13. 8. 2014.

ČETVRTI PUT - ENEAGRAM VI

Birdlip, 11.mart 1944.

ENEAGRAM
VI

Nastavićemo da govorimo o šokovima datim na tački 6 u Eneagramu. Podsetiću vas kratko da je to Prvi Svesni Šok, nazvan šok Pamćenja Sebe, i da se on ne odvija mehanički u čoveku. Ponoviću tu materiju, jer je za ljude izuzetno važno da je shvate. Čitava ideja Ezoterične Psihologije i njena velika razlika od Zapadne Psihologije leži u činjenici da ona čoveka ne posmatra kao svesnog. Ezoterijska Psihologija posmatra Čoveka kao biće u stanju sna, u kome se njemu sve dešava, stanje u kome on zamišlja da je svestan, stanje u kome zamišlja da ima volju, u kome zamišlja da ima stalni Ego i zamišlja da može da čini. Ezoterijska Psihologija nas uči da je sve to iluzija i da Čovek pripisuje sebi nešto što ne poseduje. Prvi stepen početka njegovog posedovanja takvih svojstava je taj šok na tački 6, o kome smo govorili iz drugačije perspektive. Neki ljudi misle da šok znači samo iznenadno neprijatno iskustvo. Neki šokovi su sigurno te vrste često su veoma korisni. Međutim, neophodna je mnogo šira koncepcija šoka na tački 6. Na tom mestu se dovija čitava promena izgleda, čitava promena uma. Mi zaista moramo da razumemo da stvari nisu onakve kakvima se čine. Moramo zaista da razumemo da smo mi i drugi u snu i da ne možemo da činimo i da nemamo pravu Volju, niti realni stalni Ego i tako dalje. Shvatanje svega toga je šok, istovremeno spor i iznenadan. Čuli ste na ranijim stepenima ovog učenja definiciju Pamćenja Sebe kao poimanja naše mehaničnosti. Kada počnemo da razumevamo da nismo mi ti koji čine, već da to Ono radi, tada imamo ukus određenog Pamćenja Sebe. Ali shvatićete, da ukoliko ni na koji način ne možete odvojiti sebe od sebe, nikada nećete shvatiti što to znači razumeti nečiju mehaničnost. Sve ćete nazivati ’Ja’ i to je upravo jedan od najvećih grehova, koje možemo počiniti protiv sebe i protiv drugih. Mi smo u stvarnosti legija, a uzimamo sebe kao jedno i ponašamo se prema drugim ljudima kao da su oni jedno. Ako posmatrate sebe bez kritike i iskreno tokom određenog perioda vremena, uočićete u kojoj meri ste mehanički, počećete da uočavate da teško možete reći „Ja sam taj, koji to radi“, već „Ono je to što to radi“, iako to nije svestan proces, već neka vrsta samo-opravdavanja koja se odigrava u pozadini i čini da sve izgleda u redu, tako da verujete da je sve što se događa ’Ja’. Na primer, postoji unutrašnji govor koji se odvija u vama i vi ga sledite, kao da ste vi taj koji to radi, i zaista da ta ’Ja’, koja vam govore i kažu stvari to rade u vaše ime, ili bolje, verujete da ste to vi. Tada, sasvim iznenada, neko malo svesnije ’Ja’ vam može reći: Zašto, zar nisi u Radu?“ I tada se sve kompletno menja, razgovor se potpuno zaustavlja i ta ’Ja’, koja su to činila, beže i kriju se.

