30. 12. 2009.

Ra materijal - Denziteti II

Prvi denzitet podrazumeva uslove na planetarnoj sferi na kojima se svest ili svetlost javlja u obliku minerala i vodenog sveta. Gustina odnosno informisanost prostora i energetska organizacija može da podrži samo onaj stepen iskustva svesti koji odgovara mineralnom carstvu. Na prvom denzitetu vidimo uzajamno delovanje četiri elementa, vodu i zemlju „koje od vatre i vetra uče o svesti bića“ (Seansa 6). Neorganizovana materija pod dejstvom aktivnih sila uči da poprimi koherentniji oblik i omogući razvoj života. Kako Ra kaže, na prvom denzitetu voda od vatre i vetra uči da postane reka, jezero i more, zemlja od vatre i vetra uči da poprimi obličje. Krećući se kroz ogromna prostranstva bezvremenog prostora „bića prvog denziteta teže ka drugo-denzitetskim lekcijama onog tipa svesti koja uključuje rast radije nego razlaganje i proizvoljne promene.“


Drugi denzitet se naziva rast i obuhvata biljno i životinjsko carstvo. Rast nasuprot proizvoljnim promenama Ra ilustruje jednostavnim primerom okretanja lišća ka suncu.

Bića drugog denziteta poseduju stepen neizidiferencirane svesti, na ovom denzitetu se ne opaža separacija između sebe i drugih jedinki. Izraženo jezikom, koji se koristi u ovom materijalu, vozilo svesti je još uvek celina uma/tela i planetarna energetska konfiguracija još uvek ne podržava iskustvo samo-svesti.

U opisu evolucije sa drugog na treći denzitet koristi se zanimljiv izraz „zaodevanja identitetom“ ili „investiranja samosvesti“ bilo putem energije sa viših planova (vidi opis u izvodima iz seansi), bilo preko inkarniranih bića trećeg denziteta. Štajner koristi sličan opis rađanja individualizovane svesti, rođenje JA putem refleksije, odražavanja viših planova. U Kasiopejskom materijalu je kao karakteristika novijih treće-denzitetskih bića navedeno podražavanje. Tako možda možemo reći da se u treće-denzitetskom procesu odvajanja individualizovane svesti iz grupne duše, neizdiferencirane svesnosti grupe, iskustvo samo-svesti razvija postepeno iz inkarnacije u inkarnaciju, prvo putem „pozajmljivanja“ identiteta u vidu različitih ego-identifikacija (Ja jesam to i to), preko prevazilaženja ove samo-refleksije i rađanja kontinuirane svesti i čiste svesnosti Bića, osećaja Ja jesam.
„Tek je treći denzitet planetarnog razvoja dovoljno gust (bogat, plodan, intenzivan) i simetrično organizovan da bi nagovestio obrasce percepcijskih i kognitivnih procesa koji pripadaju osi svesti istinske samo-refleksije.

Treći denzitet
Treće-denzitetski stepen samo-reflektujuće svesti je „trenutak“ kada se duša budi u sebi, prvo posredstvom simboličnih vrednosti i predstava. To je „trenutak“ kada jedinstvo svesti postaje svesno sebe putem procesa modelovanih sličnosti (ego-slika, konstruisano ili sintetičko „sopstvo“ obrazaca sećanja). Ta predstava o sebi ističe um kao medijator svesti kroz percepciju i kogniciju; njegovo najvažnije vozilo je verbalizacija ili apstraktno-imaginarna deskripcija unutrašnjeg monologa.

Međutim, njegov neposredni potencijal je čista svest o svesnosti u-sebi, bez opisne karakterizacije ili prethodnog modelovanja." (Michael Topper).
Kako Ra kaže, „postoji jedna obaveza na trećem denzitetu. Ta obaveza je samo-svest ili samo-svesnost.“ Prema sopstvenom sadašnjem razumevanju, povezujem ovaj pojam sa pamćenjem sebe, kako ga je opisao Uspenski, kontinuitetom svesnosti, prisustvom u sadašnjem trenutku o kome govori Tol, stanju budnosti, kako ju je opisao Tom Crux. Iskustvo samo-svesti je potpuno različito od egoične strukture.

