9. 8. 2012.

ČETVRTI PUT – O VOLJI II

Maurice Nicoll: 
KOMENTAR O VOLJI II
Birdlip, 29. jul 1944.

Nastavimo sa komentarima o Volji sa stanovišta Rada. Neophodno je napraviti malu rekapitulaciju. Kako Rad uči, mi sada imamo samo različite volje mnogih Ja. Mi nemamo realnu, stalnu i stabilnu volju. Svako Ja nas za trenutak koristi i tako svako Ja govori na telefon – to jest, kroz naša usta – i govori najrazličitije stvari i naziva sebe Ja. Ukoliko postoji neka sumnja, neko oklevanje, ono što se izgovara je rezultat nekoliko volja različitih Ja. Taj rezultat odlučuje. On se naziva Volja, ali to nije Prava Volja. To je kompromis između različitih glasova, nalik parlamentu (speaking house). Konačni glas je rezultanta mnogih partija. On je rezultanta mnogih različitih volja i želja. To je stanje onoga, što nazivamo svojom voljom. Ona je rezultanta mnogih volja, mnogih različitih želja. Ali Prava Volja ne može biti rezultanta, jer je Volja u pravom smislu Gospodar i tako iznad želja života i svih Ja života.

U jednoj prilici G. je govorio o cilju. Postavio je ljudima pitanje šta je njihov cilj. Oni su naveli različite stvari – da žele da budu zauvek srećni ili da čine dobre stvari drugima i tako dalje. Neko je rekao: „Ja želim da vladam sobom.“ G. je odmah odgovorio da je to pravi cilj. „To je nešto, čime se bavi Rad. Tome mogu da vas naučim, ukoliko ste voljni da prođete kroz sve teškoće, koje se moraju prevladati da bi se to postiglo. Prava Volja je moguća, jer ona postoji u čoveku. Ona je Gospodar. Ali čovek je odsečen od nje.“

Gospodar – Pravo Ja – Prava Volja

Nadzornik

Zamenik Nadzornika

Mnoga Ja Ličnosti



Čuli ste da Gospodar neće doći dok Konj, Kočija i Vozač ne budu bili u odgovarajućem stanju i odgovarajućem međusobnom odnosu. Vozač mora da izađe iz krčme i najzad sedne na klupu. To je prvi korak. Rad uči da je za Gospodara – to jest, Pravo Ja - nemoguće da dođe dok određene okolnosti ne budu ispunjene. Prvi uslov je da se vozač, koji troši novac u javnoj kući – to jest, u snovima i iluzijama i slikama o samom sebi i posebno u zamišljanju da je on gospodar – probudi i počne da vidi šta je on (ili ona) zaista. Taj šok zahteva posebnu snagu. Mislim, ljudi mogu čak ući u ovaj Rad i ipak još godinama ostati u javnoj kući, sanjajući i pretvarajući se da rade. Oni jednostavno dodaju ovaj Rad, kao nekakvu značku, svojim snovima o sebi. Međutim, niko ne može dugo koristiti Rad na ovaj način. U nabujaloj Ličnosti čovek može zamišljati da se može razmetati posebnim ukrasom ili koristiti Rad na neki drugi način. Međutim, Rad je drevan i verziran i niko ga ne može prevariti. Ali da bi se to razumelo, neophodno je shvatiti da postoji nešto više od nas. Ovaj Rad dolazi od onoga što je više. Ukoliko osoba nema unutrašnji odnos prema Radu i ne može da ga vidi ili oseti ili opazi u sebi kao začetke Prave Savesti – to jest, Savesti Rada – tada to može biti pogrešan kontakt. Uvek je opasno, ako se opozove sila Rada. Stvari mogu iznenada da kolabiraju, postavljene na pesku Lažne Ličnosti. Naglašavam to večeras zbog teme ovih komentara. Prava Volja – to jest, Gospodar – dolazi odozgo, ne iz života i njegovog nivoa interesa. Ukoliko čovek nema to više u sebi, u svojoj misli i gledištu, nema mogućnosti da dotakne Pravu Savest i Pravo Ja. To jest, čovek ne ispunjava svrhu, zbog koje je stvoren ovde na Zemlji.