Sada, ne možete dati sebi šok na tački 6, ako uvek idete na svoj način i pokušavate da idete na svoj način. Uvek nastavljati na svoj način znači ostati u snu, ostati mehaničan, ostati mašina. Kada imate svoj put, kada stvari idu glatko, tada ne idete protiv sebe i niste svesni. Kada se dve stvari ukrste, mi dobijamo kratak trenutak svesti. Probudimo se malo, za trenutak. Ukoliko nikada ne suprotstavite Rad životu, nećete napraviti raskrsnicu, u velikom smislu, jer Rad i život idu u suprotnim pravcima i ta raskrsnica se ne može uporediti sa malim raskrsnicama koje život proizvodi, koje dolaze i odlaze i kojima se bavimo u svom životu, već je to sasvim drugačija vrsta raskršća. Jednom, kada bude počelo da se formira u vama, ostaje i osećate ga sve vreme. Znate da ne možete imati svoj sopstveni način, ponekad jasnije a ponekad manje, ali to znate sve vreme i zante da, kada stvari postanu lakše, ne možete da obmanjujete sebe zamišljajući da je to ono što želite. Realnost Rada postaje veća realnost od realnosti života. Kada stvari postanu lakše u životu, kada čovek počne da bude prijatelj sa životom, to ne  poništava prisustvo Rada iza čoveka. Život nam može olakšati i Rad nam može olakšati, ali oni imaju drugačiji ukus. Sve to se odnosi na ono, o čemu sam govorio u vezi sa Prvim Svesnim Šokom, to efekta, da moramo znati razliku između spavanja i budnosti na osnovu unutrašnjeg ukusa, čak pre nego što saznamo kako da damo taj šok.

Shvatate da ako ste identifikovani sa životom, vi jeste u životu. Odgovarate samo na A-uticaje. Vi ste u svim osećajima, koje život daje. Vi ste u svim njegovim strepnjama. Tada ćete biti daleko od Rada. Rad će vam izgledati kao san. Bićete daleko od toga da date sebi šok na tački 6. Vi svi razumete da morate da re-interpretirate život i sagledate ga u svetlosti Rada. Međutim, dok god ste potpuno u onim ’Ja’ koja pripadaju životu i dok god ste potpuno apsorbovani brigama, strahovima, sukobima i ambicijama života, kako možete očekivati da život interpretirate drugačije? Samo Radna ’Ja’ mogu to da učine. ’Ja’ života znaju samo jedan jezik, jezik života, ali Radna ’Ja’  znaju dva jezika, jezik života i jezik Rada. Kada to ne bi bilo slučaj, kakvu bismo nadu imali da se spasemo od služenja mašineriji Organskog Života? Kako bismo mogli da odvojimo sebe od sebe, kada ne bi bilo ničega u nama što bi bilo drugačije od nas? Sada, ako mislite da ste jedno, možete li da odvojite sebe od sebe? Ovde dolazi do izražaja drugi aspekt šoka na tački 6. On se sastoji u stalnom pokušavanju da se da prednost Radnim ’Ja’ u teškim periodima. Pokušajte da sledite ono što Rad kaže u svakoj pojedinačnoj situaciji. Razmišljajte kako bi to izgledalo delovati na način Rada i pokušajte da sledite to što percipirate i vizualizujte sebe kako to radite. Iz tog razloga je tako važno saznati za ovaj Rad, istinski ga proučavati, istinski uložiti napor da se razume njegovo učenje, zadržati ga živim u umu, videti nove veze.

Sada, voleo bih da se vratim na raniju definiciju Pamćenja Sebe kao shvatanja čovekove mehaničnosti. Kada zateknemo sebe kako govorimo na neki tipičan način, shvatamo da govorimo iz nekog stava koji je povezan sa jednom ili dve gramofonske ploče. Znate da nije teško videti gramofonske ploče u drugim ljudima, jednom kada vam se skrene pažnja na tu ideju. Mnogo je teže videti gramofonsku ploču u sebi i uhvatiti je kako radi. Kasnije je možete prepoznati po specifičnom ukusu i po osećaju gubitka snage. Kad god razmišljamo mehanički ili osećamo mehanički, imamo tendenciju da izgubimo snagu. Kada postanete svesni nekih gramofonskih ploča, kako onih, koje izražavate spolja, izgovorenim rečima, tako i onih, koje ponavljate u sebi, počinjete da razumevate nešto od svoje mehaničnosti. Naravno, to neće biti slučaj, ako sebe opravdavate – to jest, nalazite razloge koji su dovoljni da nastavite da govorite glasno i u sebi na način kako to činite. Kad god zateknete sebe da ponavljate stvari ponovo i ponovo, to je mehanički. Kada postanete svesni mehaničnosti te vrste, iluzija o vama počinje da se ruši. Odvija se veoma interesantna bitka, koju neću pokušavati da objasnim, jer je to iskustvo kroz koje svako mora da prođe i sa čime će se svako neizbežno susresti na određenoj stepenici svog rada na sebi. Sada, iluzija o sebi mora da se slomi pre nego što šok na tački 6 može da bude dat. Ukoliko pokušavate da date ovaj šok kada ste ispunjeni iluzijom i sebi, koju ste uvek imali, nećete biti u stanju da postanete svesniji, već naprotiv, imaćete tendenciju da još dublje zaspite. Moramo da razumemo svoj položaj. Sećate se priče o konopcu i provaliji? Čovek je potpuno nesvestan i jednog i drugog. Tada ugleda provaliju i shvati svoju pravu poziciju i tada vidi i konopac iznad svoje glave. Da li razumete šta to znači? Čovek ne želi konopac dok ne vidi opasnost, a ne vidi opasnost sve dok ima iluziju da je sve u redu. Na isti način, osoba koja ima iluziju o sebi, osoba u kojoj se nešto još nije slomilo, neće ulagati napor u Pamćenje Sebe, jer, dok ne vidi provaliju, neće videti ni konopac.


