26. 1. 2015.

ČETVRTI PUT - SUŠTINA I LIČNOST VII

Amwell, 29.01.1949.
KOMENTAR O PRAVOM JA
(tom IV)

Jedini deo nas, koji može da uspostavi kontakt sa Pravim Ja, jeste Suština. Pravo ja – Gospodar – potpuno je razvijeno. Suština nije. Jezikom alegorije možemo reći da pravo ja uvek ostaje na nivou na kome je, dok se Suština spušta i okružuje se Ličnošću. Jedini način da dotaknete Pravo Ja je preko Suštine. Ne možete dotaći Pravo Ja preko Ličnosti. Postavimo to na sledeći način. Mogući povratak Pravom Ja moguć je samo preko razvoja Suštine, koja može da se poveže sa Pravim Ja. Za neke od vas je neophodno da to razumete jasnije nego što je to sada slučaj. Međutim, potpuno sam svestan da je veoma teško govoriti o ovom predmetu. On se ni u kom slučaju ne može shvatiti na čisto formatorni način. 

Treba da shvatimo nešto takvo. Stvoreni smo pre nego što smo rođeni na ovoj planeti i stvoreni smo savršeni – to jest, sa Pravim Ja. Tada smo poslati niz silazne nivoe i dalje silazne nivoe, sve do Zemlje i tu smo rođeni sa Suštinom. U sasvim ranom uzrastu Suština može biti u kontaktu sa Pravim Ja, jer, kao što je rečeno, samo preko Suštine možete stupiti u dodir sa Pravim Ja. G. je jednom rekao: „Iza Suštine leži Pravo Ja, a iza Pravog Ja leži Bog.“

Sada, na osnovu onoga što uči Rad, čini se da je naš problem u tome, da je Suština, preko koje jedino možemo da stupimo u kontakt sa pravim Ja, nerazvijena. Plan je sledeći: Suština ne može da raste dok posredstvom života na zemlji ne bude formirana Ličnost. To je prvi i neophodni korak,  jer čovek, koji se ne razvije do nivoa Dobrog Domaćina, koji nikada ništa ne nauči od života, koji, ukratko, nije ništa drugo do ludak ili skitnica u smislu Rada, ne razume da nije napravio prvi korak u svom razvitku. Drugim rečima, on ne razume, ne vidi šta je osnova ili plan vezana za njegovo rođenje na Zemlji.

 Dopustite da ponovim: Suština, preko koje možemo stupiti u kontakt sa Pravim Ja, ne može se razviti samostalno, osim u veoma malom stepenu, dok pre svega ne bude okružena slojem stečenim na ovoj planeti, koji se naziva Ličnost i koji će sa svoje strane, ako budemo počeli da radimo protiv njenih aspekata po imenu Lažna Ličnost, hraniti nerazvijenu Suštinu. Kako Suština počinje da raste na taj neobičan način, tako mogućnosti za pronalaženje bljesaka Pravog Ja postaju vidljivije za one koji prolaze kroz proces ovog rada.

Izložimo to u horizontalnom poretku: Lažne Ličnost, Ličnost, Suština, Pravo Ja, Bog. O tome treba da razmislimo. To je problem Ezoterizma i zbog toga je tako teško potpuno razumeti šta kaže Ezoterično Učenje. Sigurno se razumeli do sada da Rad implicitno uči da smo zaboravili sebe. Zbog toga Rad počinje od ideje da čovek može da se seti sebe. Razmislite na trenutak: ako vam je rečeno da treba da se setite sebe, to mora značiti da ste zaboravili sebe, a to opet mora značiti da ste se nekada sećali sebe i zaboravili sebe i da se zbog toga sa vama i drugim ljudima u ovom sve odvija pogrešno.  Veliko učenje Rada je da je svako pao u san, da je svako zaboravio sebe i da se zbog toga sve odvija na jedini mogući način. Zbog toga je rečeno da se moramo probuditi iz sna i tak Rad govori o neophodnosti da se setimo sebe i da ne proživimo čitav život u snu, identifikovani sa stvarima, osobama, događajima, sa svakom neprijatnom situacijom i svim ostalim.

Možete upitati, ako smo stvoreni savršeni, na nivou višem od Zemlje, zašto je uopšte neophodno da se spustimo. Odgovor je da biće, koje je stvoreno savršeno, nije nimalo doprinelo svom razvitku. Spuštajući se i uzdižući čovek tako postaje „jači od anđela“, kako je to negde rečeno.