Ispitajmo još jednom ideje, kojima Rad uči u vezi sa Gospodarem, koji je Prava Volja – to jest, Pravo Ja. Vi razumete, zašto je G. odmah zainteresovala primedba: „Ja želim da vladam sobom.“ Vladanje sobom, kako Rad uči, znači imati Gospodara u sebi, a to je jedino moguće, ako Vozač, Konj i Kočija budu dovedeni u odgovarajuće stanje. Tada – kako Rad kaže – tada Kočijaš, sedeći na klupi, sa uzdama u rukama, sa pravim amovima, ako se okrene, može videti Gospodara kako sedi u kočiji. Ali on mora sam da nastavi da vozi na način koji smatra najboljim. On mora da počne da vozi pre nego što može da očekuje bilo kakvu direktivu od Gospodara. Pogledajmo odakle dolazi Gospodar – to jest, Pravo Ja – koje nam svima nedostaje i koje nastavljamo da izmišljamo na tako mnogo nezadovoljavajućih načina. Kada bi čovek zaista znao, kada bi zaista osetio, kada bi zaista video kuda da ide – zar to ne bi bilo divno? Pravo Ja se spušta od gore, kao što dijagram pokazuje. To je razlog, zašto je rečeno da ukoliko nemate ideju o nečemu iznad sebe, ne možete dosegnuti svoju stvarnost i značenje – to jest, Pravo Ja. Uvek ćete biti izmišljena figura, isprobavajući sada ovo odelo ili haljinu, sad ono. Unutar sebe bićete uznemireni. Ukoliko posedujete dobro istreniranu fasadu, potrošićete mnogo novca na njeno krečenje i malterisanje i svakoga jutra ćete isplovljavati u život sveži koliko je to moguće, a potpuno prazni iznutra. Ovaj Rad nije o toj vrsti stvari. On je o pronalaženju toga gde se nalazite i šta jeste. On je o stvaranju veza koje su bile izgubljene. Možete reći, ako želite, da je on o nalaženju sebe, ali ne u novcu ili položaju ili u uspešnim odnosima i tako dalje. Pitam se da li neki od vas vide na šta se misli? Ti izumi, ti pseudo-vi itd. su mnogi. Potrebno je mnogo vremena da bismo se izvukli ispod njih i odvojili se od njih. To nije zaista „dugo vreme“. Zašto? Jer to nije pitanje vremena, već pitanje iskrenosti sa sobom. Čovek može podučavati Rad i govoriti veoma loše o njemu. Da li je to iskrenost sa sobom? Taj deo Rada sigurno pati od te vrste službe na rečima. Naglašavam to ovde, jer, kao što sam rekao, ako dotaknete ovaj Rad ozbiljno a budete veoma neiskreni prema njemu u sebi, on može postati veoma opasan. Može vas ubiti, kako je G. jednom rekao. Moram priznati, da me još uvek čudi unutrašnje neiskrenost nekih ljudi koji podučavaju ovaj Rad.

Šta unutrašnja iskrenost znači u vezi sa dosezanjem pravog Ja – to jest, Prave Volje? Možete li videti bilo kakvu vezu u sebi? Pretpostavimo da niste iskreni sa sobom i da se stalno pretvarate i imitirate iskrenost, a nemate je u sebi. Možete li dosegnuti bilo šta? Pretpostavimo da posmatrate Rad kao privremenu zgodnu stvar. Može li vas on odvesti bilo gde? Naravno da ne. Da, ali zašto? Da li ste do sada razmišljali o tome? Da li ste sami videli, da ne možete nigde dospeti u ovom Radu osim putem unutrašnjeg posmatranja i unutrašnje iskrenosti? Neobično je da to mora da bude rečeno. Za mene je još uvek neobično, posle toliko mnogo godina, da ljudi misle da mogu pripadati Radu, ne radeći, ili misle da mogu pripadati Radu, pretvarajući se da rade, što je još gore. Još uvek to ne mogu da prihvatim i i sigurno ne razumem ljude te vrste i ne mogu da shvatim šta misle. Međutim, beskorisno je govoriti o tome. Ili je tako ili nije. Potrebna je određena čistota osećanja i ako je nema, nema je, ako je ima, tu je. U suprotnom, sve postaje dokazivanje. Čovek vidi ili ne vidi. Čovek oseća ili ne oseća. Čovek razume nešto, ili ne razume ništa. Nešto je posađeno ili nije posađeno. Nešto raste, a nešto ne. Tu nije moguća debata.  Ili jeste ili nije. Čovek to ili želi ili ne. Čovek to ili vrednuje ili ne. Nema diskusije. Ubeđivanje je beskorisno. Ubeđena osoba je više nego beskorisna i za sebe i za Rad. Moguće je „kupiti“ osobu za neko vreme, ali to nije obavezno dobra stvar. Niko ne može iskupiti drugoga, ako ne postoji Magnetni Centar; ako ga nema, jednostavno ga nema. I ako je za tu osobu iznutra sve to besmislica, sve jeste besmislica i nije dobro – u stvari je zlo – pretvarati se da to nije besmislica, ako vaša unutrašnja strana to iskreno misli. To je situacija. Mislim, kao što se od početka ovog učenja govori, ta unutrašnja iskrenost prema njemu je jedina stvar koja se računa, nezavisno koliko promašite, koliko loše nešto radite. Pretvarati se, zamišljati da se možete praviti da verujete, je najgora od svih opasnih stvari. Rad kaže da je pretvaranje najgora moguća stvar koja se može učiniti, najsmrtonosnija stvar po svojim konačnim posledicama. Pretvaranje je laganje. Laganje u tom smislu uništava Suštinu. Suština može da raste samo kroz istinu, kroz iskrenost. Ako je Suština uništena, sve je uništeno osim nervnog uzbuđenja.

