16. 7. 2014.

ČETVRTI PUT - PRIDAVANJE ZNAČAJA III

MAURICE NICOLL


PSIHOLOŠKI KOMENTARI NA UČENJE GURĐIJEVA I USPENSKOG

Birdlip, 8. mart 1943.


Unutrašnje pridavanje značaja
i spoljašnje pridavanje značaja


 III

 Prošlog puta smo govorili o neophodnosti spoljašnjeg pridavanja značaja u Radu. Spoljašnje pridavanje značaja mora u Radu početi odmah, u onoj meri u kojoj je osoba sposobna za to. Osoba, koja je ego-centrična – to jest, koja misli samo o sebi, a o drugima samo u vezi sa samom sobom – ne može da stigne daleko. Takva osoba radi samo na prvoj liniji Rada, liniji Rada na sebi i to samo u veoma malom stepenu. Druga linija Rada mora da obuhvati druge ljude i čovekov odnos prema njima. To takođe zahteva rad na sebi. On ne znači samo da morate trpeti neprijatne manifestacije drugih – a setite se da oni moraju trpeti vaše – već to pre znači praktikovanje spoljašnjeg pridavanja značaja uopšte.


Svako ima manje ili više utvrđen način prihvatanja drugih ljudi, u skladu sa stavovima i odbojnicima. Mi vidimo druge ljude kroz svoje stavove i odbojnike. U principu, ne volimo druge ljude. Instinktivno smo neprijateljski. Sećam se kako je G. jednom rekao da imamo sklonost da napnemo mišiće, kada propustimo nekoga u redu. Znate da je rečeno da ne treba da se pretvaramo da volimo druge ljude, već da pokušamo da radimo na svojoj netrpeljivosti. Netrpeljivost se razvija veoma rano. Ne možete praktikovati spoljašnje pridavanje značaja prema drugoj osobi, ako se hranite samo netrpeljivošću. Svako lako pravi podelu na dopadanje i nedopadanje, a u odnosima se netrpeljivosti ne sme dozvoliti da mehanički raste. Tokom samo-posmatranja ćemo uočiti da imamo dva sećanja na jednu osobu. Kada smo negativni, sećamo se samo neprijatnih stvari: kada nismo negativni, zaboravljamo ih. Imamo neku ideju o tome šta korektno znači u pogledu spoljašnjeg ponašanja. Međutim, treba da budemo korektni prema drugima u sebi i to je zaista rad na sebi koji poprima oblik spoljašnjeg pridavanja značaja. Oblak neprijatnih misli i osećanja o drugoj osobi, kome ste dobrovoljno dozvolili da prodre u svest, može početi da raste. Nešto mora biti učinjeno, kako za dobrobit vašu, tako i druge osobe – to jest, morate početi da radite na sebi da biste neutralizovali taj neprijatan i moćan materijal u sebi. Biće potrebna sva vaša inteligencija i iskrenost i radna memorija da biste možda neutralizovali taj otrov, kako biste mogli da se prema drugoj osobi iznutra ophodite korektno. Morate da se postavite na mesto druge osobe. Morate da uklonite sve samo-opravdavanje i iznad svega, morate da se setite onoga što ste posmatrali u sebi i kakvi ste, pre nego što to tako lako kritikujete u drugoj osobi.





Sa druge strane, ne morate to da činite. Možete jednostavno da pribegnete unutrašnjem pridavanju značaja. Možete da ispisujete račune – govoreći sebi da je druga osoba kriva, da se nije ponašala prema vama na odgovarajući način, da vam se duguje, da vam druga osoba duguje – da ima dugove prema vama. Sve to predstavlja temelj za tako mnogo odnosa u životu. Temelj unutrašnjeg pridavanja značaja. Da li ste uočili da u odnosu između dvoje ljudi jedan od njih obično malo više praktikuje spoljašnje pridavanje značaja, a drugi često samo unutrašnje pridavanje značaja i žali se zbog svega?


U Radu spoljašnje pridavanje značaja mora da zađe duboko u život. Ono zaista pripada pročišćenju Emocionalnog Centra. Jedan od dva velika cilja Rada je buđenje Emocionalnog Centra, kojeg pokreću negativne emocije i sve male emocije egoizma, sujete i uobraženosti. Spoljašnje pridavanje značaja (u smislu Rada) zahteva svesni napor, dok je unutrašnje pridavanje značaja mehaničko – to jest, ono ne zahteva nikakav napor, već se odvija samo od sebe i raste samo od sebe, upravo kao i negativne emocije. U Radu spoljašnje pridavanje značaja ne potiče iz životnih motiva. To je razlog zašto ono zahteva svesni napor. Treba da pridate značaj ljudima, kojima u životu verovatno ni na trenutak ne biste pomislili da pridate značaj. Uzmimo osobu koja praktikuje spoljašnje pridavanje značaja u životu – na primer, konobara. On može biti veoma pametan. Uočava šta ljudi vole, šta ne, koje su njihove osobenosti, šta očekuju od njega, koju vrstu iritacije imaju, koju hranu vole itd. On svemu tome povlađuje. Nalik Svetom Pavlu on je „sve u jednom čoveku“, ali ne iz istih motiva. Dovoljno je inteligentan da bi se prilagodio zahtevima ljudi. Stavlja sebe u službu drugih ljudi. Taktičan je, pažljiv, poništava sebe itd. Međutim, on to sve čini zato što igra igru. I potpuno je u pravu. Inteligentan je. Međutim, u Radu je situacija drugačija. Spoljašnje pridavanje značaja sa stanovišta života nije isto što i spoljašnje pridavanje značaja sa stanovišta Rada. U isto vreme, osoba, koja zna šta znači spoljašnje pridavanje značaja u životu i koja je obučena da proučava zahteve drugih ljudi, možda će bolje naučiti šta spoljašnje pridavanje značaja znači u Radu.


Želeo bih da večeras sagledate da ta vrsta spoljašnjeg pridavanja značaja, koju primenjuje konobar, nije ista kao ona koja postaje neophodna za svakoga ko je u Radu. Dolazite do neophodnosti i do značenja spoljašnjeg pridavanja značaja u Radu sa druge strane, što je sigurno povezano sa vama i vašim interesima, ali ne na isti način. Mi pokušavamao da se probudimo, da ne budemo toliko identifikovani sa svime, da ne budemo robovi svojih unutrašnjih stanja i nekorišćenja mozga i tako dalje. Ukoliko stalno budemo pravili račune jedni protiv drugih, prezirući se privatno, govoreći pogrešno, psihološki ubijajući druge itd, sav rad na sebi će biti upropašćen. U procesu buđenja iz sna jedna stvar se oslanja na drugu. Jedna noga ne može ustati iz kreveta. Čitavi vi morate ustati iz kreveta, ukoliko želite da stojite uspravno. Posle nekog vremena u Radu dolazite do tačke iskrenosti sa sobom, na kojoj shvatate da jednostavno ne možete dozvoliti sebi da budete u nekim određenim stanjima, koja ste uočili kod sebe. Tada počinjete da uviđate zbog čega morate da primenjujete spoljašnje ridavanje značaja – to jest, da morate da podesite stvari u sebi s obzirom na druge ljude.


 Tako ćete iz ovog komentara videti da spoljašnje pridavanje značaja u Radu ne predstavlja ništa površno, već da seže veoma duboko. Na početku morate praktikovati spoljašnje pridavanje značaja sasvim spolja, tako reći, ali uočiti njegov kvalitet. Što je pristup iskreniji, to je kvalitet bolji. Što je više površnosti i pretvaranja, to je kvalitet gori. Sav napor u Radu, kao što je često rečeno, u pogledu svojih rezultata zavisi od svog kvaliteta. Predlažem da za praktičan rad svako od vas izabere određenu osobu, prema kojoj će se odnositi uz spoljašnje pridavanje značaja tokom sledeće nedelje. Posmatrajte svoje mehaničke reakcije na tu osobu. Posmatrajte svoj mehanički kriticizam. Posmatrajte gde se osećate superiornim. Pokušajte da pronađete u sebi te iste stvari, koje prebacujete drugoj osobi. Razmišljajte kako bi vam se dopalo da ta druga osoba misli o vama isto što vi mislite o njoj. Stavite sebe na mesto druge osobe. Pokušajte da vidite gde leži problem i u vama kao i u drugoj osobi. Pokušajte da se ne identifikujete. Uočite svoj unutrašnji govor i prema čemu je usmeren. Ostanite budni za ono što činite, što će biti vaš cilj za nedelju dana. Setite se toga svakoga jutra kada se probudite. Razmišljajte o tome noću – gde ste pali, zašto ste pali, gde ste počeli da iznutra umesto spolja pridajete značaj. Tada ćete bolje videti šta znači spoljašnje pridavanjae značaja i kako ono menja biće. 

Nastavak

Нема коментара:

Постави коментар