20. 8. 2012.

ČETVRTI PUT – O VOLJI III

Maurice Nicoll: 
KOMENTAR O VOLJI II
Nastavak: 
Prava volja dolazi od gore, sa višeg nivoa. Šta više znači? Tamo gde na našem nivou vidimo jednu stvar, na višem nivou postoje milioni stvari. Zamišljamo Volju kao nefleksibilnu, ali moramo da shvatimo da je Prava Volja beskonačno fleksibilna, da ima sposobnost
razlučivanja i konačno sadrži sve stvari i tako je upravljena ka punoći. To se u Jevanđeljima naziva πλήρωμα – punoća sveg značenja (grč: πλήρωμα – pleroma - punina, punoća, ispunjenost) je grčki pojam koji znači punoću božanskog, jedinstven božanski praizvor iz koga proizlaze sve emanacije života. Suprotan je pojmu "kenoma" koji znači prazninu, tamu i haos. U neoplatonizmu pojam ima značenje savršenosti inteligibilnog sveta ili božanskog bića, kome se suprotstavlja ograničenost, a time i konačnost čulnog sveta.wikipedia). U svakom slučaju, želim da pokušam da je objasnim na taj način. Prava Volja je puna novog značenja. Ona nije odsustvo stvari, negacija i odbijanje da se stvari urade. Njena prava priroda nije sadržana u rečima „Neću.“ „Hoću da razumem više.“ je bolja formulacija. Poznajete sterilnost ljudi, koji kao odgovor uvek imaju „neću“. Izgledaju kao da rano umiru u sebi usled te negativne ideje volje, koja ne izvodi novo značenje. Neativne stvari mogu da proizvedu samo negativne stvari.


U vezi sa idejom da je Prava Volja mnogostruko punija značenja i tako pozitivna a ne negativna u svom kvalitetu, večerašnjim mislima-asocijacijama možemo priključiti još jednu ideju Rada. Ideje Rada treba da uspostave nove asocijacije i tako nove načine viđenja i osećanja života. Ideja, koja se ovde može izneti, je ideja o unutrašnjim oktavama. Uzmimo dve note, Do i Re. Između njih postoji čitava oktava, naime,

Do ___  ___  ___  ___  ___  ___  ___  ___  ___ Re 
          do     re     mi    fa    sol     la     si      do

I ponovo, između svake od nota male oktave postoji čitava oktava. Kako se to može razumeti? 


 
Ono na šta se misli je sve finija percepcija, sve finije viđenje razlika. Tamo gde je čovek video samo Do – Re, čovek sada vidi čitavu oktavu finih razlika i tako dalje. A to znači videti sve finije značenje. Zamišljamo da poznajemo sebe ili druge. To je Do – Re na gruboj skali. Ali da bi se razvila ta finija percepcija i da bi se tako oslobodili nasilnosti Do – Re na gruboj skali, potrebna je volja da se prihvati Rad i njegove ideje kao početna tačka. Tada, tim prvim istinskim htenjem Rad – to jest, vaši sopstveni viši centri – mogu početi da dopiru do vas. Tako Prava Volja prvo mora biti učinjena mogućom prijvatanjem puta do nje. Ako nećete Rad, počinjete pogrešno. Postoji mnogo značenja svake pojedinačne stvari. Videti neku stvar samo i uvek u samo jednom svetlu je nalik viđenju Do-Re na gruboj skali – kao što radimo u terminima bufera (odbojnika) i predrasuda. Stvar je ili ispravna ili pogrešna. Ne postoji prava misao. Ali stvari su kompikovanije od toa. Razlikovanje – to jest, viđenje mnogo razlika gde ranije nismo videli nijednu, ili gde su se videle samo suprotnosti, je početak rasta Volje. Možemo se ponašati veoma grubo ponašati prema sebi, kao i jedni prema drugima, usled nedostatka unutrašnje percepcije. G.U. je jednom prilikom, govoreći o cilju i o Volji, rekao da je to najpre kao kada gledamo dolinu u noći i vidimo udaljeno svetlo, koje želimo da dotaknemo. Krećemo, misleći da je sve jednostavno. Ali između udaljenog svetla i nas leži čitava dolina i mnoga druga manja svetla i mnogi krivudavi putevi. Kada razmišljate o tome šta znači dobra volja za Rad ili za drugu osobu, možda ćete shvatiti da to lako može biti samo-volja. Shvativši to, počinjete da vidite da Prava Volja znači veliko značenje i veliko razumevanje i veliku fleksibilnost i veliku količinu kretanja protiv onoga, što mislite najbolje. To iziskuje aktivno strpljenje, koje Rad zahteva i koje postaje tako lako razumeti jednom, kada prestanete da imate iluzije o sebi i svom znanju i svojim sudovima i sivm ostalim lažima, po kojima pokušavamo da živimo. Ova vrsta strpljenje se u radu naziva Majka Volje.

