19. 2. 2011.

Armin Risi: Razlikovati a ne osuđivati




"This song makes me think
of our own world and the whole universe..
of good and evil..
of peace and war..
of nature and destruction..
of life and death..
of all those dichotomies that we can find everywhere,
even inside ourselves."

Razlikovati a ne osuđivati-šta to znači?
Armin Risi

Objavljeno na internet stranici autora: LINK
Preuzeto sa: LINK 

Prevod: Jelena

Kada se govori o polaritetu „pozitivno“ i „negativno“, često se čuje prigovor, da čovek ne bi smeo da sudi i da nešto naziva pozitivnim ili negativnim; to je polarizovano mišljenje; čovek ne bi trebalo da vrednuje, jer ništa nije loše niti pogrešno. „Sve ima svoj smisao.“

Poslednja rečenica je tačna. Sve ima svoj smisao, pa i negativno. Ali negativno zbog toga nije manje negativno! 

Čuveni citat: Ne sudi! se oslanja na jednu Isusovu reč, a ona u kontekstu glasi (Mt 7.1–2): „Ne sudite, da vam se ne bi sudilo! Jer kakvim sudom sudite, kojom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti.“ Odmah zatim (7-3) Isus kaže: „Zašto vidiš trn u oku svoga brata, a brvna u svojemu ne osjećaš? Licemjere, izvadi prvo brvno iz oka svojega!“

„Ne sudi!“ ne znači, dakle: „Ne razlikuj!“ Sam Isus je očigledno veoma kritički razlikovao. Neke ljude je nazvao i „zmijskim porodom“. 

Tema „Ne sudi“ je obavezno, ako ne i suštinsko učenje svih pravih religija i škola misterija, koje je davano uvek samo u unutrašnjim krugovima, upravo jer ga je tako lako pogrešno razumeti. Jer se ono može razumeti samo sa jednom božanskom perspektivom. 

Ono, o čemu je ovde reč, je realnost sa one strane dualnosti (podvojenosti), naime, božansko jedinstvo, dakle, ništa drugo do Apsolut (Bog). To jedinstvo je nedeljivo i nepodeljeno, nije podeljeno ni na dvojnost prošlosti i budućnosti. Ono je sa one strane vremena, a tako i sa one strane prostora. Ono je večno (=bezvremeno, bez-prostorno). Šta je ta večna realnost sa one strane dualnosti? To je individualnost, bukvalno: „Ne-Deljivo“ (dobijeno od latinskog dividere, „deliti“, i prefiksa in-, kao negacije). Nismo samo mi, kao relativna bića individualni, već je i Apsolut individualan. Budući da individualnost znači svest i slobodnu volju, Bog ima (svoju) volju. Zbog toga se i može reći: „Neka bude volja Tvoja!“ 

Kako možemo biti individualni i istovremeno biti jedno sa apsolutnom individualnošću? Samo u svesti ljubavi. Ljubav je pravo jedinstvo u potpunoj individualnosti. Ljubav je uvek dobrovoljna. Ništa, čak ni Bog, ne može da iznudi ljubav. Ljubav je, dakle, savršenstvo slobodne volje. Budući da je Bog ljubav, Bog ne želi ništa drugo do to savršenstvo slobodne volje. 

Slobodna volja zahteva mogućnost izbora. I tu leži smisao postojanja materijalne
kreacije. To je oblast prostora i vremena, izvorni polaritet, koji nije ništa drugo do nepristrasna „dinamika stvaranja“. Muško – žensko, mlado – staro, „pozitivan pol“ – „negativan pol“ nemaju nikakve veze sa „dobrim“ i „lošim“. 

Međutim, u oblasti polarnosti sva duhovna bića imaju mogućnost da biraju, to znači, ona „moraju dobrovoljno“ da izaberu ljubav. Niko ih ne prisiljava da budu u jedinstvu i niko ih ne prisiljava da idu u podvojenost. Nije ni neophodno ići u podvojenost! 

Dualnost (podvojenost) počinje kada bića slobodnom voljom odluče da izađu iz harmonije i ravnoteže i da uđu u razjedinjenost. Tako nastaje dijabolično, bukvalno „ono što razjedinjuje“. U simbolici svetla i tame to znači da se nešto suprotstavilo svetlu i stvorilo „tamu“. Odjednom padaju duge senke … 

A to je veliko iskušenje: stvoriti nešto, što svetlo ne može da stvori. Jer svetlo ne baca senku! Ko se odvoji od prvobitnog identiteta, pada u ego, naime, gubi svest o tome da smo sa one strane dualnosti svi mi večne individualnosti. Čim čovek dospe u dualnost, on više nema pristupa u realnost sa one strane dualnosti, kao što neko u tami nije više povezan sa svetlom (inače ne bi bio u tami). 

Dobro“ i „zlo“ postoje samo unutar dualnosti – ali tu postoje. U diskusiji o suprotnostima „dobro“ i „zlo“ je i opravdano zlo nazvati negativnim, jer u bukvalnom smislu negativno znači „negirajuće, odbijajuće“, od latinskog glagola negare, „reći ne“. Zlo je u tom smislu zaista negativno, jer negira božanski poredak i želi da nametne sopstveni „svetski poredak“. 

Zlo (satansko) je sve ono, što se suprotstavlja svesnom jedinstvu, ljubavi, ili se čak bori protiv njega, npr. tako što ne poštuje slobodnu volju drugih. Dobro je sve ono, što stremi tom svesnom jedinstvu. Ali dok god se mora stremeti, čovek se i dalje nalazi u oblasti suprotnosti lošeg i definiše se kao različit od njega. Biti „dobar“ je dakle dobro, ali ne dovoljno dobro. Cilj je postati božanski, tj. biti u izvornoj svesti jedinstva (ljubavi). Za ta tri pojma se, dakle, može reći: okrenut od Boga, okrenut ka Bogu, bogosvestan. 

Iz božanske perspektive je moguće spoznati smisao svega, pa i negativnog. Unutar materije mi živimo u oblasti dualnosti i suočavamo se sa dobrim i lošim. Oboje predstavlja izazov i ispit ljubavi: Koliko je jaka moja božanska svest? Da li dopuštam da me povuku osećanja dualnosti? Da li me dobro zavodi da egoistično mislim samo na sebe? Da sebe smatram boljim od drugih? Da li me zlo (laž, nasilje, mučenje, ...) provocira na osećanja mržnje, osvete, bespomoćnosti, samosažaljenja? Ili u svim situacijama mogu da zadržim suverenu, autonomnu svesnost? I da iz vida ne izgubim božanski cilj, večnost? Šta je iz perspektive večnosti suštinski važno pored same večnosti? 

U toj svesti čovek više ne osuđuje i ne kaže: „To je loše i nepovoljno za mene.“ Ili „To je dobro i povoljno za mene.“ Sa oba se susrećemo nepristrasno, jer je oboje pokretač ka svesti jedinstva: ljubav, opraštanje i oslobađanje od dualnosti. Ne zapasti sam ponovo u dualnost.

Pri tome tačno razlikujemo, jer bez razlikovanje nema od-lučivanja (igra reči: ent-scheiden = odlučiti; napisano sa povlakom sugeriše na osnovu značenja delova složenice = uklanjanje podvojenosti, razdora, dualnosti.Prim.prev.) Učimo: šta je dobro, a šta je loše? Kako ću u konkretnom slučaju reagovati u skladu sa božanskom ljubavi? Ljubav znači delovati za najviše dobro svih bića, ne očekujući nagradu za sebe (=bezuslovna ljubav). A najvišem dobru za zlo, tj. njegovom oslobođenju, se može služiti samo tako da čovek izbegne da sam upadne u njega. Kada je Satana došao kod Isusa i obećao mu svetsku vladavinu, Isus je odgovorio: „Odbij od mene!“ To nije bio izraz mržnje ili straha, već ljubavi. Kroz to jasno razgraničavanje uz razlikovanje je Isus mogao da oslobodi daljeg tereta greha. To je bilo savršenstvo slobodne volje uz odgovarajuću božansku rezonancu.
To nije bio izraz mržnje ili straha, već ljubavi. 

Razlikovati bez osuđivanja znači: Ne ignorisati dualnost, već je transcendirati!