Sada, konopac je Rad. Konopac je Ezoterizam koji leži tik iznad nas na višem nivou. Isceljujući uticaji Ezoterizma dolaze do nas u trećem Stanju Svesti, ali u drugom ne. Prvi Svesni Šok treba da nas uzdigne do te Svesti, da formira Budnost, tu vrstu Svetlosti, koja pripada 3 Stanju.

Sada, vi ćete razumeti zašto je rečeno da je shvatanje čovekove mehaničnosti jedan oblik Pamćenja Sebe. To znači da počinjemo da postajemo svesni opasnosti u kojoj se nalazimo, jer počinjemo da vidimo da je ono, što smo smatrali sigurnim u sebi, iluzija i počinjemo da vidimo da ne postojimo. I jednom kada iluzija o sebi počne da se slama, počinje da biva moguće osetiti da uticaji Rada ne samo da stižu do nas, već i da nas podučavaju. Međutim, ukoliko ste uvereni da je vaš sadašnji obrazac u redu, naravno da će biti teško raditi na sebi, jer ne postoji ni jedan lični razlog zašto bi to trebalo da radite. Ako ne osećate nikakav nedostatak, kako onda raditi? Ako osećate da niste izgubili ništa, kako možete da tragate? Ako osećate da već sve znate, kako se možete podvrgnuti podučavanju? Ako ste fundamentalno zadovoljni sobom, kako možete da se promenite?



Nastavak

3 коментара:

  1. Kada bi ovaj komentar imao svoj naslov, onda bi on bio : "Uticaj Fikretove tetke na prvi svesni sok"

    Sticenici doma za "specijalno vaspitanje" (ako se secate filma), slusali su na ukradenom gramofonu, za koji su tvrdili da je poklon od Fikretove tetke, jednu istu plocu po hiljaditi put... zatim se desava izjava "specijalnog vaspitaca" koja glasi " Fikretova tetka dosla po gramofon! "...

    Mnogo puta mi se desavallo da vrtim istu mehanicku matricu ponasanja na zadate energetske uslove i podrazaje iz okoline. Nesto me izazove i "ista ploca" pocinje da se vrti na "istom gramofonu" . To je algoritam ponasanja koji smo usvojili (ukrali) posmatrajuci reakcije okoline na "zadatu temu" ... Sinapse motorickih reakcija smo formirali kopiranjem istih iz okruzenja, sto bi simbolicki moglo da bude kao da smo ukrali gramofon... Ploca koju preslusavamo - isto je sto i nase mehanicke reakcije na dolazece energetske sadrzaje... odbrana, gard, uvredjenost, revansizam, panika, strah, likovanje, pesimizam, ocaj, gordost, ljutnja, agresija.... sve odaslato sa "gramofona" koji je programiran po ugledu na druge, isto tako nesavrsene gramofone...

    Prvi put kada sam uocio tu svoju mehanicnost u emocionalnim reakcijama za kojima bi sledile i fizicke, ta kada sam bio u stanju da osetim kako taj mehanizam deluje , shvatio sam i koliko sam sklon samoobmani, lazi i kretanju linijom manjeg otpora prema svojim povrsnim emocionalnim reakcijama.... Spontano sam to povezao sa "Specijalnim vaspitanjem" i "Fikretovom tetkom" koja neminovno mora doci po gramofon...

