16. 9. 2012.

ČETVRTI PUT - O NASILJU

Maurice Nicoll
Great Amwell House, 11. septembar 1948.


KOMENTAR O NASILJU


Ideja Rada
 
Čovek ne može da „čini“ dok ne prevaziđe nasilnost. Nasilje uvek rađa nasilje. „Delovanje“ nasilnim sredstvima nije „delovanje“. Čitava istorija, koja je istorija zločina, pokazuje kako nasilje ne može da „čini“ u smislu Rada. Rat stvara rat.

KOMENTAR
 
Jednom prilikom Uspenski nam je jasno pokazao da sa ezoterijske tačke gledišta sve treba da bude urađeno na osnovu razumevanja kako se rade stvari i da to omogućava čoveku da ne deluje nasilno. Rekao je da to ne znači delovati iz sentimentalnih razloga, već na osnovu razumevanja koliko je prisiljavanje beskorisno. U vezi sa time je rekao da je moralno ponašanje ljudi mehaničko ili sentimentalno, jer se radi zbog ponašanja samog, a ne iz znanja zašto je takvo ponašanje neophodno. Čovek je treniran da se ponaša na određen način. U više prilika je govorio o mehaničkom ponašanju  za razliku od svesnog ponašanja. U slučaju mehaničkog ponašanja taj se čovek na taj način ponaša zato što mora to da radi, zato što ne može da prestane da to radi. To je mehaničko ponašanje, bilo da je dobro ili loše. On može zamišljati da se može ponašati drugačije, ali kada nastupi određena situacija, ponaša se onako kako to uvek čini. Svesno ponašanje je moguće samo ako je osoba posmatrala mehaničko ponašanje, koje leži u Ličnosti, i odvojila se od njega. Svestan čovek postupa u skladu sa razumevanjem šta je neophodno. Posedujući Volju, on može da se ponaša voljno. Ali mehanički čovek je pokretan spolja – to jest, spoljnim okolnostima – i on ne može da se voljno ponaša ni u jednoj pojedinačnoj situaciji iz nezavisnog izvora iznutra. Sada, dok god se čovekom upravlja spolja, on nije u stanju da prevaziđe nasilje. Uspenski je rekao: 
"Nasilje je emocionalno stanje u svim ljudima —koji čine stvari nasilno, pokušavaju da nametnu svoju volju drugima, da ih prinude itd.“ Obratite pažnju na to da je Uspenski rekao da je nasilje emocionalno stanje u svim ljudima i razmislite šta to znači. Ljudi ne smatraju da se konačno oslanjaju na nasilje. Ipak, posmatrajte šta se događa u životu sada i istorijski. Ko je čovek ili žena, koji mogu reći da nisu utemeljeni u nasilju. Možda imate ljupku sliku o svojoj ljudskosti. Pa, preporučujem vam da pogledate dublje. I na ovom mestu ću dodati i ovo: Kako možemo zamisliti osobu, koja nije konačno utemeljena u nasilju – muškarca, ženu, koji ništa ne bi učinili nasilno? I tako za trenutak razmislimo o jednom ranom razgovoru Uspenskog o tome, šta bi Svestan čovek mogao biti za razliku od visoko razvijenog mehaničkog čoveka u životu. Razmišljajući o Velikom čoveku, Svesnom čoveku, skloni smo da mislimo o većem Čoveku u životu. On bi jednostavno bio veći čovek – veći Mehanički čovek – džin, tako reći. Ali to je potpuno pogrešna ideja o tome šta je Svestan čovek, jer se Svestan čovek razlikuje od Mehaničkog čoveka. On nije veći, jači, bogatiji itd. On je potpuno drugačija vrsta čoveka. To je čovek, koji nije utemeljen u nasilju. To znači, on je čovek drugačije vrste, koji nema interesovanja i preokupacije, koje gaji Mehanički čovek. U stvari, on može izgledati kao veoma običan čovek. Ipak, nasilje ne upravlja njime – i nema ničega u njemu za šta bi se zakačilo – nema ljubomore, nema neprijateljstva, nema mržnje itd. Zašto? Jer je on drugačiji čovek od nas i njegov centar ravnoteže nije izvan njega. Da li je on onda hladnokrvan? Ako bi se zgrada srušila zbog zemljotresa, verovatno bi prvi istrčao. Ipak, on nije utemeljen u nasilju. Na osnovu našeg niskog nivoa razumevanja Rada i razlike između Mehaničkog čoveka i Svesnog čoveka možemo onda razumeti, da Svestan čovek nikada ne deluje nasilno i u toj vežbi samo-proučavanja posmatrati deo koji nasilje igra u nama i na osnovu toga zaključiti da li smo blizu Svesnom krugu čovečanstva ili ne.   

