7. 1. 2015.

ČETVRTI PUT - SUŠTINA I LIČNOST V

Great Amwell House, July 23, 1948
SUŠTINA I LIČNOST

IDEJA RADA
Rad uči da postoje dve Neutralizujuće Sile ili Treće Sile. Jedna je život, kakvog ga vidimo: ta Treća Sila, Neutralizujuća Sila života, održava Ličnost aktivnom a Suštinu čini pasivnom. Druga sila je Rad, Ezoterijsko učenje, koje dolazi iz izvora koji nije život, kakvim ga vidimo: samo ta Treća Sila može ostvariti čudo da učini Ličnost pasivnom a Suštinu aktivnom.

KOMENTAR
Do sada ste razumeli da dok god je Ličnost, koja je u nama formirana tokom našeg kontakta sa manifestovanim životom, aktivna, izvorni, stvarni deo nas, pod nazivom Suština, ne može da raste. Čovek, žena, koji žive samo preko svoje stečene strane, preko Ličnosti, socijalne ili poslovne strane, nikada ne mogu imati mir u umu, unutrašnju sreću ili istinski centar gravitacije. Zašto? Jer stečena Ličnost, koja ih kontroliše jer je aktivna, nije ono, što oni istinski jesu, već je izvan njih i zavisi od toga, kako se drugi ponašaju prema njima u životu. Zbog toga moraju beskrajno da tragaju za spoljašnjim promenama, uzbuđenjima, prihvatanjem i pohvalama, čestitkama i tako dalje, da bi održali fikciju o sebi samima da jesu stvarni i da to zavisi od spoljašnjeg života. Izmišljena Ličnost se venčava sa izmišljenom Ličnošću, na primer, i ništa nije realno, već je sve pretvaranje koje prikriva zamor i dosadu. Sada, ako ste za trenutak prisutni u Suštini, sve je, kao što je Gurđijev rekao, bogatije, življe i realnije. Međutim, niko ne može da se vrati Suštini na veštački način. Ljudi to pokušavaju pomoću droga, uzbuđenja i tako dalje, ali to nije realno. Čovek mora da plati unapred, da bi pravilno dosegao Suštinu. Relativno govoreći, sve što pripada Suštini je realno, a sve što pripada Ličnosti je nerealno. Kažem namerno, relativno realno i nerealno. Razumemo da Ličnost mora da bude formirana u nama, pre nego što Suština može da raste preko onog stepena, koji dostiže sopstvenom snagom za rast. Suština može da raste samo na račun Ličnosti – to jest, u mom slučaju, na račun dr Nikola ili u vašem slučaju, na račun tog finog čoveka, te fantastične žene, po imenu – pa, po vašem imenu i prezimenu. Molim vas da u sebi kažete svoja imena iz života. Sada, vaše ime – recimo, gđa. Evangelina Blesington Smit – nije vi – niti je g. Sidmaut Klarendon Barington – vi. U stvari, oni su vaši najveći neprijatelji i čine sve što mogu da spreče Suštinu da raste. A kakav je to posao videti to u sebi i kakav je to posao pokušati da oslobodiš sebe fikcije čiji je čovek nesrećni rob čitavog svog života! Zar ne možete da predvidite kako će gđa. Blesington kliznuti u sobu i reči: „Toliko sam uživala u onom malom komentaru koji smo imali prošle nedelje.“ Ili kako će g. Klarendon Barington ući sa izrazom dosade na licu i kazati: „Želeo bih tačno da znam šta je to Ličnost, u nekoliko reči, jer moram da stignem u rezidenciju do 9:30.“ Dakle – stvari upravo tako izgledaju. I sve to treba da ilustruje šta život kao Treća ili Neutralizujuća Sila znači i kako će neminovno održati Ličnost aktivnom i Suštinu pasivnom. Kao što je rečeno mnogo puta do sada, prvo obrazovanje za nas na Zemlji je da formiramo dobru i bogatu Ličnost. Drugo obrazovanje je da je učinimo pasivnom i da sve što je u njoj vredno prenesemo na Suštinu, kako bi Suština mogla da raste – onaj mali dečak, mala devojčica u vama. Postoje vredne stvari u dobroj Ličnosti, ali one pripadaju, da tako kažem, stavu „Ja mogu da činim“. Nisu te dobre stvari, koje ste naučili tokom života, ono što treba žrtvovati. U pitanju je njihov okvir, osećaj, identifikacija sa njima, to je ono čega se treba odreći. Sve dok čovek, žena, pripisuju sebi te izvrsne osobine, Suština ne može da raste. Razmotrite tu ideju i razmislite o njoj. Čovek mora početi da to sam vidi, na većoj skali, da vidi značenje stvari, čovek ne zna zaista kako razmišlja ili se kreće ili oseća. Sada, Ličnost, kojom upravlja Lažna Ličnost, neće ništa od tih gluposti. Ona kaže: „Ja sam to učinio“, „Ja sam to smislio“, „Ja sam to shvatio.“ i tako dalje.  I tako je svako ljubomoran i mrzi druge i u stalnoj je žurbi i sve vreme je uvređen i provodi čitav život žaleći se i objašnjavajući kako su ga prevideli i tako dalje. Da – uočite kada ste uvređeni i pokušajte da posmatrate zašto.

Sada, ako nešto raste iz tla Suštine umesto iz tla Ličnosti, sve postaje sasvim drugačije. Rast iz tla Suštine je realan. Čovek se svađa jedino usled osećaja nerealnosti, svoje unutrašnje praznine. Ono što je realno u nama nikada se ne raspravlja niti svađa oko bilo čega. Budući da je Ličnost obojena onim što je stečeno iz života, a nije njihovo sopstveno, ljudi se svađaju. Međutim, onaj ko ima nešto što potiče iz Suštine, ne želi da se raspravlja ni sa kime, jer to jeste realno – i jeste tako. Izvor takozvanog kompleksa niže vrednosti je Ličnost i posebno njena moć kontrole, Lažna Ličnost. Ukoliko se Suština razvije, tu ne može biti osećaja inferiornosti. Kako bi ga moglo biti? Mi smo svi inferiorni u odnosu na same sebe, jer  smo u Ličnosti, a ne u Suštini, kada nešto nije sasvim realno – recimo, kada nešto kažemo ili se pretvaramo da jesmo. A šta bilo ko od nas može reći realno? Što više sebe naduvavate, kao ona žaba krastača u bajci, to se osećate nerealnije i nesrećnije i to ćete biti uvredljiviji i dramatičniji i tako dalje. Zašto? Jer je sve pretvaranje, veštačko je, nije realno. Uvredljiva osoba je uvek osoba, koja se oseća nerealno. Da li se slažete? Dakle, razmotrite to u sebi kroz samo-posmatranje. Uočite gde ste uvredljivi – tada posmatrajte šta je to zbog čega ste uvredljivi.  Da – to spada u pravo samo-posmatranje.

Sada, Suština ne može da raste iz onoga što je nerealno. Ono, što je suštinsko, što je realno, ne može se lako vređati. Ukoliko nešto zaista razumete, niste  uvredljivi – priznajem, ovo je teško razrešiti. Ljudi, koji misle da znaju, kao što su to lekari ili naučnici, veoma su uvredljivi. Ipak, morate priznati da niste uvredljivi zbog – dakle, zbog čega? Za što možete reći da vas to ne vređa? Interesantna linija samo-posmatranja

Pitam se da li je svako od nas, pod određenim okolnostima, uvredljiv zbog bilo čega. Samo bih rekao da vas razlika između vaše slike o sebi i vaših stvarnih sposobnosti čini uvredljivim – izuzetno uvredljivim.