9. 1. 2015.

ČETVRTI PUT - SUŠTINA I LIČNOST VI

Amwell, 28.04.2051.
SUŠTINA I LIČNOST

Da biste smestili Rad unutra, kako bi on počeo da deluje na vas, neophodno je razmišljati o nekoj od velikih ideja Rada. Kao što ste primetili, mi stalno govorimo o nekoj od njih. Razumevanje je najmoćnija sila koju možemo proizvesti u sebi. Međutim, ukoliko jednostavno čujete ideje Rada, ne pokušate da ih razumete, neće biti napravljena nikakva unutrašnja veza između vas i Viših Centara. Ljudi kažu: „Šta treba da učinim da bih radio na sebi?“ Sada, jedna od najfundamentalnijih ideja ovog Rada je da u nama treba da se odigra preokret i ta ideja je formulisana rečima da smo samorazvojni organizam i da se nalazimo ovde dole, na ovoj planeti, da bismo sproveli završni razvoj u sebi, jer je sasvim očigledno da ako bi samorazvojni organizam bio stvoren savršen, on ne bi bio samorazvojni organizam. Ponekad se pitam da li je to iko od vas do sada razumeo. Svi smo ovde da bismo razvili nešto, što život ne razvija. Upleteni smo u svet i njegove poslove i to možda uspešno, ali to ne spada u učenje Rada o samorazvoju. Život razvija Ličnost, a ne Suštinu. Deo čoveka, koji može da raste (u smislu Rada), jeste Suština. Život razvija Ličnost i što je bogatija Ličnost, to ona može više da učini u životu, bolje, samo to ne čini da u vama raste ono, čime se bavi Ezoterizam. Rođeni smo sa Suštinom i tada stičemo Ličnost. Ličnost tada postaje aktivna, a Suština prestaje da raste. Iako su mnogi od vas čuli tu tezu već više puta, pitam se da li ste ikada razmišljali o njenom značenju. Imamo čoveka, koji je postigao visoki položaj u životu, ali je mrtav iznutra. Zašto je mrtav iznutra? Sve je spoljašnje – ništa unutrašnje. Sav njegov razvitak je bio spoljašnji i kod njega nije bilo unutrašnjeg razvoja, što je stvar o kojoj govori Rad. A ja vas uveravam da ezoterijsko učenje uvek govori o tom unutrašnjem razvoju. U terminima Rada Suština je nerazvijena. Možete imati najbogatiju Ličnost, ali nikakav razvoj Suštine. Drugim rečima, možete biti najvažnija osoba u životu, a ipak mrtvi sa stanovišta Rada. Zašto? Jer je Suština ono što vi zaista jeste, sa čime ste rođeni i ukoliko ona nije razvijena, šta god da ste postigli u životu, to ne može nadoknaditi nedostatak rasta vaše Suštine u vama. Ostajete sa aktivnom Ličnošću i pasivnom Suštinom i u terminima Rada kaže se da ste mrtvi. Mrtvi na koji način? Mrtvi unutar sebe. Ništa se istinski nije promenilo u vama na osnovu spoljašnjeg života.

