao koju biće poseduje, ima svoju antitezu. Disciplina uma uključuje, pre svega drugog, identifikovanje u sebi kako onih stvari koje cenite, tako i onih, koje ne odobravate, i tada balansiranje svakog pozitivnog i negativnog naboja, koji je jednak. Um sadrži sve stvari. Zbog toga, vi morate otkriti tu potpunost u sebi samima.

Druga mentalna disciplina je prihvatanje te potpunosti unutar svoje svesti. Svako prihvatanje izglađuje deo mnogih distorzija, koje prouzrokuje osuđivanje.“ (Knjiga I).

Koncept dualnosti bi se mogao uporediti sa gnostičkim A i B uticajima. A uticaji pripadaju svetu dualnosti, relativnom, tzv. svetu demijurga, baziranom na suprotnostima, gradivnim blokovima iluzije. B uticaji su oni koji pripadaju istinskoj duhovnoj realnosti. Karakteristika A uticaja je da između njih uvek stoji jedno vs. Zbog toga borba protiv jednog od njih po pravilu predstavlja ojačavanje drugog, pri čemu se čovek jednostavno vrti u krug, zatvoren u iluziju. Ove dualnosti našeg plana ne treba niti mogu da budu jednostavno poreknute – jer iako iluzorne, one predstavljaju matricu unutar koje stičemo Iskustva i ne mogu se jednostavno ukloniti – već treba da budu transcendovane prepoznavanjem.

U tom smislu dobro i loše, shvaćeno na uobičajeni način, zaista predstavljaju dualnosti unutar naše sfere iluzije. Na ovom planu mi sami na osnovu sopstvenih relativnih kriterijuma odlučujemo šta smatramo „dobrim“ a šta „lošim“ i na osnovu toga pokušavamo da „zaslužimo“ dobro i izbegnemo zlo odnosno iznudimo dobro za sebe zloupotrebljavajući princip slobodne volje. Čak i kada široko postavimo granice u tolerantnoj tvrdnji da je sve Jedno, kratak, pošten pogled u sebe same će nam pružiti veoma jasan uvid u to koliko smo Individualnih Jedinica Jednog izostavili iz te jednačine.

Čovek ili prihvata božansku perspektivu kao smernicu ili neko relativno stanovište. Većina ljudi se dobrovoljno okreće od prve mogućnosti i bira drugu varijantu. Na taj način ljudi odobravaju da vlada neko relativno stanovište. Problem nastaje samo onda kada sopstveno stanovište nije ono koje vlada.

Ako su dobro i loše samo polovi istog kruga, moglo bi se reći da je konačno sve „dobro“. Koliko često se u monističko-ezoterijskim krugovima čuju fraze kao što je: „Bog je sve i sve je Bog. Sve je dobro.“ Sve je dobro, pogotovo ono što ja radim … To je očigledna psihologija, koja stoji iza te filozofije. Jedna filozofija feudalnog samoveličanja, koja provocira potres zakona karme.

Da li je sve dobro? To tvrdi samo onaj, ko ignoriše činjenice ratova, zločina, mučenja. – Kako u jednom svetu, koji je polaran, sve može da bude dobro? Napokon, to je svet, u kome Bog dopušta ne-dobro. I čovek mora da se odluči.
(...)
„Ipak, neznanje o tome, šta je istinski, dakle, u apsolutnom pogledu, dobro i loše, dovodi dušu u telu uvek u situacije, koje ne odgovaraju njenim predstavama i planovima – dok ne počne da razumeva, da je njeno merilo za „dobro“ i „loše“ uvek loše, jer ono uvek počiva na perspektivi sopstvenog ega.”
(Armin Risi: „Karma – dualitet uzroka i dejstva“).

Istinski pozitivno delovanje bi se moglo opisati kao „orijentisanost prema drugima“ na osnovu usklađenosti sa Originalnom mišlju i bez ikakve brige za sebe, očekivanja nagrade i bez ikakvog interesa vezanog za ego, uključujući i one skrivene, u vidu uživanja u sopstvenoj slici, jer sebe vidimo kao duhovnu, dobru ili plemenitu osobu, izazivanje poštovanja i divljenja zbog „dobrih dela“ ili pripadanja eliti. Ono proizilazi iz stanja oslobođenosti bilo kakve ego-identifikacije.To je delovanje u svesti o sopstvenom duhovnom identitetu.

Međutim, relativna priroda dualnosti „dobrog“ i „lošeg“ i činjenica da u stanju „odvojenosti“, odsečenosti od Izvora i Kreacije, svi mi jesmo prevashodno okrenuti investiranju energije u održanje i ojačavanje sopstvenih ego-identiteta, bilo u ličnom portfoliju ili preko identifikovanja sa nekom grupom, korišćenju energije drugih bića i samim tim OPS po prirodi, ne bi trebalo da implicira da je svejedno kako delujemo i prema čemu usmeravamo svoju svest. Određeno usmerenje svesti, koje u potpunosti leži u domenu naše slobodne volje, će kreirati rezonancu našeg bića i time odrediti dalju polarizaciju u jednom i drugom smeru.