Sada, kao što je Uspenski podučavao, sa ezoterijske tačke gledišta, nasilje je beskorisno. Šta kaže ezoterijsko gledište? Ono kaže da je sa stanovišta Svesnog kruga čovečanstva, od koga dolazi sve unutrašnje učenje, nasilje znak Mehaničkog čoveka – a Mehanički čovek, koliko god rituala i konfesija da sledi, nije u stanju da dostigne viši nivo bića, dok ne bude radio i ponovo radio na svojoj nasilnosti. Shvatite, nema rezultata putem nasilja. Nasilje rađa nasilje sa svom mržnjom, osvetom, ljubomorom, neprijateljstvom itd. Zar to nije veoma težak faktor, sa kojim se suočavamo u radu na sebi? Rekao bih tako na osnovu sopstvenog iskustva – i nadam se da razumete da imamo iskustva sa životom i iskustva sa sobom, koja su različita, a Rad je većinom o čovekovim iskustvima sa samim sobom.

Rekao bih da se moramo pozabaviti tim ludakom i lutalicom, koje nazivamo sobom. Da, interesantno proučavanje. Jednom sam rekao sebi, razmišljajući kako sam se poneo nasilno u nekoj određenoj situaciji: „Očigledno je da sam lud, kada se ponašam na taj način.“ Razumećete da sam zahvaljujući moći Rada uopšte mogao da vidim da grešim. Ali vas uveravam, da ako ste samo u vlasti života, nikada nećete videti da grešite i tako ćete nastaviti da delujete iz otvorenog ili latentnog nasilja.
  
Great Amwell House
18, septembar 1948.
 

KOMENTAR O NASILJU

Prošlog puta smo govorili o tome, kako Svesni čovek deluje bez nasilja. Budući da Rad uči da smo utemeljeni u nasilju, ne smemo zamišljati da će samo slušanje o tome s vremena na vreme promeniti bilo šta u nama. Proučavanje nasilja u sebi traje čitavog života. Mehanički čovek je ukorenjen u nasilju i jedno značenje ponovnog rođenja je biti rođen van nasilja – postati svestan u mišljenju i delovanju na nivou izvan nasilja. Na nivou nasilja, na nižem planu, tako reći, mi imamo mnogo neprijatelja. To jest, na našem uobičajenom mehaničkom nivou imamo mnogo opasnih, nasilnih ’Ja’, koja su naši neprijatelji i pokušavaju da unište naše razumevanje. Jer ništa ne uništava razumevanje više od nasilja. Ali ako se popnemo malo iznad tog plana, uspinjemo se polako uz planinu i nismo više izloženi nasilnim ’Ja’. Naša teškoća je da svoje misli održimo dovoljno čvrstim, da bismo ostali na tom nivou. Mi brzo padamo u mišljenju – barem tokom mnogih godina – delimično zbog toga, što još nismo razumeli tajnu. Naime, da bismo dostigli drugačiji nivo, moramo za početak da napustimo određeni uobičajeni način mišljenja i osećanja. Mi ne vidimo da je psihološki pokret realan koliko i fizički pokret i da oba zahtevaju napor. Potreban je napor da bismo se popeli na tu planinu u sebi i potreban je napor da bismo održali stečeni položaj. 

Iz Zraka Kreacije moramo shvatiti da postoje različiti nivoi nas samih. Čovek ne samo da mora da se seti sebe na različite načine, već mora i da iznutra poveže sebe sa idejama Rada, tako da one prodru u um i podstaknu male transformacije uobičajenog, stalnog mehaničkog stanja. Taj stalni unutrašnji kontakt sa Radom, koji zahteva da u sebi posedujemo dobru Radnu memoriju i knjigu sa dobrim fotografijama samog sebe i traži mnogo godina samo-posmatranja, postepeno donosi, ili bolje rečeno, omogućava, mnoge promene, neke od njih sasvim neočekivane. Čovek počinje da oseća postojanje drugačije volje pored samo-volje i sa tom unutrašnjom percepcijom postaje svestan mnogih značenja, do tada skrivenih, u nekim od najpoznatijih izreka Rada, koje je do tada verovao da ih već razume dovoljno dobro.

Razmislimo sada, da Razumevanje, najmoćnija sila koju možemo stvoriti u sebi, leži u tome da vidimo sve dublje i dublje od onoga, što smo mislili da razumemo. To jest, Razumevanje, u tom stalnom kontaktu sa Radom, se nastavlja i obrazuje unutrašnje oktave. Tamo gde smo ranije videli samo jednu stvar, sada vidimo stotinu, hiljade novih stvari. Da li vidite šta mislim time?

U Radu, koji dolazi od Svesnog Čoveka, mi ćemo, posle godina tuposti, izgovora i nerazumevanja, shvatiti da u nama mora biti rođena nova volja, tako što slušamo ono što Rad kaže, ne putem kompulzije, već povećavajući svetlo razumevanja zašto Rad postoji i šta mi značimo i šta on znači za nas. Gledajući okolo po svetu nasilja, mi jednostavno vidimo da nasilje rađa nasilje. Rat, koji je utemeljen u nasilju, uvek preti čoveku, jer je Čovek utemeljen u nasilju. Na osnovu toga možemo da razumemo da je naš individualan posao da posmatramo nasilje u sebi.

Govoreći o toj neobičnoj strvari, ponoviću prvo ono što je Uspenski rekao o nasilju. Rekao je: „Nasilje je emocionalno stanje u svim ljudima – koji čine stvari iz nasilja, pokušavaju da nametnu nešto, da izvrše prinudu, da insistiraju. Sa ezoterijske tačke gledišta, to je beskorisno – ništa se ne može učiniti na taj način. Čak i ako čovek poseduje znanje, ukoliko nije prevazišao nasilje u sebi, njegov rad će ići pogrešno.“ Tada je dodao: „Ne delovati iz nasilja je nasilje nad sobom. Čovek, koji posmatra sebe i najzad shvata gde je nasilan – u kojim centrima, u kojim vidovima ponašanja itd. – mora da učini nasilje nad sobom, da bi prevazišao svoje nasilje“. Govoreći kako to činim, u vidu komentara na učenje Rada, rekao bih da nasilje nad sobom, nas sopstvenom nasilnošću, zahteva najveći mogući uvid u ono što čovek jeste. Jer ako čovek svesno radi na samom sebi u smislu rada na sopstvenoj nasilnosti, on će tada videti da se može dospeti na viši nivo, da se može popeti uz planinu o kojoj smo govorili samo uz pomoć sile - i da se sva sila stiče samo radom protiv jedne osobine u čoveku. Tako se viši nivo sebe, predstavljen kao stanje boljeg nivoa od čovekovog mehaničkog stanja, stiče samo nasiljem nad određenim Ja, određenim navikama mišljenja, stavova, slika i tako dalje. To daje silu. I Uspenski je jednom rekao: „Steći ćete najveću silu radeći na svojoj glavnoj osobini.“  
  
Raditi na nečemu u sebi, što je navika i tako mehaničko, daje određenu silu. Obratite pažnju na to da se Kraljevstvo nebesko osvaja silom i shvatite da se sila stvara tako što se ne sledi mehaničko sopstvo. Ukoliko učinim nasilje Dr Nikolu, dobiću silu. Gde ću uložiti tu snagu, spada u drugu temu, ali ću ovde samo reći: „Dok nemate cilj, stvarati silu radom protiv neke mehaničke strane u sebi ili navike, nije dovoljno. Čovek mora raditi na sebi, prevazići sebe, tako da se sila ulije u njegov cilj.“   
NASTAVAK

2 коментара:

  1. "Govoreći o toj neobičnoj strvari, ponoviću prvo ono što je Uspenski rekao o nasilju. Rekao je: „Nasilje je emocionalno stanje u svim ljudima – koji čine stvari iz nasilja, pokušavaju da nametnu nešto, da izvrše prinudu, da insistiraju. Sa ezoterisjke tačke gledišta, to je beskorisno – ništa se ne može učiniti na taj način. Čak i ako čovek poseduje znanje, ukoliko nije prevazišao nasilje u sebi, njegov rad će ići pogrešno.“ Tada je dodao: „Ne delovati iz nasilja je nasilje nad sobom. Čovek, koji posmatra sebe i najzad shvata gde je nasilan – u kojim centrima, u kojim vidovima ponašanja itd. – mora da učini nasilje nad sobom, da bi prevazišao svoje nasilje“...

    Ovo je jedna od najtezih "lekcija" u radu. Desava se da se ljudi bave dugi niz godina metafizikom i radom, a da cak ni ne nacnu ovu svoju mehanicku osobinu. Nasilje je tako duboko i "anatomski" uklopljeno u nihovu unutarnju strukturu, da im se cini da bi se dezintegrisali, kada bi bez njega ostali.

    Naravno, oni to nikada nece nazvati nasiljem, vec ce upotrebiti citav spektar intelektualnih i "logickih sposobnosti , kako bi svoje nasilje nacinili "svrsishodnim", "opravdanim" i "neminovnim"...

    Neverovatno je koliko energije, osobe takvog sklopa mogu da uloze u opravdavanje sopstvenog nasilja, naspram ono malo energije koja je bila potrebna da se nenasilno i uravnotezeno postupi... da se ne degradira prijatelj, kolega, dete, drgugo zivo bice...

    Uostalom, ako malo stavimo prst na celo, svi cemo se prisetiti mnogih nasilnosti, bez kojih je svakako moglo da prodje... ili je bar moglo kod osoba koje drze do toga da "rade na sebi"

    ОдговориИзбриши
  2. Evo jednog izuzetnog filma, nenasilnog, koji ima odlican metod za stvaranje nenasilnih ljudi... Veoma jednostavan i prirodan postupak ... Nama starijima, prilika da procesljamo neke od energija sopstvenog detinjstva i uticaja istih ... pa, ko se cega priseti :) ...

    Uz zahvalnost Beba Mur za prevod.

    http://www.youtube.com/watch?v=9mg6oMiauUc&feature=plcp

    ОдговориИзбриши