Sada, tajna ovog Rada je da Suština može da raste samo ako postajete sve više svesni Ličnosti i polako, postepeno sagledavate šta je Ličnost u vama. Zbog toga Rad uči da moramo posmatrati Ličnost, postajući je sve više svesni, jer ako niste svesni ničega u sebi, ne možete se odvojiti od toga. Posebna stvar, sa kojom treba da započnemo samo-posmatranje, jeste pokušaj da posmatramo Lažnu Ličnost, koja nikada nije vi. Sada, kada posmatrate sebe, što je jedan od najosnovnijih početaka Rada, jednostavno jer dok ne posmatrate sebe i ne postanete svesni kakvi ste, ne možete da promenite ništa, treba da posmatrate šta niste vi, svoju Ličnost, ili da tako kažem, Lažnu Ličnost. Ovde sebi dajete vazduh. Da li ste to zaista vi? Zaodevate se u različite uloge u životu, ali da li ste sigurni da ste to vi? Tako je neophodno otići iza tih preobučenih ’Ja’, jer Suština može da raste samo iz istine. Ne kažem da je sve u Ličnosti, vašoj stečenoj strani, lažno, ali veliki deo jeste. Ukoliko ste pravi zanatlija, to će hraniti Suštinu. Sada,  ovde postoji jedna zanimljiva stvar. Suština može rasti samo iz istine. Ukoliko želite da se podvrgnete onome čemu Rad podučava, treba da razvijete Suštinu, ne samo da je dodate Ličnosti. Pretpostavimo da možemo videti istinu o sebi, koju nam, Bogu hvala, nije dopušteno da vidimo, to bi odmah učinilo da Suština raste. Prestali biste da budete izmišljena slika sebe u životu. Videli biste da je ona u velikoj meri lažna, ili je potpuno takva. Sada, to maskiranje u životu, poteklo od lažnih ideja o sebi, sprečava Suštinu da raste. Zbog toga se osećamo usamljeni. Zašto? Zbog toga što izmišljamo sebe u svakom trenutku, a ne osećamo sebe istinski. Dopustite mi da još jednom ponovim: sav ovaj Rad sa te tačke gledišta je u tome da učinimo da Suština sve više raste, postajući sve svesniji Ličnosti i videći da to nisam Ja. Da li to može biti učinjeno u životu? Da, Rad kaže da to može biti učinjeno u životu, ako apsorbujete i počnete da razumevate ono čemu Rad uči. Toliko mnogo ljudi je nesrećno samo zbog lažnih ideja o sebi, izvedenih posebno iz Lažne Ličnosti. Oni nastavljaju da se oslanjaju na nešto, što nisu zaista oni sami. Tako izmišljaju sebe i iznutra ne odgovaraju onome, što su izmislili o sebi.


Sada, vratimo se na ideju da moramo kontemplirati o tome i pokušati da razumemo, umesto da jednostavno znamo da je Čovek napravljen kao samo-razvojni organizam i da iz tog razloga mora učiniti Lažnu Ličnost pasivnom, kako bi Suština mogla da raste. Tada imate preokret, koji se može odigrati unutar vas, ne odjednom, već postepeno, u kome prestajete da verujete u ideju o sebi zahvaljujući posmatranju sebe i tada u vama počinje da raste nešto, što ne može da raste na osnovu spoljašnjeg života, već samo na osnovu unutrašnjeg značenja. Ukoliko ste zaista dobri u nečemu, nezavisno od Lažne Ličnosti, to će hraniti Suštinu, ali ako je to pomešano sa Lažnom Ličnošću, neće, jer je puno laži. LAŽI UBIJAJU SUŠTINU.   

7. 1. 2015.

ČETVRTI PUT - SUŠTINA I LIČNOST V

Great Amwell House, July 23, 1948
SUŠTINA I LIČNOST

IDEJA RADA
Rad uči da postoje dve Neutralizujuće Sile ili Treće Sile. Jedna je život, kakvog ga vidimo: ta Treća Sila, Neutralizujuća Sila života, održava Ličnost aktivnom a Suštinu čini pasivnom. Druga sila je Rad, Ezoterijsko učenje, koje dolazi iz izvora koji nije život, kakvim ga vidimo: samo ta Treća Sila može ostvariti čudo da učini Ličnost pasivnom a Suštinu aktivnom.