Kao što sam rekao, uvredljivi smo zbog onoga što se pretvaramo da jesmo i to donosi nasilje. Međutim, morate razumeti da je ovaj Rad usmeren prema nama i da se, dok god nasilje, ljubomora, mržnja i sve ostalo postoje u nama, ne možemo probuditi – dok ne postanemo svesni toga – i ne možemo se približiti Svesnom Krugu Čovečanstva, do kojeg se ne može stići ni metkom, ni nožem, ni pištoljem, ni mišićima, niti nasilnom mržnjom, fanatičnim besom, niti bilo kojim srednjovekovnim sredstvom. Moramo se setiti da Rad govori o Svesti kao o svom vrhovnom cilju sve vreme – o postajanju svesnijim sebe – to jest, osobe, koja zaista jesmo nezavisno od ove prerušene persone – on govori i o ideji da postanemo svesniji druge osobe – u stvari da vidimo drugu osobu u sebi. Kada ubijete, vi i ubijeni ste isto. Kada ogovarate, vi i oklevetani ste isto. U Ezoteričkom Plesu, kome je Hrist podučavao svoje učenike, nalazimo rečenice:

„Bio bih spasen i spasao bih,
Bio bih oslobođen i oslobodio bih.
Bio bih ranjen i ranio bih.
Bio bih rođen i rodio bih.
Jeo bih i bio bih pojeden.
Čuo bih i čulo bi se.
Bio bih mišljen, potpuno mišljen.
Bio bih opran i prao bih.“
(Apokrifna dela Jovanova)


Sigurno, neobičan ples i sigurno znatno dublji nego što mislimo. Međutim, makar možemo videti da on postaje svestan u dve sile – u suprotnostima – u sebi i drugoj osobi. Rad uči da prvo moramo postati svesni u jednoj sili – to jest, moramo posmatrati šta jesmo i šta želimo – tada u dve sile i konačno u tri sile.

Sada, Suština, budući da dolazi sa zvezda, stoji na mnogo višem nivou razvoja nego Ličnost, koja je u nama formirana delovanjem života na manifestovanoj Zemlji. Suština, kao viša stvar, istovremeno je i mnogo realnija stvar. Ipak, ona je nerazvijena – dete, koje treba da bude naučeno na račun Ličnosti. Reći ćete: „Kako niže može da uči više – više na osnovu porekla na skali’“ Odgovoriću vam i reći da Ličnost – niže – ne može da uči Suštinu, dok Rad ne uđe u Ličnost. Tada će Rad, dolazeći spolja, od onoga što ste čuli i naučili, govoriti Suštini iz Ličnosti.  Može biti da je Suština nekada mogla da bude podučavana Radu direktno iznutra, iz Viših Centara. Međutim, danas, u svetu uspavanih ljudi, Rad mora da dođe spolja, iz škole u svetu i da prvo uđe u Ličnost. To je razlog zašto je jedan od zadataka Ezoterijskog Čovečanstva bio da izgrade kulturu do stepena, gde ljudi mogu da čuju i razumeju dovoljno da bi shvatili Rad. Ličnost mora da bude oformljena, obrazovanjem, umetnošću, naukom, literaturom da bi se omogućilo čovečanstvu da raste i zadrži otvorenu vezu između „Sunca“ i „Zemlje“ – ili, ako koristite jezik Biblije – između Neba i Zemlje. Jer ako Čovek potpuno padne u san, od njega neće više biti nikakve koristi i on će biti odgurnut u stranu ili naveden da sebe uništi u ratovima. Čovek se približava kritičnoj tački na Zraku Kreacije – šoku Fa – Mi – i on je tako kompleksan, jer je dizajniran da održi vezu između višeg i nižeg, da bude Nitrogen ili Treća Sila između viših i nižih delova Zraka. Ta ideja pomaže osobi da se seti sebe – to jest, da pređe iz stanja životinje u stanje ČOVEKA.

NASTAVAK

2 коментара: