26. 7. 2015.

ČETVRTI PUT - SUŠTINA I LIČNOST IX


Amwell, 24.1.1953.
UČINITI LIČNOST PASIVNOM

Komentar I
Kada se postavi pitanje „Šta znači učiniti Ličnost pasivnom?“, prvi odgovor glasi da vi sami niste u stanju da je učinite pasivnom. Pomoć je neophodna. Međutim, morate da se povežete sa tom pomoći i morate biti voljni da se podvrgnete njenom delovanju i da sledite njene instrukcije. Dopustite mi da to ponovim. Vi – ko god da ste – ne možete sami učiniti Ličnost pasivnom. Bespomoćni ste bez pomoći. Ne možete to da učinite sami. I dopustite da dodam, dok to konačno ne budete razumeli, nećete ni dobiti nikakvu pomoć. Ako mislite da vi, sopstvenom mudrošću, inteligencijom i moći, možete da učinite Ličnost pasivnom, kada to poželite, imate veoma pogrešne ideje o sebi i onome sa čime ćete se suočiti. I ponovo, ukoliko zamišljate, u skrovitosti svog srca, koje neprestano nadgledaju Viši Centri, da u vama nema ničega što bi trebalo učiniti pasivnim, da nema ničeg ozbiljnog što nije u redu sa vama, da nema ničega čega bi se trebalo osloboditi i  učiniti ga neaktivnim, tada vam sigurno neće biti pružena pomoć. Zašto bi, napokon? Vaše imaginarno ’Ja’ obmotava vas kao odora fantazije i sprečava vas da vidite svoje nesrećne slabosti i bolne nedostatke. Nemojte je pomešati sa odorom slave. Obmotani tom odorom fantazije, koja je vaše imaginarno ’Ja’, ne možete posmatrati sebe. Ona će delovati kao izmaglica, kroz koju sve vidite veoma nejasno. Tako ni na koji način nećete jasno i realno uočiti šta leži u Ličnosti. Ličnost će tako i dalje biti aktivna. Međutim, ukoliko možete da postanete svesni nekih stvari koje pripadaju Ličnosti, posmatrajući ih u sve oštrijem fokusu, a ne nejasno kroz izmaglicu, ti će elementi postati sve manje aktivni, kako direktno svetlo svesti potpunije bude padalo na njih. Da, to smo čuli već mnogo puta. Znam da jesmo. Ali da li ste vi to već uradili?  Da li ste razumeli ili pokušali da razumete na šta Rad misli kada kaže da nije prvenstveno zasnovan na Veri, Nadi i Ljubavi, već na Svesti? Da li razumete – svojim sopstvenim razumevanjem – da on pokušava da poveća našu svest – o sebi pre svega, a polako i postepeno i našu svest o drugima – tako da, pored mnogih drugih rezultata, vidimo njih u sebi i sebe u njima – stvar koja uništava samoljublje, samozadovoljstvo, ponos, sujetu i prezir i potcenjivanje, da spomenemo samo neke od đavola u nama koji svakodnevno mentalno ubijaju druge. Iz tog razloga Rad na praktičnoj strani – strani „doing it“ – počinje samoposmatranjem. Samoposmatranje znači videti sebe kakvi jesmo, a ne kakvi zamišljamo da jesmo – ogroman zadatak, ali on se izričito očekuje od nas, jer smo kreirani da se podvrgnemo transformaciji ponovnog rođenja u čemu nas aktivna Ličnost ometa. Sigurno, taj deo Ličnosti, koji se naziva Imaginarno ’Ja’, učiniće sve da spreči da se bilo šta slično dogodi. Nastaviće da vam šapuće: „Ja i niko više.“, dok je istina da ne postoji jedno Ja, već mnogo njih. Međutim, moć Imaginarnog ’Ja’ je ogromna. Ljudi jednostavno ne veruju da nemaju jedno nepromenljivo, uvek postojeće, stalno, Pravo Jakoje ih kontroliše. Dopustite mi da ponovim: Kažem da ljudi jednostavno ne veruju da nemaju jedno nepromenljivo, uvek postojeće, stalno, Pravo Ja sa kontrolom. Ta moćna iluzija – taj trik za uspavljivanje koji izvodi Imaginarno ’Ja’ – stoji na putu onim obelodanjujućim trenucima samoposmatranja, koji bi uništili tu iluziju. Tako ona i dalje stoji nalik izmaglici između Rada i njegove moći i nas samih i naše skrivene ništavnosti. Tako ništa neće udariti u kuću da nas trgne i uzdrma. To nas sprečava da dobijemo pomoć koja nam je potrebna. Zašto? Zbog toga što, iako često slušamo o Radu, mi ga ne primenjujemo iznutra na sebe kao rezultat nepogrešivog dokaza našeg sopstvenog samoposmatranja. Tako se on ne povezuje sa nama. Kada bi se povezao, mi bismo primili, malo po malo, koliko možemo da izdržimo, očekivanu pomoć, neophodnu da bi se Ličnost učinila pasivnom tako da čudo ponovnog rođenja počne da se odigrava.