KOMENTAR
Do sada ste razumeli da dok god je Ličnost, koja je u nama formirana tokom našeg kontakta sa manifestovanim životom, aktivna, izvorni, stvarni deo nas, pod nazivom Suština, ne može da raste. Čovek, žena, koji žive samo preko svoje stečene strane, preko Ličnosti, socijalne ili poslovne strane, nikada ne mogu imati mir u umu, unutrašnju sreću ili istinski centar gravitacije. Zašto? Jer stečena Ličnost, koja ih kontroliše jer je aktivna, nije ono, što oni istinski jesu, već je izvan njih i zavisi od toga, kako se drugi ponašaju prema njima u životu. Zbog toga moraju beskrajno da tragaju za spoljašnjim promenama, uzbuđenjima, prihvatanjem i pohvalama, čestitkama i tako dalje, da bi održali fikciju o sebi samima da jesu stvarni i da to zavisi od spoljašnjeg života. Izmišljena Ličnost se venčava sa izmišljenom Ličnošću, na primer, i ništa nije realno, već je sve pretvaranje koje prikriva zamor i dosadu. Sada, ako ste za trenutak prisutni u Suštini, sve je, kao što je Gurđijev rekao, bogatije, življe i realnije. Međutim, niko ne može da se vrati Suštini na veštački način. Ljudi to pokušavaju pomoću droga, uzbuđenja i tako dalje, ali to nije realno. Čovek mora da plati unapred, da bi pravilno dosegao Suštinu. Relativno govoreći, sve što pripada Suštini je realno, a sve što pripada Ličnosti je nerealno. Kažem namerno, relativno realno i nerealno. Razumemo da Ličnost mora da bude formirana u nama, pre nego što Suština može da raste preko onog stepena, koji dostiže sopstvenom snagom za rast. Suština može da raste samo na račun Ličnosti – to jest, u mom slučaju, na račun dr Nikola ili u vašem slučaju, na račun tog finog čoveka, te fantastične žene, po imenu – pa, po vašem imenu i prezimenu. Molim vas da u sebi kažete svoja imena iz života. Sada, vaše ime – recimo, gđa. Evangelina Blesington Smit – nije vi – niti je g. Sidmaut Klarendon Barington – vi. U stvari, oni su vaši najveći neprijatelji i čine sve što mogu da spreče Suštinu da raste. A kakav je to posao videti to u sebi i kakav je to posao pokušati da oslobodiš sebe fikcije čiji je čovek nesrećni rob čitavog svog života! Zar ne možete da predvidite kako će gđa. Blesington kliznuti u sobu i reči: „Toliko sam uživala u onom malom komentaru koji smo imali prošle nedelje.“ Ili kako će g. Klarendon Barington ući sa izrazom dosade na licu i kazati: „Želeo bih tačno da znam šta je to Ličnost, u nekoliko reči, jer moram da stignem u rezidenciju do 9:30.“ Dakle – stvari upravo tako izgledaju. I sve to treba da ilustruje šta život kao Treća ili Neutralizujuća Sila znači i kako će neminovno održati Ličnost aktivnom i Suštinu pasivnom. Kao što je rečeno mnogo puta do sada, prvo obrazovanje za nas na Zemlji je da formiramo dobru i bogatu Ličnost. Drugo obrazovanje je da je učinimo pasivnom i da sve što je u njoj vredno prenesemo na Suštinu, kako bi Suština mogla da raste – onaj mali dečak, mala devojčica u vama. Postoje vredne stvari u dobroj Ličnosti, ali one pripadaju, da tako kažem, stavu „Ja mogu da činim“. Nisu te dobre stvari, koje ste naučili tokom života, ono što treba žrtvovati. U pitanju je njihov okvir, osećaj, identifikacija sa njima, to je ono čega se treba odreći. Sve dok čovek, žena, pripisuju sebi te izvrsne osobine, Suština ne može da raste. Razmotrite tu ideju i razmislite o njoj. Čovek mora početi da to sam vidi, na većoj skali, da vidi značenje stvari, čovek ne zna zaista kako razmišlja ili se kreće ili oseća. Sada, Ličnost, kojom upravlja Lažna Ličnost, neće ništa od tih gluposti. Ona kaže: „Ja sam to učinio“, „Ja sam to smislio“, „Ja sam to shvatio.“ i tako dalje.  I tako je svako ljubomoran i mrzi druge i u stalnoj je žurbi i sve vreme je uvređen i provodi čitav život žaleći se i objašnjavajući kako su ga prevideli i tako dalje. Da – uočite kada ste uvređeni i pokušajte da posmatrate zašto.

Sada, ako nešto raste iz tla Suštine umesto iz tla Ličnosti, sve postaje sasvim drugačije. Rast iz tla Suštine je realan. Čovek se svađa jedino usled osećaja nerealnosti, svoje unutrašnje praznine. Ono što je realno u nama nikada se ne raspravlja niti svađa oko bilo čega. Budući da je Ličnost obojena onim što je stečeno iz života, a nije njihovo sopstveno, ljudi se svađaju. Međutim, onaj ko ima nešto što potiče iz Suštine, ne želi da se raspravlja ni sa kime, jer to jeste realno – i jeste tako. Izvor takozvanog kompleksa niže vrednosti je Ličnost i posebno njena moć kontrole, Lažna Ličnost. Ukoliko se Suština razvije, tu ne može biti osećaja inferiornosti. Kako bi ga moglo biti? Mi smo svi inferiorni u odnosu na same sebe, jer  smo u Ličnosti, a ne u Suštini, kada nešto nije sasvim realno – recimo, kada nešto kažemo ili se pretvaramo da jesmo. A šta bilo ko od nas može reći realno? Što više sebe naduvavate, kao ona žaba krastača u bajci, to se osećate nerealnije i nesrećnije i to ćete biti uvredljiviji i dramatičniji i tako dalje. Zašto? Jer je sve pretvaranje, veštačko je, nije realno. Uvredljiva osoba je uvek osoba, koja se oseća nerealno. Da li se slažete? Dakle, razmotrite to u sebi kroz samo-posmatranje. Uočite gde ste uvredljivi – tada posmatrajte šta je to zbog čega ste uvredljivi.  Da – to spada u pravo samo-posmatranje.