***
Ljubav nije naivnost ili lakovernost. Kao ovde: „Odbij od mene“. Sasvim jasno razgraničenje i razlikovanje između svetla i onoga što nije svetlo. Razlikovanje bez osude. Sud, osuda (nem: urteilen=suditi) je na nemačkom jedna lepa reč, ona znači prvobitna podela (teilen: deliti, ur: prefiks za nešto davno). Dakle, prvobitna podela, prvobitno dijaboličko, gde čovek putem poređenja sebe vidi kao boljeg ili slabijeg od drugih. Kod razlikovanja je reč o kriterijumu. Kriterijum dobijamo kada znamo šta ta ljubav zaista jeste, kada to zaista saznamo, onda možemo uvek da napravimo razliku: da li je to istinska ljubav ili licemerje. U ime mira, u ime zdravlja, u ime ovoga i onoga. Da li se zaista misli ozbiljno ili je to licemerje? Uvek se može napraviti razlika. I onaj ko nema taj kriterijum apsolutne ljubavi, te oslobođene, čiste Ljubavi, ne one koja je vezana za ego, svako ko nema taj kriterijum, mora da sudi, na osnovu ego-orijentisanih kriterijuma. Dobro i zlo. Dobro, ali za koga? Za mene? Ili za moju zajednicu? Naravno, dobro za planetu, to je veoma dobro, ali mi se time ograničavamo na planetu i identifikujemo se sa njom. Ako ograničimo sebe na čovečanstvo, ostajemo omeđeni. I razlikovanje dobra i zla se tada time rukovodi. Identifikujemo se sa čovečanstvom i kažemo, to je dobro za ljude. 

Ali začuđujuće, mi uopšte nismo ljudi. 
Mi smo duhovna bića, koja sada žive kao ljudi.



1 коментар:

  1. "Ali začuđujuće, mi uopšte nismo ljudi.
    Mi smo duhovna bića, koja sada žive kao ljudi."

    Ova zadnja rečenica je biser. Kao i uvek, Risijevi tekstovi plene i na jedan veoma pitak način približavaju metafizičke pojave i principe Vaseljene našem ličnom poimanju. To često, nije ni malo lako, uzimajući u obzir ograničenja o kojima i sam Risi govori:

    "....svako ko nema taj kriterijum, mora da sudi, na osnovu ego-orijentisanih kriterijuma. Dobro i zlo. Dobro, ali za koga? Za mene? Ili za moju zajednicu? Naravno, dobro za planetu, to je veoma dobro, ali mi se time ograničavamo na planetu i identifikujemo se sa njom. Ako ograničimo sebe na čovečanstvo, ostajemo omeđeni. I razlikovanje dobra i zla se tada time rukovodi...."

    Ali, moramo svakako proći i taj proces identifikacije, da bi ga u kasnijim stadijumima razvoja, mogli pretvoriti u više oblike... Transcendetacija! Pretvaranje energije iz jednog oblika u drugi, prekoračavanje granica iskustva, prelazak u ono što je s one strane iskustva. I time se ponovo potvrđuje teorija da je energija večna, da samo menja svoje egzistencijalne oblike. Telo - um - duh, trojstvo u harmoniji večnog, sveobuhvatne energije, "individualnog Apsoluta" (i ovo je veoma lepo rečeno), Boga, ili Tvorca, ili... kako se kome sviđa...

    Čovek razvija svoju ličnost u individuacijskom procesu i harmonizacijom razjedinjenih, raspolućenih i odvojenih principa, time se približava individualnom vrhunskom božanskom principu u SEBI. Prosec prevazilaženja ega, potrebnog da bi se u ovom "zemaljskom" obliku duhovnog bića ćoveka, uzdigao iznad sopstvenih okvira, ograničenja... I opet, put ličnog izbora, kao deo lične volje, put stremljenja oslobađanju identifikacija na raznim nivoima, hijerarhijske lestvice samog ličnog individuacijskog procesa, oboženja... (Jung, Jerotić)

    Veoma inspirativan, pitak i sažet tekst i tvoj odličan izbor za ovu priliku...

    Drago mi je što si otvorila ovaj tvoj kutak i za mišljenja, komentare i lične utiske svih nas koji te redovno pratimo...

    Sve najbolje
    SU

    ОдговориИзбриши