10. 11. 2014.

ČETVRTI PUT - SUŠTINA I LIČNOST

MAURICE NICOLL
PSIHOLOŠKI KOMENTARI NA UČENJE GURĐIJEVA I USPENSKOG

Quaremead, Ugley,  31. avgust 1946.

O SUŠTINI I LIČNOSTI



Rekapitulacija

Suština se spušta na Zemlju i tu se za nju obrazuje fizičko telo od materijala, dobijenog od oba roditelja. Od tih supstanci, koje čine ličnu i osobenu celinu neophodnih materijala za formiranje tela, neke su uzete od jednog, neke od drugog roditelja, dok je ostatak odbačen. Suština prethodi telu, preko koga ona ostvaruje kontakt sa svetom. U tom pogledu Rad ispravlja naše uobičajeno gledište, zasnovano na čulima, da roditelji prave dete. Oni obezbeđuju određeni materijal, koji je napravljen u njima, a sve ostalo je učinjeno. Jedina stvar, koju roditelji čine, jeste spajanje dva kompleta materijala. Tada, ako postoji neka individualna Suština, koja traži manifestaciju, rađa se dete. Sada, smrt nekoliko miliona bića, u obliku sperme, uključeno je u taj prvi kontakt Suštine sa Zemljom. Postojanje i smrt tog ogromnog broja živih ćelija čini se neophodnim, da bi jedna od njih prešla iz kosmosa ćelija u kosmos čoveka i u potpunosti ostvarila svoj cilj punog razvoja. Razumemo da je cilj silaska Suštine na Zemlju i njena potraga za telom u tome da za sebe omogući pun razvoj. Međutim, rečeno nam je da Suština pod uobičajenim okolnostima može da raste samo do određenog ograničenog stepena i da je potrebna specijalna hrana da bi se ona dalje razvijala. Možemo biti sigurni da ta specijalna hrana iziskuje smrt nečeg drugog. U ovom slučaju to uključuje smrt Ličnosti. Prvo je tu Suština, koja može da raste samo do određenog stepena. Ovde je važno razumeti da telo nije Suština. Telo postiže pun rast, ako mu je obezbeđena fizička hrana. Međutim, to nije slučaj sa Suštinom, kojoj je potrebna psihološka hrana. Istorija razvitka Suštine nije istorija razvitka tela. Potpuni razvitak tela ne znači da je Suština u potpunosti razvijena. Divljak može imati snagu trojice običnih ljudi i um deteta od dve godine. To je tragedija. Prvo postoje samo Suština i telo. Tada je Suština aktivna. Kao sledeće, oko Suštine se postepeno formira omotač pod nazivom Ličnost koji okružuje Suštinu. U međuvremenu telo nastavlja da raste. Čovek po pravilu ne dostiže dalje stepene. Njegovo telo raste. Njegova Suština, nakon kratkog razvitka, ostaje nerazvijena i formira se Ličnost. Čovekov centar se sve više pomera u spoljašnji omotač pod nazivom Ličnost, koju život, uglavnom imitacijom, formira u njemu. Čovek, kakav jeste, prelazi u nešto spolja, nešto što nije on. Na taj način Ličnost postaje aktivna a Suština pasivna. Posle prelaska na taj spoljni pravac pod hipnotičkim delovanjem života, samo nekolicina se ikada vraća. U ezoterijskoj literaturi, na primer u Bibliji, mnogo toga je rečeno o tom okretanju. Čovek, koji živi i umire u tom stanju, u kome je Ličnost aktivna a Suština pasivna, nepotpun je, nedovršen. Takav čovek se ponekad naziva seme, žir, klas pšenice ili ponekad nedovršena kuća. U opštem smislu naziva se Čovek u snu. Hrana, koja je Suštini potrebna za njen dalji razvitak, jeste Ličnost, koja je formirana oko nje. Međutim, od razumevanja čoveka zavisi da li će Suština dobiti ovu hranu. Mehanički se to neće dogoditi. On mora početi da se budi, pre nego što to bude moguće, a za to mu je potrebno znanje. Budeći se on sebe sve manje oseća kroz svoju Ličnost. U tom smislu Ličnost počinje da umire. Mnoga ’Ja’ moraju umreti da bi se čovek rodio. Ovde vidimo analogiju sa time. Ta ’Ja’, koja čine populaciju Ličnosti, moraju da budu postavljena u ispravan poredak – naime, ’Ja’, koja mogu da se probude, moraju da stoje iznad onih koja to ne mogu. Neko zlo ’Ja’, negativno ’Ja’ mora da umre. To jest, mora da bude proterano na najudaljenije mesto i ne sme mu se davati hrana. Psihološki, mi smo najviše ono, što najviše hranimo: a najviše hranimo ono što najviše volimo. Ako volimo negativna ’Ja’, najviše hranimo njih. Prestajući da volimo mnoga ’Ja’, čiji kvalitet vidimo u svetlu rada, mi prestajemo da ih hranimo svojom energijom i ona počinju da kopne. Međutim, uskoro će se oporaviti i početi da govore, ukoliko im budemo dali svoju krv da piju. Kada putem neidentifikovanja izvučemo energiju iz nekog ’Ja’, energija je oduzeta od Ličnosti u korist Suštine. Tako moramo napasti Ličnost da bismo je oslabili. Sve što učimo u Radu ima to za cilj. Samo-posmatranje služi da postanemo svesni Ličnosti, sa svim njenim ’Ja’, njenim stavovima, odbojnicima, slikama, ulogama itd. Ako ne radimo na Ličnosti, ona će uzeti svu energiju za sebe i ništa neće dati Suštini. Suština, koja je zaista mi sami, biće izgladnela.  Ako ništa ne uradimo sa Ličnošću, ostaćemo i dalje seme – nedovršena kuća – ljudi zaspali u sebi – i kao takvi, budući da smo stvoreni kao samo-razvojni organizam, bićemo neuspešni eksperiment, greška, kakav god položaj da zauzimamo u svetu. Suština je bila povezana sa telom, telo je poraslo. Suština je porasla malo i Ličnost ju je okružila. Sve je sada spremno za rad na samo-razvoju kroz smrt Ličnosti. To je stupanj, na kome samo-razvoj može da počne. Međutim, po pravilo se ne događa ništa više. Čovek živi i umire kao seme – u snu u svetu usnulih ljudi. Međutim, iako je o tome mnogo puta čuo, on i ne sluti da je tako.
NASTAVAK

1 коментар: