29. 1. 2011.

ČETVRTI PUT - KONSIDERACIJA



Piše: Jelena

Ponovno vežbanje asana posle nekolikogodišnje pauze je brzo dalo blagotvorne rezultate. Jedan od njih je gotovo spontano traženje položaja tela u kome je kičmeni stub sasvim prav, mišići oko njega povlače lopatice unazad, grudni koš se otvara, dok su ramena spontano opuštena. Položaj tela, koji smo usvojili aktivnostima ’modernog života’ sasvim je suprotan: kičmeni stub je povijen, opušten, dok se teret „uspravnog“ držanja (u značenju „iznad zemlje“) gotovo sasvim prenosi na ramena. Ako usmerimo pažnju na mišiće ramena i leđa, iznenadiće nas u kojoj su meri napeti i zgrčeni, čak i kada ne moraju da igraju ovu nametnutu ulogu.

Sličan grč je karakterističan i za naše mentalno-emocionalno telo i može postati uočljiv posmatranjem njegove interakcije sa okruženjem: unutarnje pridavanje značaja (konsideracija) predstavlja mentalni stav, u kome provodimo najveći deo života i koji nam odnosi ogromne količine energije. Njegov koren leži u identifikovanju sa mislima i osećanjima, koja se tiču isključivo nas samih. Ono predstavlja vezanost za subjektivno unutrašnje stanje i vrednovanje svih spoljašnjih okolnosti, događaja kao i drugih ljudi sa pozicija tog stanja.


Čovek smatra da mu se duguje, da zaslužuje bolji tretman, više priznanja, veću nagradu i ispisuje „račun“, koji zatim mentalno premotava u glavi. Zabrinut je oko toga kakav utisak ostavlja, da li će izazvati poštovanje i uvažavanje, plaši se da ne ispadne smešan. Uzbuđen je zbog društvenog uspeha, oseća superiornost. Sažaljeva sebe ili krivi životne okolnosti, oseća se neshvaćenim i prevarenim i mašta o divnom novom svetu, u kome je sve tako aranžirano da on u njemu bude centralna figura. Sve dok ona što se događa sa „centralnom figurom“, njegovom lažnom ličnosti, bude dominiralo njegovim mentalno-emocionalnim životom, čovekov život i neće biti drugo do premotavanje jednog uglavnom prilično dosadnog filma.

25. 1. 2011.

J.G. Bennett - TRANSFORMACIJA III

J.G. Bennett - TRANSFORMATION OF MAN
© The Estate of J.G. Bennett 2009
Preuzeto sa: LINK


Prevod: Jelena

Ceo čovek je mnoštvo u jedinstvu, vidljivo i nevidljivo, saznatljivo i nesaznatljivo. Ova pretpostavka je prihvaljiva kod svake interpretacije. Ona je validna ako posmatramo čoveka kao mehanizam bez duše sa ne više nego epifenomenalnom svešću (Epifenomenalizam je doktrina, po kojoj uzrok mentalnim stanjima leži isključivo u fizičkim stanjima. Postoji samo jedan pravac: od fizičkog prema mentalnom. Prim.prev.). Validna je ako sagledavamo čoveka kao telo, dušu i duh ili ako pribegnemo bilo kom sličnom modelu. Svako od nas je prepoznatljiva jedinica čovečanstva i svako od nas je kompleksna celina. Mi smo svi do nekog stepena pogodni objekti naučnog istraživanja metodama posmatranja, eksperimenta, merenja, uopštavanja i postavljanja hipoteza. Ali mi smo takođe centri jedinstvenog iskustva na koje tehnike naučnog metoda nisu primenljive. Svima nam je zajedničko da se ono, što se odvija u našem iskustvu, samo delimično reflektuje u našem ponašanju i da tako ostajemo skriveni jedni od drugih. Znamo da postoje fine senke u našem iskustvu, koje ne možemo izraziti običnim jezikom, već samo indirektno jezikom umetnosti. Znamo takođe da postoje dublji, jedva osvetljeni procesi, koje ne možemo razumeti niti ih izraziti pred drugima. 

15. 1. 2011.

Duerckheim: PUT TRANSFORMACIJE I

 
Karlfried Graf von Duerckheim
PUT TRANSFORMACIJE:
Svakodnevni život kao duhovna praksa
Preuzeto sa: LINK

Prijevod: Ivana

SADRŽAJ:
Svakodnevni život kao praksa
Moć iscjeljenja i kretnje
Kotač transformacije
1. Kritička svijest
2. Otpuštanje (letting go)
3. Postati jedno s Počelom
4. Novi postanak (new-becoming)
5. Potvrda i praksa u svakodnevnom životu
Dodatak

SVAKODNEVNI ŽIVOT KAO PRAKSA

Činjenica je da svaki rad, umjetnost i sve profesionalne aktivnosti zahtijevaju praksu kako bi se postigao uspjeh. To prihvaćamo, i očito je da se moramo pomučiti oko prakticiranja naših zvanja, zanimanja i poslova, kako bi stekli iskustvo i izgradili svoje mjesto u svijetu.

Međutim, ne shvaćamo dovoljno da  čovjekova najvažnija zadaća – beskrajno važnija od bilo koje umjetnosti ili profesije – također ovisi o praksi. Sudbina svega što živi je da razvija svoju vlastitu prirodu do maksimalnih mogućnosti. Čovjek nije iznimka. Ali, on ne može – kao stablo ili cvijet – svoju sudbinu ispuniti automatski. Njemu je dopušteno da potpuno postane ono što mu je namijenjeno biti tek onda kad uzme sebe u svoje ruke, kad radi na sebi i neprestano djeluje kako bi postigao savršenstvo.

 Ovdje se moramo zapitati -  koja je čovjekova najvažnija zadaća? To nije ništa drugo do on sam, da učini sebe „pravim čovjekom“. Čitatelj može s pravom pitati – koja je svrha proučavanja, prakse i stjecanja i asimiliranja iskustava, kad  svatko ima sebe, svoju zadaću, pri ruci? Koje korake je potrebno napraviti da bi ispunili zadaću? Koje iskustva treba smatrati suštinskima, koje treba integrirati? U čemu se sastoji praksa? Koji su preduvjeti uspjeha?

6. 1. 2011.

ČETVRTI PUT - TRANSFORMACIJA II



J.G. Bennett
«TRANSFORMACIJA» 
Preuzeto sa: LINK
PDV-VERZIJA

 ‘When the smallest fragment of Truth enters a man he can do nothing but obey.’
(The Dramatic Universe, vol.3)

Transformacija je proces, koji se mora započeti i nastaviti različitim sredstvima. To su sredstva četiri vrste, od kojih svako predstavlja neophodan doprinos pravom balansu celine. Ako zanemarimo bilo koje od njih ili ako jedno od njih precenimo i oslonimo se na njega mnogo više nego na druge, proces će ispasti iz balansa i mi ćemo se suočiti sa teškoćama; možemo izgubiti put.

Treba da posmatramo transformaciju kao nešto što se odvija sada i ovde. Ona zavisi od toga šta činimo i povratno zavisi od toga šta nas pokreće i daje nam pravac. Svako od ta četiri sredstva, koja ću opisati, ulazi u naš sadašnji trenutak iz jednog izvora i to je razlog zašto sam ovo poglavlje nazvao: „Četiri izvora“.