Sada, mi znamo da Ličnost ostaje aktivna dok god je Život neutralizujuća sila. Mi smo svi mehanički povezani sa Životom i njegovim zahtevima. Takođe znamo da Rad uči da je potrebna druga Neutralizujuća Sila da bi se Ličnost učinila pasivnom. To je Rad sam. Mi nismo mehanički povezani sa Radom. Niko ne može mehanički da Radi. On zahteva svakodnevni svesni napor. Mi možda govorimo o njemu, ali ga ne radimo. Tek pomoću svesnog napora možemo da se povežemo sa Trećom Silom u Radu. Neobično je posmatrati kako čovek nije aktivan (doing) u Radu. Pitam svakoga od vas – da li znate na čemu radite? Mi smo aktivni u životu, naravno, ali ne i u Radu. Ali samo kada Radimo, Ličnost može biti učinjena pasivnom, jer to je jedini način da se povežemo sa Trećom Silom u Radu. Tako ćete videti koliko je apsurdan čovek, koji misli da sam može učiniti Ličnost pasivnom na svoj način, dok je Život očigledno njegova Neutralizujuća Sila. To se jednostavno ne može učiniti. Samo Rad to može učiniti. Tako slušanje o Radu nije dovoljno. Morate da ga radite. Hrist je rekao: „A svaki koji sluša ove moje reči a ne izvršuje ih, on će biti kao čovek lud koji sazida kuću svoju na pesku.“ Rad govori to isto. Pesak je Ličnost.

Sada, jedan od znakova da je Neutralizujuća Sila neke osobe još uvek Život, jeste taj da nema promene u razmišljanju. Rad svakako kaže da treba da nas dovede do toga da mislimo na nov način. On to mora da učini da bi se bilo šta dogodilo. On to može da učini – ako ga primimo sa dovoljno spremnosti i napora da ga razumemo. Međutim, moguće je da slušamo njegovo učenje godine i godine i da i dalje mislimo na potpuno isti način kao što smo uvek i činili. To jest, vi i dalje mislite konvencionalno – kao i drugi slični vama – imitirajući ono što ti drugi govore, a što ste prihvatili bez otpora, i dalje prijanjajući za iste mentalne stavove i predrasude, koliko god da su štetni za vas, i dalje koristeći iste konvencionalne, dosadne fraze o sebi, o ljudima i stvarima. Naravno, to nije mišljenje. To je jednostavno proizvodnja mehaničke serije buke. Rad zahteva istinsko korišćenje vašeg Intelektualnog Centra – tokom prve godine, mislim. U suprotnom, uočio sam da kasnije ostavlja malo ili nikakvog uticaja na um. Treba da vas udari rano – i kasnije ponovo i ponovo. Ako ne bude prodro do unutrašnjih delova Intelektualnog Centra kao šok za misao, ostaće spolja kao reči, bez mnogo – ili bilo kakvog - povezanog značenja. Tada ništa nije sastavljeno, ništa udruženo. Nikakve veze se jasno ne vide. Tako on ne može promeniti formatorno mišljenje. Rad je usut u stare stavove i usude. Ne možete nadgraditi ideje Rada na svojim ranijim mentalnim stavovima i navikama mišljenja.

Neki od vas nikada nisu počeli da misle o Životu sa stanovišta Rada, već o Radu razmišljaju sa stanovišta Života. To jest, i dalje razmišljate na stari način. Ne razmišljate ni na kakav novi način. Tada Rad ne može da prodre u vas. Konačno – ako ne razmišljate na nov način – to jest, iz Rada – nikada nećete misliti o sebi na nov način – stvar od najvećeg značaja za samopromenu. 




Нема коментара:

Постави коментар