I specijalno za Ostrova:-)
Great Amwell House
22. maj 1948.
KOMENTAR O POSMATRANJU INTELEKTUALNOG CENTRA
I BESKORISNOG I POGREŠNOG RAZMIŠLJANJA
(tom III)
Ideja Rada
Moramo razmišljati na novi način. Mehanički Čovek razmišlja iz svojih
stavova. Da bi se promenili, moramo prometiti stavove.
Komentar
Prošli put smo razgovarali o stavovima i o tome da čovek ne može da
se promeni, dok se ne promene stavovi. Podsetimo se šta Rad kaže o promeni sebe. Praktikovati ovaj Rad, ne
tražeći promenu sebe, nalik je pokušaju da podignemo slona. Ili, bolje rečeno, to
je kao da stojimo na dasci i pokušavamo da je podignemo. Takođe je rečeno da se
stavovi začinju u Mentalnom Centru – u umu. Da bi se promenili, kako je Hrist
učio i kako ovaj Rad uči, neophodno je promeniti um, tako da misli na nov
način. Sada, osoba sa mnogo čvrstih stavova, stečenih tokom odrastanja,
smeštenih u umu, ne može da misli na nov način. On ili ona će nastaviti da
misle na stari način. Misliće iz svojih ukorenjenih ubeđenja. Kao mali primer,
osoba može imati stav da je Dikens jedini pravi romanopisac. Ponudite mu Dimu i
on će ga bez sumnje odbiti, ponudite mu bilo šta modernije, razljutiće se.
Vidite kako stavovi ograničavaju um u takvom slučaju. Sada, mi imamo stavove o
životu, o društvu, o religiji, o ljudima, o politici, o seksu, o umetnosti i
tako dalje, što nas sprečava da doživimo bilo šta novo. Neophodno je osloboditi
um tih stečenih stavova, jer oni sprečavaju osobu da samostalno misli. Dok ne
počnete da samostalno razmišljate o ovom Radu, nikada ga nećete razumeti, a on,
sa svoje strane, neće biti u stanju da vam pomogne, jer vam Rad može pomoći i
dati vam snagu samo kroz vaše razumevanje. Iz tog razloga u Radu je rečeno da
je razumevanje najjača sila koju možete da proizvedete. Osoba sa čvrstim,
mehaničkim stavovima spada u one, koji se u ezoterijskom učenju nazivaju
„slepim“. Ovde se mora dodati još jedna stvar: kada mislite ili govorite iz čvrsto
ukorenjenih stavova, tada ste sigurni da ste u pravu. Savetujem vam da
razmislite o ovome i posmatrate sebe kada ste sigurni da ste u pravu. Ne možete
direktno posmatrati ubeđenja, ali možete posmatrati njihove rezultate. Ukoliko
možete da se suočite sa ispitivanjem pozadine tog osećaja da ste u pravu,
nećete naći ništa osim gomilice greda i žbuke, ništa do rečenicu ili dve, koju
ste pročitali, fraze ili dve koje ste čuli rano u osetljivom dobu. Kažem vam
ozbiljno da je muškarac, žena, sa mnogo ubeđenja u glavi, nalik zemljoposedniku
koji poseduje stotine hektara, ograđenih i odvojenih zidom sa svih strana, neobrađenih
i jalovih. U ovom Radu um prvo mora da se probudi za ideje, kojima on uči, i
da zatim počne da misli na nov način i
onda, godinama kasnije, Emocionalni Centar će početi da se pokreće i budi i da
nam pruža drugačiji osećaj sebe – najblaženije iskustvo. Ne možete probuditi Emocionalni
Centar – koji je predmet ovog Rada – dok se um ne probudi. Međutim, vaš um je
ograđen jalovim ubeđenjima i ukoliko odbijate da ih promenite – ili bolje, ako
nikada niste otkrili da ih imate i tako nikada niste posumnjali u njihovo
postojanje – onda ćete ih uneti u Rad sa svim onim latentnim nasiljem, koje
leži među njima, koje se ispoljava tako iznenadno ako su pogođeni i pripada
onom neobradljivom delu nas, o kome smo govorili.
G. Uspenski je jednom rekao da među mnogim stvarima, koje tako beskorisno
branimo i na njih uzaludno trošimo snagu, posebno mesto zauzima naša
ignorantnost. Rekao je: „Ono što ne znamo i ono što mislimo da znamo je
nesamerljivo. Stavovi, koji su prvobitno formirani u našem umu, čine da
pomislimo da znamo. Budući ignorantni, neprestano govorimo iz ubeđenja, kao da
zaista znamo. Veoma je lako uočiti kod drugih da govore iz ubeđenja. Svi zevaju
i odlaze na spavanje. Čovek, koji govori iz ubeđenja, najveći je gnjavator.
Međutim, mi ne vidimo ubeđenja u sebi.“ Upitao sam: „Ukoliko govorim i počnem
da zevam od toga, da li je to znak da govorim iz ubeđenja?“ I tako se desilo da
on upravo u tom trenutku zevne i ja sam zevnuo posle njega i obojica smo
prasnuli u smeh. Međutim, kasnije sam se setio da me je pitao: „Da li si ikada
uočio da čovek može da zeva od sopsvenih misli? Korisna je stvar posmatrati
kakav lanac mehaničkih misli to izaziva. To je znak da su beskorisne, da ih
treba izbegavati.“
Sada, vi znate da samo-posmatranje počinje posmatranjem centara.
Morate dostići taj stepen, na kome uz pomoć samo-posmatranja možete da
napravite razliku između rada Intelektualnog Mentalnog Centra i rada
Emocionalnog Centra ili Motoričkog Centra i Instinktivnog Centra. Misao se
razlikuje od osećanja. Osećanje se razlikuje od senzacije. Senzacija se
razlikuje od pokreta. Misao, osećanje, senzacija i pokret su svi različiti.
Sada, ako posmatrate svoje misli tokom nekog perioda, videćete da se ponavljaju
iz dana u dan. Tako ćete početi da stičete prve uvide u svoju mehaničnost u
Intelektualnom Centru. Sada, ljudi misle da mogu da promene svoje misli u bilo
kom trenutku. Svi misle da mogu da prime i prihvate nove ideje u bilo kom
trenutku. Međutim, to je najređa stvar an svetu. Um brzo biva zapušen
ukorenjenim ubeđenjima i navikama mišljenja, koje zauzimaju mesto pravog
razmišljanja i ponavljaju se, ponavljaju se tokom čitavog vašeg života. Kada
čujete neku novu ideju, vi u stvari ne slušate, jer, pre nego što govornik
završi govor, vaš um je već pripremio sve argumente protiv nje. Čovek samo
treba da posmatra sebe. Međutim, mi smo sigurni da imamo otvoren um. U toj
tami, tom ignorisanju samih sebe, živimo, pripisujući sebi ono što ne
posedujemo.
Sada, iz tih ubeđenja se raspravljamo. Raspravljati se znači ne
razumeti. Razumeti znači ne raspravljati se. Niko nikada nije bio promenjen
raspravljanjem. Učiniti neko ubeđenja svesnim znači oduzeti mu moć koju ima nad
nama. Što god da dospe na svetlo svesti, gubi moć nad nama. Ukoliko insistirate
na tome da nemate ubeđenja, tada u stvari insistirate na tome da ostanete tamo
gde jeste na Skali Bića. Reći ćete da nemate velike predrasude, niti tipična
mišljenja, sklonosti, neke okorele stavove ili rigidnost u sebi. Sigurno, ne
možete reći tako nešto ozbiljno. Međutim, kada bi vam neki mag preneo sva
čvrsta ubeđenja i predrasude, koje iz toga proizilaze, mišljenja itd. koja vas
karakterišu, da li biste i za trenutak prihvatili ono što on kaže. Bili biste
uvređeni.
Pokušavajući da prihvatite učenje ovog Rada sa svim njegovim
idejama, ne uviđamo da će on neizbežno potkopati sve naše podsvesne i mehaničke
stavove. Svako, ko se nalazi na nivou Dobrog Domaćina, ima određenu moć
razmišljanja nezavisno od ubeđenja. Međutim, ukorenjena ubeđenja mogu učiniti
da ne verujete u ono u šta vaše mišljenje veruje.
Vaše ubeđenje može reći „Ne“ dok će vaše mišljenje reći „Da“. To
jest, ubeđenja jedu poverenje. Iz tog razloga u nekim slučajevima osoba ne može
da podnese ono što vidi i ponovo se vraća na staro. Ubeđenja jedu snagu koju
Rad pruža umu. Zbog toga je toliko važno boriti se da se vide ubeđenja u sebi.
Trenutno osećanje mentalne slobode zamenjeno je starim umom baziranim na
ubeđenjima.
Sada, pokušajte da vidite neko ubeđenje u sebi. Mislim, zaista pokuštajte. Shvatite da niste
dobili otvoreni um. Želim – kao i uvek – primere na osnovu vašeg sopstvenog
samo-posmatranja. Ne želim pitanja kao što su: „Da li je neko ’Ja’ isto što i
ubeđenje?“ Da li vi sami znate da imate ukorenjena ubeđenja i da praktično ne
znate ništa o njima? Da li primećujete kada govorite iz ubeđenja? Da li na
osnovu tog govora razumete zašto um ne može da se promeni dok god je pun
ubeđenja? Da li razumete da ne možete da se promenite dok ne „promenite um“ –
ono što je Hrist nazvao μετάνοια –
dok god je vaš um utvrđen i ograđen ubeđenjima,
zatvoren u pregrade u koje ništa ne može da prodre. I dopustite da kažem
otvoreno – da li razumete da čitav vaš život može biti uništen postojanjem tih
ubeđenja, koje ne poznajete, položenih ispod površine vašeg uma? Zapamtite: čovek
ne može da se promeni, dok ne promeni stavova. Pokušajte zbog toga da vidite
rezultate svojih stavova. Uočite kada se osećate šokiranim, na primer. Uočite
kada osećate netrpeljivost, prezir itd. Uočite kada odbacujete stvari. Uočite
kada osuđujete, ako možete, uočite kada govorite iz ubeđenja. Uočite svoju
intonaciju i izraze koje koristite i uočite kako drugi počinju da se dosađuju.
Pretpostavljam da bi neka osoba mogla da govori čitav dan iz ubeđenja, a da ne
kaže nijednu jedinu interesantnu stvar. Ona ne može da kaže ništa interesantno,
jer ne može da koristi um. Njen um koriste ubeđenja. Tako taj um ne može da se
probudi. Ako je to slučaj, čitav njen unutrašnji razvoj je zaustavljen. Ona
živi i umire kao mašina.
Hvala za tekst.
ОдговориИзбришиTekst je poučan i ukazuje na realnost...
Tačno je ,,...čovek ne može da se promeni, dok se ne promene stavovi.’’...ali...
Krenimo redom u današnjem vremenu a i u prošlosti, sistem obrazovanja formira u najvažnijem dobu svakog čoveka ( u detinjstvu) stavove koje osiromašuju život i samim tim zapostavlja sve mogućnosti čoveka.
Realno, stavove i sam čovek se formira do 21 godine života (ciklus od sedam godina), posle sve teže i sve manje mogućnosti postoji da se čovek promeni, pa čak i da promeni neke svoje navike,
Čovek retko kada menja svoje stavove, uglavnom ih menja kada zbog stavova doživi veliku patnju, pa tek tada svhati što se kaže u narodu ,,došlo mu iz dupeta u glavu.’’
I šta čoveku preostaje da uradi kad je sistem obrazovanja i samo društvo učinilo svoje...postavlja se pitanje koliko se zaista može u ovakvom sistemu ići stazom četvrtog puta a da samog sebe ne izbaciš iz samog društvenog života? (i ako je Gurđijev govorio da za četvrti put nisu potrebne nikakve posebne okolnosti.)
...Ali...pored spoznaje, znanja i razumevanja četvrtrog puta...nužnost vodi čoveka kroz život...a,,nužnost ne sluša uverenja’’-
Što se tiče delovanje uma iz negativnog intelektualnog centra i sam Tolstoj lepo kaže i postavlja pitanje ,,šta onda?``:
,,Hrist je govorio:
,,Ne opiriti se zlu,„ (budi svedok)
Ali kada je zlo u vama?
Šta onda?„
Zaista jeste teško, ali bih rekla da samo-posmatranje (bez osuđivanja, kritike) ipak može uspešno da razlaže te okoštale stavove – jednostavno vidimo šta je to sve u nama – da ne razlučujemo na osnovu dostupnih podataka, već na osnovu nekih „mišljenja“, da pričamo o stvarima o kojima pojma nemamo, da vrtimo iste fraze, kojima je rok trajanja odavno istekao, da smo odnos prema nekim važnim životnim pitanjima zasnovali na nekoj nebitnoj, usput, slučajno pokupljenoj frazi. Osetićemo kada se razlože – novi oslobođeni prostor je stvoren, tamo gde su bile nabacane gomile smeća.
ОдговориИзбриши