Pokušajmo sada da rezimiramo nekoliko stvari rečenih u ovom komentaru. Ljudi često vole da „rade stvari“, kako to nazivaju. Oni to nazivaju voljom. Vole da uređuju stvari i tako dalje – da rade stvari „sa namerom“, kako kažu. To sigurno može biti tačno na jednoj skali. Ali se toliko često događa da propuštaju ono što se radi za njih ili da ne vide šta im leži na dlanu, pred samim njihovim očima. Kreću se napred duž prave linije i misle da manifestuju Volju. Na maloj skali je bez sumnje tako. Možete li videti da je moguće propustiti toliko mnogo, prijanjajući za za uzanu liniju samo-volje, smatrajući je pogrešno za Pravu Volju. Naravno, to je samo-volja – imati svoj put, biti efikasan, biti prvi i tako dalje. Ali Prava Volja je drugačija. Ona je po ukusu veoma nežna. Kada razmislite o tome da je spoljašnje pridavanje značaja (spoljašnja konsideracija) znači shvatiti da drugi ljudi postoje i videti njihove teškoće, od tačke uviđanja svojih sopstvenih, i delovanje u skladu sa tim (ako možete), tada ćete razumeti zašto sam u prethodnom komentaru rekao da su Prava Volja i spoljašnje pridavanje značaja tesno povezani. Videti druge nezavisno od onoga što vi želite da vidite i činite, znači uzeti nove utiske. Uzeti nove utiske znači imati porast značenja – u stvari, novu oktavu sila. Rešiti problem nezavisno od samo-volje, nezavisno od sopstvenog načina, videti rešenje iz novog značenja – to je jedna od ideja o Volji u Radu. Ponovimo: „Kakva je Prava Volja?“ upitao sam g.U. On je odgovorio: „To je kao videti rešenje teškog matematičkog zadatka.“ To znači, to je sila koja objedinjuje stvari u veće značenje. Setite se da u višim centrima nema suprotnosti, nema kontradikcija. Pokušajte da zamislite kako bi bilo osetiti uticaje iz viših centara – u kojima nema suprotnosti niti kontradiktornosti. Mislite tada o nivou volje, koji mi smatramo Voljom – to jest, samovolje. Da li ona proizvodi suprotnosti na svakoj strani? Čitav Rad, čitavo poniranje i osećanje ezoterijskog rada vodi do Prave Volje – to jest, do Gospodara. Tako, možda ćete na praktičan način videti da pre htenja (will) ovog Rada dobre volje ništa ne može da se učini da bi se dostigao Gospodar. To je razlog zašto oktave rada počinju evaluacijom ideja Rada i zašto on počinje na nivou Bića čoveka, koji ima Magnetni Centar. To je prvi znak posebnog bića.
 
Birdlip, 05.avgust 1944.
UVODNA PRIMEDBA O KOMENTARU O VOLJI

Pre čitanja beleške, želeo bih da vas podsetim da ideje imaju realno postojanje. Šta je najmoćnija sila, koja deluje danas? Ideje – i sukob ideja. Sada, ideje Rada su takve, da ako imate nešto u sebi, što može da ih primi, one počinju da deluju na vas. Moderna psiholoigja ne uči razlici između  određenih ideja, niti razume realnost ideja. Drevna i srednjovekovna psihologija, kako je govorio g.U., je razumela bolje. Međutim, određene ideje zahtevaju dugu pripremu za pravi kontakt – uključujući i ideju o Gospodaru, ili Pravom Ja ili Pravoj Volji. Prvo, potrebno je određeno učenje i određeno znanje i ono mora da se proučava. Svaka dieja je osetljiva mašina, podložno pogrešnom radu ako se njome pogrešno rukuje, kao recimo od strane Lažne Ličnosti. Neobučeno rukovanje nekom idejom može prouzrokovati eksploziju. Dakle, pogrešno rezonovanje, formatorno razumevanje, bukvalan, logički nivo može uništiti ideje ili ih pretvoriti u nešto opasno. Neke ideje mogu dopreti do dubine duše i tamo ostaviti traga, čak i u ranom životu. Ali može biti ostavljen pogrešan trag. Čitav Rad je usmeren ka tome da pripremi ljude za prijem viših i suptilnijih uticaja – ukoliko zaista želite Rad. Tokom dugo vremena čovek mora proučavati Rad, činiti napore, razmišljati i hraniti najizvorniji deo sebe. Tada čovek može postati svestan da je iznutra u kontaktu sa tim idejama.
 
KOMENTAR O VOLJI II
Birdlip, 05. avgust 1944.

Neophodno je svakoga dana razmišljati o identifikaciji i šta ona predstavlja i u kom obliku deluje na nas u tom trenutku. To nije reč. To je psihička aktivnost, veoma razorna, koja se kontinuirano odvija, nešto, za šta Rad kaže da se protiv toga moramo stalno boriti. Na nju trošimo snagu. Kada bismo sa sigurnošću znali da postoji drugi i bolji svet i kada bismo ga videli, ne bismo bili tako uronjeni u zbivanja ovog nesavršenog. Kada bismo znali da smo u neobičnoj i opasnoj zemlji, delovali bismo oprezno. Zar ne bi bilo divno znati to sa sigurnošću? Svojim znanjem i sigurnošću bili bismo zaštićeni od identifikvoanja čitavog dana sa svačim i svakim.     

Intelektualni – svest
Emocionalni – Volja
Instinktno-motorički – Pažnja

Budući da se centar gravitacije Volje nalazi u Emocionalnom Centru (vidi dijagram), možemo razumeti da nas identifikovanje neće odvesti ni do kakvog kontakta sa Pravom Voljom ili Gospodarem. Rečeno je da mi zaista poznajemo samo emocionalni osećaj identifikacije sa svačim i svakim. Emocionalni Centar je preplavljen identifikovanjem. Ne samo da smo identifikovani sa negativnim emocijama, već sa svim takvim emocijama koje imamo. Ovom identifikacijom, koja ponekad poprima oblik stalnog osećaja brige i straha, sprečava se ispravan rad Emocionalnog Centra, neprestano se gubi energija, uspostavlja se pogrešna unutrašnja hemija i prave se pogrešne veze između centara. Sa čime god da se identifikujemo, stavljamo sebe pod njegovu vlast. Ali kada bismo imali Pravu Volju, ako bi ovaj Gospodar Rad govorio sa svog mesta u kočiji, ako bi Vozač čuo njegov glas i poslušao ga, više ne bismo bili pod vlašću onoga, sa čime smo se identifikovali, već pod drugom silom, nemajući ništa sa identifikacijom. Kažem, nemajući ništa sa identifikacijom, jer kada smo identifikovani, mi smo, takoreći, mrtvi. Čovek na primer ne može čuti Rad, ako je identifikovan. Pokoriti se Gospodaru, bi bilo pokoriti se Radu. Pokoravati se Radu bi značilo imati Volju. Rad nam kaže da se ne identifikujemo – prvo sa samima sobom. Pretpostavimo da pokušamo, pošto malo vidimo šta taj zahtev znači. Mali deo nas se budi za uticaje ovog Rada. Naravno, to nije Pravo Ja: to je nekoliko Ja, koja se mogu uporediti sa nivoom koji se naziva Zamenik Nadzornika.

Gospodar – Pravo Ja – Prava Volja

Nadzornik

Zamenik Nadzornika

Mnoga Ja Ličnosti

Pretpostavimo sada čoveka, koji počinje da vidi dublje šta znači borba protiv identifikacije sa sobom i razloge za nju. Tada više je reč o pokoravanju nečemu, što čujete spolja, neke komande, istine, koja ulazi kroz čula, već postaje nešto bolje shvaćeno iznutra. Čovek počinje da opaža izvrsnost Rada. Pravi unutrašnju povezanost. Tada je čovek pod dubljim uticajima Rada – to jest, višim na Zraku i tako opaženim iznutra. To je pravac Gospodara i Nadzornika. Prvo, Nadzornik: on je dublji uvid. On nije spoljašnja zapovest. On razume sam. On zna. Njegovo stanje je nalik onom, koje sam spomenuo na početku. On zna da postoji bolji nivo. On zna da je neophodno hodati pažljivo. Nivo pod imenom Zamenik Nadzornika to ne zna. Za Zamenika Nadzornika Rad i dalje dolazi spolja, kao nešto osmišljeno, nešto iz beležnice, nešto što vam je preneto, čija se izvrsnost ne vidi iznutra.

Ako verujemo da ne postoji ništa drugo – nikakvo više stanje, nikakvo drugo značenje, nikakvi drugi nivoi, nikakvi drugi uvidi i razumevanja, nikakvi drugi načini shvatanja svog života, nikakva druga vrsta ljudi, nikakvi nivoi Univerzuma osim ove Zemlje – kako onda možemo prestati da se identifikujemo sa svime što vidimo? Kako i zašto je potrebno da transformišemo silu identifikacije u Pamćenje Sebe? Rečeno je, da bi pamtio sebe, čovek mora imati osećaj nečeg superiornijeg od sebe. Pamćenje sebe je odvajanje od sebe ka drugoj vrsti utisaka. Međutim, to se retko razume, jer su ljudi zainteresovani samo za život. Ipak, pogledaj život i razmisli za sebe o njemu. Rad počinje umom, ne voljom. On kaže određene stvari. Te stvari se u prvoj liniji odnose na um – na mišljenje. Da li ste ikada pokušali da sagledate život iz perspektive ideja Rada? U ovom starosnom dobu je svako već morao uočiti da život nije ono što su očekivali. Da – ali da li ste počeli da posmatrate život sa stanovišta ideja Rada? Život i čovekova imaginacija o njemu i samom sebi ne ohrabruje Rad, koji sugeriše drugi mogući pravac. To je važna stvar, čije shvatanje treba polako početi da se razvija. Kada bi ovaj Rad govorio o postizanju većeg uzaludnog uspeha u životu, ne vidim kako bi to mogao biti ovaj Rad, koji govori o dospevanju pod nove uticaje – novu neutralizujuću silu, drugačiju od neutralizujuće sile Rada. Da li smo govorili o tome kako postati popularniji, kako privući više novca, kako steći više moći? Ja ne vidim da Rad ima taj pravac. Da li je u Radu reč o tome? Neki shvataju neobičan pravac Rada odmah, neki ga postepeno vide, a neki nikada ne razumeju, šta cela ta stvar uopšte znači, zakačeni za neke varljivu ličnu prednost. Ideja o novim uticajima i dolaženju u kontakt sa njima je centar Rada. Kada njih ne bi bilo, Rad ne bi govorio ni o čemu. On bi bio obična besmislica. Međutim, Rad zaista govori o nečem realnom, jer viši uticaji postoje i kontakt sa njima zavisi od unutrašnje promene – ne imitirane promene, ne tobožnje promene. Tobožnja promena smrdi. Ali Rad je nemoguće obmanuti. Kada se razvije osetljivost za psihološke loše mirise, oni neće biti nešto, što čovek voli da oseti.

U funkciji Volje veliki deo zavisi od shvatanja sebe i uviđanja odakle trenutna volja dolazi. Recimo da želite da imate Volju, u pravom smislu reči – i pretpostavimo da još ne znate ništa o sebi. To bi bila „sopstvena volja“ ili „samo-volja“ – neki oblik sopstvenog odnosa prema životu i ljudima. Nikada nećete moći da stičete Pravu Volju, dok god se krećete u tom pravcu – imati više moći, više poseda, više ovog ili onog. To nije pravac Prave Volje. Ona ne može da deluje u tom pravcu, jer Prava Volja ne zna ništa o spoljašnjem svetu. To je tajna. Ona dolazi iz višeg trougla, koji je samo tačka u nižem. 

 



Prava Volja je sa gornjeg dela dijagrama o Gospodaru, Nadzroniku, Zameniku Nadzornika i mnogim Ja. Ona je o Gospodaru i Nadzorniku. Ona je o nečem drugom. Ona nije o pušenju ili spavanju ili vežbanju ili čak o drugoj osobi, koliko god da je nežno volimo. Prava Volja je o Radu i nije o stvarima ovde dole, stvarima i ljudima, vidljivim putem čula.

Tako, vidite da, kada ideje Rada i sav njegov značaj, istorijski govoreći, uđu u čoveka i počnu da dodiruju njegov emocionalni centar, on će pre početi da oseća tragove Pravog Ja nego osoba, koja Rad uzima spolja, kao nešto što se sledi i što se radi, jer nam je tako rečeno. U ovom slučaju ne može biti Prave Volje, jer Prava Volja leži u dubini, a ne na površini. Kada mislimo duboko, pomeramo se ka unutra – prema emocionalnim i intelektualnim delovima centara. Kad god se krećemo ka unutra, to znači povećanje. Kao što je rečeno, to je kretanje na gore na Zraka. Kao što znate, gustina vibracija se povećava kako se uspinjemo Zrakom. Tamo gde je bila jedna, ima ih milion. Prava Volja ne može dodirnuti ona gruba značenja, po kojima obično živimo, niti može biti negativna u smislu da nešto jednostavno ne radimo. Tamo gde smo ranije videli jednu stvar, sada samoposmatranjem, unutrašnjom iskrenošću i bogatijim mišljenjem počinjemo da vidimo hiljadu značenja. Ponovo, dok smo mislili da znamo, sada vidimo da ne znamo. Šta je iskustvo? Ono nije shvatanje da čovek ne zna, nije negativno, već nastaje kada čovek vidi toliko mnogo više nego pre. To izgleda kao gubitak. Ali to nije gubitak. Iznutra se čovek oseća rasterećenim. Ništa ne može biti bolje. Kako drugačije bilo šta novo može ući – i kako bi zaista Pravo Ja moglo da uđe, ako je čovek zatvoren u sopstvene uzane ideje, koje tako brzo prave grob za mnoge?     

Nastavak     
   

Нема коментара:

Постави коментар