Budući da smo od istinskog ne-egoističnog delovanja ogromnom većinom zaista još veoma, veoma daleko, pogledajmo šta Ra kaže u vezi sa načinom transcendiranja životnih iskustava na pozitivnoj stazi:

„Ispitivač: Hvala vam. Imam pitanje koje ću sada pročitati: „Većina mističnih tradicija potrage na Zemlji se drži verovanja da individualno sopstvo mora da bude uklonjeno ili poništeno i da se mora ignorisati materijalni svet da bi se dostigla ’nirvana’, kako se to naziva, ili prosvetljenje. Šta je odgovarajuća uloga individualizovanog sopstva i njegovih zemaljskih aktivnosti da bi pomogla rast u skladu sa Zakonom Jednog?“
 
Ra: Ja sam Ra. Odgovarajuća uloga entiteta na ovom denzitetu je da iskusi sve stvari koje želi, da onda analizira, razume i prihvati ta iskustva, destilišući iz njih ljubav/svetlo sadržano u njima. Ništa ne treba nadvladavati. Ono što nije potrebno otpada.
 
Orijentacija se razvija usled analize želja. Želje pokazuju sve veću distorziju ka svesnoj primeni ljubavi/svetla, jer entitet unosi u sebe destilovana iskustva. Mi smatramo da je ekstremno neodgovarajuće ohrabriti potiskivanje bilo kojih želja, jedino bismo sugerisali zamišljanje pre nego izvršenje na fizičkom planu, kako biste rekli, želja koje nisu u skladu sa Zakonom Jednog, štiteći tako primarnu distorziju slobodne volje.
 
Razlog zašto nije mudro potiskivanje (prevazilaženje) želja leži u tome, što je potiskivanje neusklađena aktivnost, koja stvara teškoće u balansiranju u ovom vremenu/prostoru. Potiskivanje kreira okruženje u kome ono, što je spolja potisnuto, iznutra traje i dalje.
 
Sve stvari su prihvatljive u odgovarajuće vreme za svaki entitet i kroz iskustva, razumevanje i prihvatanje i razmenu sa drugima-sobom odgovarajuća distorzija bi trebalo da se pomeri od distorzije jednog tipa ka distorziji koja bi u većoj meri bila u skladu sa Zakonom Jednog.
 
Jednostavno ignorisanje ili potiskivanje bilo koje želje je, da tako kažemo, prečica. Umesto toga ona treba da se razume i prihvati. Ovo zahteva strpljenje i iskustva, koja treba analizirati uz brižljiv pristup i sa empatijom prema sebi i prema drugima-sebi.“ (Knjiga I).

Tako ovaj princip Biranja i traženja individualnog odnosa prema Svemu što Jeste postaje traženje balansa između Razlikovanja i potrage za apsolutnim, objektivnim, od egoističnih predstava odvojenim kriterijumom usklađenosti sa Originalnom mišlju i Neosuđivanja. Osuđivanje znači da čovek putem poređenja sebe vidi boljim ili gorim od drugih. Razlikovanje znači potragu za onim što jeste u skladu sa Originalnom mišlju.

Ovaj princip znači i duboko poštovanje prema samostalnim odlukama i izborima svakog pojedinačnog bića. Nametanje onoga što sami smatramo svetlošću, netražena pomoć, makar i iz najboljih namera, retko kada koristi.

Svako od nas u sebi sadrži interferencijski zapis jedne apsolutne stvarnosti, od koje sopstvenim slobodnim izborima tkaje apsolutno individualni obrazac puta Kući, a iskustva svakog entiteta se slažu u jedinstvenu šaru povratka u krilo Apsoluta.

Ili kao što kaže Michael Topper („Energetska ekonomija i dinamika manipulacije“:

Ljubav izražava vječno stanje gdje su, unutar neodređenog identiteta Apsoluta, SVE odrednice dozvoljene od strane prostranosti Beskonačnog Potencijala.

Ljubav je Sila Apsoluta, koja ga čini Apsolutom, i neodređenim, dozvoljavajući čak ovu očiglednu antitezu OPS hijerarhije.

OPD perspektiva udružuje Ljubav sa Beskrajnim Potencijalom-beskonačno proširivanom Kreacijom u svim njenim oblicima i varijacijama. OPD perspektiva slavi razlike u obliku, dok priznaje identitet u svijesti.

A upravo iz tog razloga OPS hijerarhija je "ogorčena" na Ljubav: jer Ljubav dozvoljava i prihvata to da se pažnja može dijeliti, dok OPS žudi za ekskluzivnošću.

Ljubav je ono što vodi ka umnožavanju tokova Kreativnog potencijala, dok cijelo vrijeme zadržava svjesnost o stanju svitanja beskrajnih mogućnosti – ne-anticipacije.  

Ljubav je ono što zna da bez obzira na to koliko puta se Logos podijelio ili umnožio, on uvijek ostaje cjelokupan i neokrnjen.  

Ljubav je svijest koja zna da može provizorno biti usmjerena na izabrane ograničene atribute i koja takođe zna da pri tome nikada nije umanjena.“
=========================================================
pogled na polaritete iz ličnog ugla:
JA sam OK - TI si OK

Нема коментара:

Постави коментар