    Smesno je, ali kada uhvatim sebe u tendencioznom emocionalnom laziranju stvarnosti i adekvatno tome mehanickom reagovanju na "stvarnost:", zamisljam i Fikretovu tetku kako me gleda sa strane - potpuno svesna da sam lazov i da neprimereno reagujem na date mi okolnosti...

    Citajuci Nikola ovde, po prvi put uocavam odlicno poredjenje ljudskih mehanicnosti sa gramofonskim plocama (zadatim-betoniranim matricama u ponasanju). Odmah mi pada na um da je svesni sok na broju 6 posao kao stvoren za Fikretovu tetku :) , koja ce u nasem "specijalnom vaspitanju" biti onaj deo koji nas posmatra i raskrinkava u lazima...

    Dakle, ako nemate "Fikretovu tetku," zaboravite na Rad, IV Put i svesni sok na poziciji br. 6. ;)

    ОдговориИзбриши
  2. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  3. ... a pod uticajem Gospodje iz gornjeg komentara, veoma brzo se uocavaju mnoga mala ometajuca, razmazena i deformisana "Ja" , koja se stite lazima, izvrtanjem cinjenica i preteranim pridavanjem znacaja "sebi malim Jaovima " ... Radna "Ja" moraju da ojacaju u dovoljnoj meri, da bi stavila pod kontrolu ove "vristece Jaovice"...

    ta "mala vristeca Ja" nama cine ono sto mi smatramo da je zivot... Mi se ogledamo kroz snagu "malih Ja-ova" u znanju, poslu, sexu, sportu... Skloni smo da kvalitet svojih zivota procenjujemo kroz uspesnost malih Jaovica :)...

    Covek koji nadidje svoje Jaovice, postaje nezanimljiv i nerazumljiv okolini a "normalni"gradjani danasnjeg sveta - hitro i "strucno" bi mu odredili cirka 22 psihijatrijske sifre i intenzivnu kuru "lecenja"... dok ih ponovo ne izfragmentiraju po ukusu maloJaoovskih narkomanskih pobuda i strukture licnosti koja je podlozna uspesnoj kontroli...

    Zamisli zivog Hrista ili Budu danas, kako ne gledaju fudbal, ne pipkaju razgolicene pripadnice divnog suprotnog pola, odbijaju da sluze vojsku i pucaju iz puske, ne izjasnjavaju se kroz nacionalnost vec kao deca jednog Stvoritelja, dele sa svakim ko zatrazi zadnji zalogaj i jedini komad odece, ili jos bolje - setaju bez stida potpuno goli i radosni... zahvaljuju Stvoritelju na svemu i radosni su zbog svega sto imaju.... Bila bi trenutna - HOSPITALIZACIJA ... Cak i mi koji "radimo na sebi" jos uvek se uzasavamo i same pomisli da postanemo takvi ... Ne, nismo se jos uvek dovoljno izziveli da bi smo shvatili sav besmisao trenutnog "zivljenja" odnosno izzivljavanja...

    Juce sam cuo u nekom filmu citat nekog "premudrog" i obozavanog filozofa-knjizevnika danasnjice, koja glasi : "zivot je zelja !" ili prevedeno - koliko zelis - toliko si ziv ! Isto govori i Goran Paskaljevic u svom "Varljivom Letu 68" kada sustinsku poruku filma izgovara deda (Mija Aleksic) svom unuku Petru (Slavko Stimac)... "Zeli Petre - Zeeeliii ! " . Naravno, i jedan i drugi film govore o zelji u kontekstu strastvenih erotskih zelja i zadovoljenja onog dela nase animalne prirode... Jasno je da to postaju vaspitni obrasci i "gramofoni" miliona mladih gloedalaca... i velikog broja malih Jaovica koji ce se odmetnuti da slede nametnutu im ideologiju izrecenu od "velikih" (Illuminatskih) umova danasnjice, kao i jucerasnjice... Rad uopste nema male i naivne protivnike.... Naprotiv - zastrasujucu su.... ali , idemo dalje :) ...

    ОдговориИзбриши