MAURICE NICOLL
PSIHOLOŠKI KOMENTARI NA UČENJE GURĐIJEVA I USPENSKOG
Birdlip,
8. mart 1943.
Unutrašnje
pridavanje značaja
i
spoljašnje pridavanje značaja
Svako ima manje ili više utvrđen
način prihvatanja drugih ljudi, u skladu sa stavovima i odbojnicima. Mi vidimo
druge ljude kroz svoje stavove i odbojnike. U principu, ne volimo druge ljude.
Instinktivno smo neprijateljski. Sećam se kako je G. jednom rekao da imamo
sklonost da napnemo mišiće, kada propustimo nekoga u redu. Znate da je rečeno
da ne treba da se pretvaramo da volimo druge ljude, već da pokušamo da radimo
na svojoj netrpeljivosti. Netrpeljivost se razvija veoma rano. Ne možete
praktikovati spoljašnje pridavanje značaja prema drugoj osobi, ako se hranite
samo netrpeljivošću. Svako lako pravi podelu na dopadanje i nedopadanje, a u odnosima
se netrpeljivosti ne sme dozvoliti da mehanički raste. Tokom samo-posmatranja
ćemo uočiti da imamo dva sećanja na jednu osobu. Kada smo negativni, sećamo se
samo neprijatnih stvari: kada nismo negativni, zaboravljamo ih. Imamo neku
ideju o tome šta korektno znači u pogledu spoljašnjeg ponašanja. Međutim, treba
da budemo korektni prema drugima u sebi
i to je zaista rad na sebi koji poprima oblik spoljašnjeg pridavanja značaja.
Oblak neprijatnih misli i osećanja o drugoj osobi, kome ste dobrovoljno dozvolili da prodre u svest,
može početi da raste. Nešto mora biti učinjeno, kako za dobrobit vašu, tako i
druge osobe – to jest, morate početi da radite na sebi da biste neutralizovali
taj neprijatan i moćan materijal u sebi. Biće potrebna sva vaša inteligencija i
iskrenost i radna memorija da biste možda neutralizovali taj otrov, kako biste
mogli da se prema drugoj osobi iznutra ophodite korektno. Morate da se
postavite na mesto druge osobe. Morate da uklonite sve samo-opravdavanje i
iznad svega, morate da se setite onoga što ste posmatrali u sebi i kakvi ste,
pre nego što to tako lako kritikujete u drugoj osobi.
Sa druge strane, ne morate to da
činite. Možete jednostavno da pribegnete unutrašnjem pridavanju značaja. Možete
da ispisujete račune – govoreći sebi da je druga osoba kriva, da se nije
ponašala prema vama na odgovarajući način, da vam se duguje, da vam druga osoba
duguje – da ima dugove prema vama. Sve to predstavlja temelj za tako mnogo
odnosa u životu. Temelj unutrašnjeg pridavanja značaja. Da li ste uočili da u
odnosu između dvoje ljudi jedan od njih obično malo više praktikuje spoljašnje
pridavanje značaja, a drugi često samo unutrašnje pridavanje značaja i žali se
zbog svega?
U Radu spoljašnje pridavanje
značaja mora da zađe duboko u život. Ono zaista pripada pročišćenju
Emocionalnog Centra. Jedan od dva velika cilja Rada je buđenje Emocionalnog
Centra, kojeg pokreću negativne emocije i sve male emocije egoizma, sujete i
uobraženosti. Spoljašnje pridavanje značaja (u smislu Rada) zahteva svesni napor, dok je unutrašnje
pridavanje značaja mehaničko – to jest, ono ne zahteva nikakav napor, već se
odvija samo od sebe i raste samo od sebe, upravo kao i negativne emocije. U
Radu spoljašnje pridavanje značaja ne potiče iz životnih motiva. To je razlog
zašto ono zahteva svesni napor. Treba da pridate značaj ljudima, kojima u
životu verovatno ni na trenutak ne biste pomislili da pridate značaj. Uzmimo
osobu koja praktikuje spoljašnje pridavanje značaja u životu – na primer,
konobara. On može biti veoma pametan. Uočava šta ljudi vole, šta ne, koje su
njihove osobenosti, šta očekuju od njega, koju vrstu iritacije imaju, koju
hranu vole itd. On svemu tome povlađuje. Nalik Svetom Pavlu on je „sve u jednom
čoveku“, ali ne iz istih motiva. Dovoljno je inteligentan da bi se prilagodio
zahtevima ljudi. Stavlja sebe u službu drugih ljudi. Taktičan je, pažljiv,
poništava sebe itd. Međutim, on to sve čini zato što igra igru. I potpuno je u
pravu. Inteligentan je. Međutim, u Radu je situacija drugačija. Spoljašnje
pridavanje značaja sa stanovišta života nije isto što i spoljašnje pridavanje
značaja sa stanovišta Rada. U isto vreme, osoba, koja zna šta znači spoljašnje
pridavanje značaja u životu i koja je obučena da proučava zahteve drugih ljudi,
možda će bolje naučiti šta spoljašnje pridavanje značaja znači u Radu.
Želeo bih da večeras sagledate da
ta vrsta spoljašnjeg pridavanja značaja, koju primenjuje konobar, nije ista kao
ona koja postaje neophodna za svakoga ko je u Radu. Dolazite do neophodnosti i
do značenja spoljašnjeg pridavanja značaja u Radu sa druge strane, što je
sigurno povezano sa vama i vašim interesima, ali ne na isti način. Mi
pokušavamao da se probudimo, da ne budemo toliko identifikovani sa svime, da ne
budemo robovi svojih unutrašnjih stanja i nekorišćenja mozga i tako dalje.
Ukoliko stalno budemo pravili račune jedni protiv drugih, prezirući se
privatno, govoreći pogrešno, psihološki ubijajući druge itd, sav rad na sebi će biti upropašćen. U procesu buđenja iz sna jedna stvar se oslanja na drugu. Jedna noga
ne može ustati iz kreveta. Čitavi vi morate ustati iz kreveta, ukoliko želite
da stojite uspravno. Posle nekog vremena u Radu dolazite do tačke iskrenosti sa
sobom, na kojoj shvatate da jednostavno ne možete dozvoliti sebi da budete u
nekim određenim stanjima, koja ste uočili kod sebe. Tada počinjete da uviđate
zbog čega morate da primenjujete spoljašnje ridavanje značaja – to jest, da
morate da podesite stvari u sebi s
obzirom na druge ljude.
Nastavak
Нема коментара:
Постави коментар