Vozač mora da se probudi pre nego što oseti Gospodara – to jest, Pravu Volju – kao vodeću silu. Ovaj Rad je vodič. Fantazije o sebi, slike, ideje, vrednovanja, različiti osećaji superiornosti i sve te budalaštine, koje izmišljamo o sebi, sve to mora početi da slabi pod tim vođstvom. Kojim sredstvima? Nekritičkim i zapamćenim samo-posmatranjem. Nešto se tada budi i pojavljuje. Možda se penje na klupu. Tanušna stvar. Da, veoma tanušna stvar, veoma mali muškarac, mala žena. Ali ona izlazi iz meteža javne kuće – to jest,života i čovekovih ideja o životu i o sebi u životu – i ta tanušna stvar počinje da se kreće u pravcu klupe i pokušava da sedne na nju. Nema sumnje da to dugo ne može, ali to zaista želi. To je tačka. Ukoliko to zaista želi, onda će ta tanušna stvar, to zrnce semena gorušice, moći da privuče trag Pravog Ja. Pravo Ja, kao što je rečeno, dolazi odozgo, ali samo onda kada postoji nešto, ka čemu  bi se spustilo. Hajde do ponovo govorimo o Pravoj Volji u vezi sa osećajem, da postoji nešto iznad, nešto više od nas, nešto iznad nivoa čovekovog nereda i neprepoznatog samo-ljublja, samo-volje, samo-dopadanja, samo-obožavanja i samo-pokazivanja, iznad čovekove sujete i samo-predubeđenja, iznad čovekovog sebičluka, iznad čovekovog sopstva. Sav Rad vodi u tom pravcu. Sve ezoterično učenje vodi u tom neobičnom pravcu. On se naziva pustinja.