Sada, Suština ne može da raste iz onoga što je nerealno. Ono, što je suštinsko, što je realno, ne može se lako vređati. Ukoliko nešto zaista razumete, niste  uvredljivi – priznajem, ovo je teško razrešiti. Ljudi, koji misle da znaju, kao što su to lekari ili naučnici, veoma su uvredljivi. Ipak, morate priznati da niste uvredljivi zbog – dakle, zbog čega? Za što možete reći da vas to ne vređa? Interesantna linija samo-posmatranja

Pitam se da li je svako od nas, pod određenim okolnostima, uvredljiv zbog bilo čega. Samo bih rekao da vas razlika između vaše slike o sebi i vaših stvarnih sposobnosti čini uvredljivim – izuzetno uvredljivim.

Kao što sam rekao, uvredljivi smo zbog onoga što se pretvaramo da jesmo i to donosi nasilje. Međutim, morate razumeti da je ovaj Rad usmeren prema nama i da se, dok god nasilje, ljubomora, mržnja i sve ostalo postoje u nama, ne možemo probuditi – dok ne postanemo svesni toga – i ne možemo se približiti Svesnom Krugu Čovečanstva, do kojeg se ne može stići ni metkom, ni nožem, ni pištoljem, ni mišićima, niti nasilnom mržnjom, fanatičnim besom, niti bilo kojim srednjovekovnim sredstvom. Moramo se setiti da Rad govori o Svesti kao o svom vrhovnom cilju sve vreme – o postajanju svesnijim sebe – to jest, osobe, koja zaista jesmo nezavisno od ove prerušene persone – on govori i o ideji da postanemo svesniji druge osobe – u stvari da vidimo drugu osobu u sebi. Kada ubijete, vi i ubijeni ste isto. Kada ogovarate, vi i oklevetani ste isto. U Ezoteričkom Plesu, kome je Hrist podučavao svoje učenike, nalazimo rečenice:

„Bio bih spasen i spasao bih,
Bio bih oslobođen i oslobodio bih.
Bio bih ranjen i ranio bih.
Bio bih rođen i rodio bih.
Jeo bih i bio bih pojeden.
Čuo bih i čulo bi se.
Bio bih mišljen, potpuno mišljen.
Bio bih opran i prao bih.“
(Apokrifna dela Jovanova)


Sigurno, neobičan ples i sigurno znatno dublji nego što mislimo. Međutim, makar možemo videti da on postaje svestan u dve sile – u suprotnostima – u sebi i drugoj osobi. Rad uči da prvo moramo postati svesni u jednoj sili – to jest, moramo posmatrati šta jesmo i šta želimo – tada u dve sile i konačno u tri sile.

Sada, Suština, budući da dolazi sa zvezda, stoji na mnogo višem nivou razvoja nego Ličnost, koja je u nama formirana delovanjem života na manifestovanoj Zemlji. Suština, kao viša stvar, istovremeno je i mnogo realnija stvar. Ipak, ona je nerazvijena – dete, koje treba da bude naučeno na račun Ličnosti. Reći ćete: „Kako niže može da uči više – više na osnovu porekla na skali’“ Odgovoriću vam i reći da Ličnost – niže – ne može da uči Suštinu, dok Rad ne uđe u Ličnost. Tada će Rad, dolazeći spolja, od onoga što ste čuli i naučili, govoriti Suštini iz Ličnosti.  Može biti da je Suština nekada mogla da bude podučavana Radu direktno iznutra, iz Viših Centara. Međutim, danas, u svetu uspavanih ljudi, Rad mora da dođe spolja, iz škole u svetu i da prvo uđe u Ličnost. To je razlog zašto je jedan od zadataka Ezoterijskog Čovečanstva bio da izgrade kulturu do stepena, gde ljudi mogu da čuju i razumeju dovoljno da bi shvatili Rad. Ličnost mora da bude oformljena, obrazovanjem, umetnošću, naukom, literaturom da bi se omogućilo čovečanstvu da raste i zadrži otvorenu vezu između „Sunca“ i „Zemlje“ – ili, ako koristite jezik Biblije – između Neba i Zemlje. Jer ako Čovek potpuno padne u san, od njega neće više biti nikakve koristi i on će biti odgurnut u stranu ili naveden da sebe uništi u ratovima. Čovek se približava kritičnoj tački na Zraku Kreacije – šoku Fa – Mi – i on je tako kompleksan, jer je dizajniran da održi vezu između višeg i nižeg, da bude Nitrogen ili Treća Sila između viših i nižih delova Zraka. Ta ideja pomaže osobi da se seti sebe – to jest, da pređe iz stanja životinje u stanje ČOVEKA.