Nerazdvojiv od trećeg denziteta je proces inkarnacije koji u našem delu kreacije uključuje navlačenje „vela zaborava“ posle ulaska u inkarnirano stanje. Treći denzitet bi se mogao nazvati i planom separacije. Entitet je odvojen od sopstvenih sećanja, sopstvenog planiranja inkarnacijskih lekcija, odvojen je i od iskustvenih obrazaca vrste, „nosača sećanja“, onog znanja na osnovu koga pauk gradi svoju mrežu, a ptice nalaze svoj put na jug. I na još dubljem nivou, odvojen od poimanja suštinskog jedinstva Kreacije i neraskidive međupovezanosti njenih delova, čija je osnovna odlika, kako kaže Ra, raznolikost. Nema sigurne ruke, koja bi nas vodila. Opremljeni „velikim hendikepom i velikom virtuoznošću trećeg denziteta, racionalno/intuitivnim umom“, pozvani smo da slobodno stičemo iskustva i pokušamo da ih učinimo što tačnijim izrazom onoga što Jesmo. (Vidi o ovome više u Knjizi IV).

Između inkarnacija entiteti borave u tzv. vremenu/prostoru, zoni kontemplacije. Inkarnacije na trećem denzitetu su na početku automatske, sa veoma malo vremena između njih, kasnije se vreme između njih produžava, sve do trenutka kada entitet počne da pravi samostalne izbore. Na planu kontemplacije duša (ako pravi samostalne izbore) sagledava svoja prethodna inkarnacijska iskustva, plan za poslednju inkarnaciju i realizovana iskustva i pravi plan za sledeću inkarnaciju. Duše određene zrelosti vibracija obično planiraju iskustva tako da pojačaju polarizaciju.

Prema Ra, od trenutka kada u inkarnaciji postane svestan spiritualne evolucije, entitet je uključen u sve odluke koje se odnose na buduće inkarnacije.

Prilikom tranzicije entitet gubi treće-denzitetsko hemijsko telo i svest se pomera u mnogo gušće telo.

Ra: U vašim terminima postoji veliki gubitak celine uma usled činjenice da  mnoge aktivnosti mentalne prirode kojih ste svesni tokom iskustva na ovoj tački prostora/vremena nisu ništa više do površinska iluzija kao i hemijsko-telesni kompleks.
Drugim rečima ništa od važnosti nije izgubljeno; karakter ili, da tako kažemo, čista distorzija emocija, sklonosti i mudrost, ako hoćete, postaju očigledne po prvi put; ove čiste emocije i mudrost i sklonosti većinom bivaju ignorisane ili potcenjene tokom fizičkog životnog iskustva.“ (Vidi pod „Smrt i inkarnacija“).

Ono što „preostaje“ možda dodatno objašnjava smisao naših inkarnacijskih iskustava. Nezavisno od prethodnog planiranja slobodna volja (da bi se sprečile zabune oko upotrebe ovog termina, Zakon slobodne volje na trećem denzitetu Ra u stvari naziva Zakonom konfuzije. Istinska slobodna volja ne pripada egoičnoj strukturi. Uporedi sa Gurdjijevim.) inkarnisanih entiteta je vrhovni princip: iskustva su tu, ali kako ćemo reagovati na njih, zavisi isključivo od nas. Svako od njih može biti doživljeno na sasvim drugačiji način i na osnovu toga omogućiti izvlačenje specifičnog supstrata iskustva i formiranje sklonosti, koje ostaju očuvane.

Na početku proizvoljan i slučajan, sa napretkom entiteta i njegovim svesnijim korišćenjem katalizatora iskustva, ovaj supstrat sklonosti će postepeno kreirati polarizaciju: služenja drugima ili služenja sebi (OPD/OPS). (Vidi i "Energetski centri i evolucija")

Budući da se apsolutna povezanost i ekstatično jedinstvo svega sa svim ostalim na temelju Void-reality ne opaža direktno i shodno tome nije funkcionalno „dato“, samo-reflektujuća ego svest trećeg denziteta se suočava sa potrebom da proceni implikacije svih interakcija sa drugim bićima i izabere orijentaciju na osnovu te procene.

Uz punu meru racionalnih i intuitivnih sposobnosti, kojima je treće-denzitetska svest opremljena, i koja na osnovu identifikacija funkcioniše bilo u skladu bilo protiv osnovnog principa jedinstva, ova svest je osposobljena (opunomoćena) da odredi šta predstavlja spoznajni karakter njene realnosti. 
Tako, ona preko eksperimentalne refleksije i analize konsekvenci (relativnih „uzroka i posledica) može usvojiti suštinsku povezanost i empatično jedinstvo svih bića sa svim drugima; ili može odbiti implikacije povezane sa empatičnim proširenjem sopstva na druga bića,“ i 'dati prednost samo-podešavanju i integralnoj konzistentnosti utemeljenim na principima sebičnosti u čisto ličnom portfoliju investiranja u fiktivnu ego-identifikaciju’. (Michael Topper)

Ovaj "Izbor" istovremeno predstavlja sledeći važan korak u treće-denzitetskoj evoluciji:

"Ova izjava je veoma promišljena i tačna sve do poslednje rečenice u vezi sa kojom bismo primetili da polariteti počinju da se istražuju tek od tačke kada treće-denzitetski entitet počne da biva svestan mogućnosti izbora između koncepta ili distorzije službe samom sebi ili službe drugima. To označava kraj onoga što biste vi mogli nazvati svesnošću bez samo-svesti (unself-conscius) ili nevinom fazom svesne budnosti".(Seansa 30)

Od tog trenutka inkarnacijske lekcije počinju da se uče svesnije, kao osvešćen katalizator za polarizaciju u jednom ili drugom smeru: služenje sebi ili služenje drugima. Prema Ra polarizacija u jednom ili drugom pravcu, bilo u pravcu radijantnog zračenja ili apsorpcije tuđe energije svesti u sebe (Knjiga IV), stoji u najužoj vezi sa svešću, snagom entiteta.

Treće-denzitetski ciklus jednog entiteta završava dosezanjem minimalnog praga na jednoj ili drugoj stazi, posle čega se sticanje iskustava i dalja evolucija svesti nastavlja u eteričnijem prostoru

Četvrtog denziteta
Tako naše Odrastanje po svemu sudeći podrazumeva postepeno izranjanje individualizovane svesti iz kvantne supe/grupne duše I zauzimanje individualnog odnosa prema Kreaciji u smislu načina interakcije sa Svime što Jeste: ili takozvanog pozitivnog, koji poštuje Jedinstvo/Jednost kreacije u njenim beskonačnim manifestovanim oblicima i štiti evoluciju svesti, ili takozvanog negativnog, koji ostvaruje progres kradući/manipulirajući energiju svesti drugih i konzumirajući radijantne svetlosne energije u jednosmernom toku: ka Postajanju Jednim (Topper). Na „gore“ se može duž obe staze.

Određeni stepen zrelosti, svesne usmerenosti potrage na stazi služenja drugima i stazi služenja sebi, prema Ra predstavlja prag za prelazak na suptilniju oblast postojanja četvrtog denziteta.

Kako kaže Michael Topper: „Ovo je veoma značajno, jer je prema Ra materijalu rad na kristalizaciji ekstrema ove potencijalne polarizacije istinski i bazični posao treće-denzitetske egzistencije. Proživeli smo bezbrojne krugove inkarnacije kroz ovaj denzitet upravo da bismo proizveli ovu polarizaciju.“ Na jednoj strani radijantnog isijavanja svetlosti ili na drugoj upijanja energije svesti iz svih dostupnih izvora za sebe.

Tranziciju na svaki sledeći denzitet Ra opisuje kao sposobnost entiteta da uživa u svetlu/ljubavi te određene vibracije, ili, rečeno drugačije, kao sposobnost da akomodira više informacija.

Četvrti denzitet podrazumeva „gušće“ (informisanije) vozilo duše eteričnije manifestacije i ispunjenije životom. To je denzitet na kome se misli mnogo brže materijalizuju i na kome je entitet svestan misli drugih. Četvrti denzitet se naziva planom ljubavi/razumevanja: bilo ljubavi/razumevanja prema drugima, bilo prema sebi. Veo zaborava, karakterističan za treći denzitet, plan separacije, se povlači i entiteti dele zajedničku riznicu iskustava i sećanja, zadržavajući pri tome svoju individualnost. 

Verujem da naša dalja staza evolucije, a možda i mnogo toga što se danas događa na našoj sferi, dobija novi fouks, ako je razmotrimo u svetlu socijalno-memorijskih kompleksa, sledećeg stepena na povratku u stanje svejedinstva/jedinstva sa originalnom mišlju, koje entiteti počinju da formiraju na četvrtom denzitetu.

U vezi sa ovom zajednicom Ra, pozitivni socijalno-memorijki kompleks sa 6D, kaže, opisujući sebe:

Ispitivač: Kada govorim sa vama kao sa Ra, da li se obraćam individualizovanom entitetu ili socijalno-memorijskom kompleksu?
Ra: Govorite sa Ra. Nema podvojenosti. Vi biste to nazvali socijalno-memorijskim kompleksom, sugerišući pri tome mnoštvo. Prema našem shvatanju vi se obraćate jednom individualizovanom delu svesti.“

Put ka zajednici sa potpunim nedostatkom bilo kakvog vida podvojenosti između pojedinačnih entiteta u njoj, ka onome što možda odgovara pojmu grupne duše, počinje na četvrtom denzitetu, denzitetu ljubavi i razumevanja. 

Pozitivni socijalno-memorijski kompleks podrazumeva uzajamno deljenje i primanje, uvažavanje i uživanje u beskonačnoj raznolikosti pojavnih oblika kreacije, zaštitu evolucije svesti, uz maksimalno poštovanje tuđe slobodne volje.

Kako Elkins kaže: „Originalna misao je bila misao  o kreaciji u kojoj svaki deo deluje u službi drugih delova, upravo kao što delovi tela dejstvuju kao celina u uzajamnom služenju sebi kao celini. (...) Pitanje zašto se čini da naš svet ne funkcioniše baš dobro, lako dobija novi fokus ako zamislimo šta bi se dogodilo kada bi se drveće umorilo od pretvaranja ugljen-dioksida u kiseonik a oblaci odlučili da više ne stvaraju kišu.“

Možemo dodati pitanje i šta bi se dogodilo, ako bismo od oblaka očekivali da se javljaju samo u jednom određenom obliku, koji nama iz nekog razloga odgovara, od hrasta tražili da nosi jabuke, a od ptica da se odreknu letenja da bi za nas nosile jaja. Hm, u stvari...

Četvrto-denzitetski pozitivni plan podrazumeva individualne razlike koje se „izgovaraju, da bi se odmah harmonizovale koncenzusom grupe“. Preko zajedničke riznice (uporedi sa Zapisima Akaše) individualno stečena znanja postaju dostupna svima.

Nasuprot tome, negativni socijalno-memorijski kompleks podrazumeva borbu, pokoravanje drugih i raspoređivanje entiteta unutar čvrste hijerarhije nalik militarističkoj strukturi. Zajednica počinje da se kreće u pravcu socijalno-memorijskog kompleksa u trenutku kada su se entiteti, posle borbe za položaj, rasporedili unutar ove hijerarhije. Na planu, na kome nema podvojenosti jednog entiteta od drugih, na kome su misli drugih vidljive, ova borba dobija drugačiji kvalitet i intenzitet u odnosu na slični bitku, za koji možemo videti kako se odvija i na našoj planeti.

 Prema Ra cilj negativnih entiteta na našoj sferi je stvaranje moćne elite, koja će pokoriti druge odnosno ostvariti dominaciju nad ne-elitom i priključiti ovako formiranu zajednicu negativnoj hijerarhiji. Ovaj obrazac možemo uočiti kod stvaranja totalitarističkih režima, kao što je Hitlerov ili Staljinov, a veoma sličan možemo opaziti i kod religiozno orijentisanih hijerarhija, na primer kod sadašnje vladavine Talibana ili tokom većeg dela istorije hrišćanske crkve. I ponovo sličan kod nedavne crkve socijalizma i današnje crkve ekonomizma, koja pokušava da ostvari jedan suštinski totalitaristički poredak pod firmom slobodne trgovine i neoliberalizma. Pokušaj da izađete izvan njegovih okvira će jasno pokazati granice sastavljene od modernih tabua, dogmi i svetinja i suštinski nedostatak slobode u društvu „slobodnog protoka ljudi i kapitala“. Slično kao i kod svih hijerarhijski oblikovanih poredaka i u njemu poslušnost naspram njegovih specifičnih zapovesti (ostvarenje profita i zauzimanje pozicije u ekonomsko-političkoj hijerarhiji) potpuno opravdava gaženje preko drugog ljudskog bića i ignorisanje sopstvenog unutrašnjeg glasa. Za razliku od otvorenog pokoravanja, karakterističnog za klasične totalitarističke režime, pokoravanje u njihovim novijim oblicima se vrši uspostavljanjem kontrole nad osnovnim, neophodnim prirodnim resursima – vodom, energijom, hranom – i promovisanjem suštinski negativnih obrazaca ponašanja kao poželjnih, vezujući ih za instinkt samoodržanja i zadovoljavanje socijalnih potreba. 

„Tehnologija koju poseduju vaši ljudi je sposobna da reši svako ograničenje koje muči vašu socijalno-memorijsku grupu u trenutnoj fazi sticanja iskustava. Međutim, briga nekih od vaših bića sa distorzijom u pravcu onoga što biste nazvali energija moći uzrokuje da se ta rešenja odbace dok ne postanu toliko potrebna da ovi entiteti tada mogu da napreduju ka još većoj distorziji u pravcu moći.“

Kako kaže Ošo: „Čovek nije samo slobodan – naglasio bih da čovek jeste sloboda. To je njegova suštinska priroda, njegova duša. Onog trenutka kada poreknete čovekovu slobodu, oduzimate mu nešto najdragocenije, njegovo kraljevstvo. Onda je on prosjak i daleko gori nego bilo koja životinja, jer njima ostaje barem neki program. Tada je čovek prosto izgubljen.“ (Philosophia Ultima).

Hakslijev i Orvelov svet su naizgled veoma različiti, ali imaju važnu zajedničku crtu: kompulzivnu potrebu da se uspostavi kontrola nad ispoljavanjem Svega što Jeste. I kada uočimo sukob između prividno suprotstavljenih koncepata i pogleda na svet, koji jasno ili nešto suptilnije osporavaju to čovekovo najdragocenije svojstvo, pokušavajući da ga uguraju u kalup koji su za njega unapred napravili, možemo razmisliti o tome da je ona „bitka“ (za zauzimanje pozicije u hijerarhijskoj piramidi) možda već počela. U stvari da već dugo traje.

Verujem da ovaj odlomak Mihaela Topera ovo ilustruje na veoma dobar način:

Ra materijal objašnjava da ova privrženost separacijskoj egoističnosti formira militarističku hijerarhiju negativnih bića, koja su, kao požnjeveni entiteti, pokazali jasno opredeljenje ka manipulaciji i porobljavanju „drugih-sebe“, putem kontrole indukovane izazivanjem straha i bola, koje omogućava dosezanje potrebnog praga integracije namere. U skladu sa svojom negativnom polarizacijom kroz više denzitete oni egzistiraju hraneći se psihičkom energijom izlučenom preko emocionalnog bola, tuge, straha i slično.
(...)
Budući da obrazuju spiritualnu Negativnost, njihova taktika je jedna interpretacija vrhovnog božanskog zakona u pogledu očuvanja slobodne volje pod svim okolnostima, tako da se uspeh meri spretnošću kojom se priklanjanje služenju sebi izaziva kao svesna opcija. Na taj način negativna bića viših dimenzija promovišu draži pokoravanja drugih.
Porobljavanje predstavlja kršenje slobodne volje i tako po sebi ne doprinosi daljoj polarizaciji i time napretku negativnih bića; negativno biće je zainteresovano za osvajanje i dominaciju putem formiranja „moćne elite“, čiji su članovi izabrali stazu služenja sebi.“

Nastavak: Denziteti III

Нема коментара:

Постави коментар