Šta to znači – taj pravac, to putovanje kroz sebe i sva ta lažna Ja u sebi? U ovom Radu je tokom dugo vremena neophodno svakog dana gledati celokupni predmet ovog Rada i ono što on kaže. Tokom tog dugog vremena ležimo ničice na zemlji ispod Jakobljebih lestvi. Šta znači ustati? To znači izaći iz javne kuće. Jakob je ležao u snu u dnu lestvi. Da, ali šta znači ustati? Veoma neobična serija unutrašnjih mentalnih aktivnosti nas vode do toga da ustanemo. Da li ste ikada imali realne lične misli – misli, koje nemaju veze sa spoljnim događajima, sa prolaznim ispitima, sa pripremanjem vaše svakodnevne predstave? Da li ste ikada zaista razmislili – veoma duboko u sebi – razmišljali, čemu sve to i ko ste vi u stvari? To je tu, na tom niovu, gde Rad počinje, gde počinje Prava Volja. Veoma je teško opisati. Takve misli nisu o dužnosti ili o drugim ljudima ili o zadržavanju vaših ideja o sebi ili o moći novca ili bilo šta tog tipa. Ta vrsta misli je veoma neobična. Jedna od čudesnih stvari kod ove neopisive vrste misli je da ona lako razumeju ideje Rada. Čini se u stvari da su one Rad sam. Kada pobegnete od sebe, možete dosegnuti ovaj nivo misli. Međutim, naravno, vi ne postojite zaista. Vi ste ništa. Nije neobično da tu, na tom nivou, možete naći i videti šta Prava Volja može značiti – i da možete shvatiti da je obična volja, kako se naziva, u poređenju sa njom laž i obična besmislica. U tom stanju misli i unutrašnje percepcije čak možete otkriti i šta zaista treba da učinite – što je uvek iznenađujuće, uvek nešto, što nikada niste mislili o sebi. I onda sa sigurnošću možete znati da to nije samo-volja. Ali ako nema osećaja Rada, ako nema potvrde o nečem višem, ako nema vere u uticaje, koji dolaze od Zraka Kreacije – pa, kako možete očekivati da makar i u naznakama osetite ukus Prave Volje? Ako odbacujete nepoznato, kako ikada možete očekivati da osetite ono što još niste upoznali? Zar ne znate već sada sve? Čovek je mala opera, kratki komad, koji se stalno ponavlja. Postoje i veće opere, drugi duži komadi. Da, ali ko to zaista oseća i deluje u skladu sa tim? Ko zaista oseća dubinu onoga što zna? Ko shvata svoju ignorantnost? Čovek sa sigurnošću zna? Zar nije tako sa svima vama? Dakle, onda nema mesta za ulazak bilo čega drugog. Čovek zna – već. Čovek zna – sve. Kako razmišljate i krećete se? Da li znate? Samo gledajte i posmatrajte sebe. Vi svi delujete i mislite i sudite kao da već znate. Što više znate, to znate manje. Da li je to tačno? Naravno – ali da li ste na taj način videli obe strane? Kada osećate da ne znate, osećate da ste lišeni Ličnosti. Zato učimo šta znači ne biti negativan naočigled novog stepena razumevanja. Nikada nećete doseći viši nivo, ako se osećati negativnim kada vaš sadašnji nivo bude napadnut ili umanjen u samo-važnosti. Volja, u smislu Rada, dolazi sa nivoa iznad nivoa na kome smo i tako stoji iznad sve samo-volje i samo-važnosti. Volja je viši uticaj, koji deluje na vas, i na koji odgovarate, ako možete da ga osetite. Ali ako ste sigurni da već znate sve, kako možete otvoriti prostor za bilo šta novo? To naše znanje zaustavlja prvi ulazak nove Volje. Promenite znanje i možete osetiti kako ulazi nešto novo i često neobično – pod uslovom da niste negativni. To je dopuštanje. Ljudi često kažu da ne znaju i da su ignorantni. Ali da li mislite da oni to zaista misle? Da li zaista mislite da ne znate? Zar ne vidite da su svi vaši sudovi i unutrašnji načini shvatanja životnih problema zasnovani na ideji da vi znate? I tako, kao konsekvenca, iz te zbrke pogrešno stečenog znanja mi živimo i osuđujemo i svađamo se i ubijamo i protestujemo i govorimo. Sve to je vaša mašina, a sve mašine izgledaju kao da su stvorene za nesreću? Rečeno nam je da proučavamo svoju mašinu? Da li ste počeli da se odvajajte od sebe, od svoje mašine? Kako, ako niste, možete da očekujete da osetite bilo kakav ukus Prave Volje, Gospodara? Zašto - nema mesta za njega.  Već znate, zar ne? Blebećete i kritikujete čitav dan – kao da znate. Niste čak ni primetili da ne znate – da nemate ni najmanju ideju i da govorite besmislice i lažete čitav dan. Ne – ali zašto? Jer nema samo-opažanja, nema unutrašnje iskrenosti, nema bola sa sobom, sa tom stvari, za koju smo vezani, kao za veliku mašinu, čiji se točkovi okreću bez razmišljanja i osećanja. Kako onda Prava Volja može doći do čoveka, ako je on identifikovan sa svom tom mašinerijom i nastavlja da govori da je to Ja i da ono zna i nastavlja da oseća da zna i da deluje kao da zna? Uhvatite sebe u trenucima kada kažete nešto. Da li je rastvaranje Ličnosti neophodno? Da, sigurno – rastvaranje Ličnosti i sve njene imaginacije i iluzije. Tome Rad podučava. Shvatanje sopstvene mehaničnosti je neophodno. Tome Rad podučava. To je već oblik Pamćenja Sebe. Volja, Prava Volja, može pronaći taj nivo, Treći Nivo Svesti. Tada čovek oseća novi ukus, nešto veoma neobično, nešto delikatno, vitalizujuće, puno značenja – ne nešto grubo i negativno i osporavajuće – kakva mi smatramo da je Volja. Kako možemo očekivati da dosegnemo takvu Volju ako se ne pridržavamo Rada i ne radimo? Ako se identifikujemo sa svime u sebi, ako stalno živimo u negativnim emocijama, ako stalno pravimo račune, ako pripisujemo sebi hiljadu i jedan kvalitet, koji su čista imaginacija, ako opravdavamo sebe po čitav dan, ako nikada ne posmatramo sebe, ako nikada ne pamtimo sebe – i tako dalje i tako dalje – šta onda možemo očekivati? Da li ste uočili o čemu je ovaj Rad i o čemu on stalno govori?
Nastavak

3 коментара:

  1. Jos jednom vam se zahvaljujem za vasih napora, da nam prenesete, preko vasih prevoda ideje Cetvrtog puta. Puno pratim Morisa nikola i nadam se da ce te ga prevoditi i u buduce,,, Puno hvala,,,


    LJUBE MIRCHESKI

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala, Ljube! Uskoro sledi nastavak:-)
    Kako Vam se čini deo o Volji?

    Pozz

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Inzvaredno,,, I sam pokusavam prevesti odredjene delove Komentare Morisa Nikola, ali je tesko uhvatiti kontest zamisao recenica. Preko komentara, mislim da Moris Nikol najautenticnije prenosi ucenje Cetvrtog Puta. Zamolio bih vas za vas Email, hteo bih vam postaviti odredjena pitanja. Jos jednom vam puno hvala,,,

      Ljube Mircheski

      Избриши