NASTAVAK

5. 1. 2015.

ČETVRTI PUT - SUŠTINA I LIČNOST IV

Great Amwell House,
24. januar 1948.
SUŠTINA I LIČNOST

IDEJA RADA
Danas ćemo ponovo govoriti o tome šta Rad uči o Suštini i Ličnosti. Rad kaže da se rađamo kao Suština. Kao sasvim mala deca mi smo u Suštini. Međutim, Suština, koja je stvarni deo nas, veoma je mala, primitivna i nerazvijena. Kroz kontakt sa životom, preko Tate i Mame i negovatelja i učiteljica, mi razvijamo Ličnost, koja okružuje Suštinu, ali ne omogućava Suštini da raste. Ličnost raste – ne Suština – ne stvarni deo nas. Tada se oko Ličnosti formira Lažna Ličnost, preko koje zamišljamo da smo realni ljudi. Sa Lažnom Ličnošću je povezano imaginarno ’Ja’ – to jest, mi zamišljamo da imamo realnu, nepromenljivu, permanentnu stvar pod nazivom ’Ja’. Međutim, Rad uči da to nije Pravo ’Ja’, već samo Imaginarno ’Ja’ i tada, mada Pravo ’Ja’ postoji u nama i može biti dosegnuto, mi nismo u dodiru sa njim niti to možemo biti sve dok zamišljamo da ga imamo. Jedna od funkcija imaginacije je uverenost da imamo neku stvar, koju nemamo. Mogu zamišljati da imam pušku i kada me neko upita da li želim pušku, ja kažem da je već imam. Tada shvatim da je nemam. To jest, zamišljam da imam nešto vredno i kada mi to ponude, odbijam, jer zamišljam da to već imam. Kasnije otkrivam da to nemam. To je jedna od funkcija imaginacije i ona univerzalno deluje na Čoveka. Kao što znate, Rad kaže da je čovečanstvo u snu, delom usled namerne hipnoze sa ciljem da bude zadržano u snu i ukoliko čovek želi da se probudi iz Zemaljskog Sna, u kome se celo  čovečanstvo koristi u fabrici bola u neke druge svrhe a ne sopstvene – on se mora boriti sa imaginacijom. Sada dolazimo do Komentara uz ovo učenje Rada:

KOMENTAR
Probuditi se iz sna znači rasti, razvijati se. Čovek, žena, mogu da rastu i razvijaju se jedino kroz pozitivne ideje. Negativne ideje guraju čovečanstvo u san: pozitivne ideje ga bude. Ranije je rečeno da je jedan od načina definisanja pozitivnih ideja taj, da ono što jača Lažnu Ličnost nije pozitivna ideja. Niko iznutra ne može da se razvije pomoću Lažne Ličnosti. Rad kaže da iznutra niko od nas nije odrastao. Kaže, da je tako, rat bi odmah prestao. U odnosu prema svom poslu, svojim životnim okolnostima, u kojima smo obučeni, mi možemo izgledati kao pravi čovek i prava žena.  Delujemo skromno i važno, govorimo prave stvari i činimo prave pokrete. Nosimo kostime i uniforme, imamo brižljivo podešena lica i izraze i uspevamo da obavimo stvari dok su u skladu sa našom obukom. Ali odvojite takvu osobu na stranu, uvedite je u zonu koja nije poznata i on ili ona su zbunjeni, neprijatno im je ili, kako se to uobičajeno kaže „izbačeni su iz koloseka“.

To je prvo obrazovanje – nametnuto životom – to jest, obrazovanje Ličnosti. Ovaj Rad se bavi drugim obrazovanjem, u kome Ličnost mora da bude oslabljena a pravi deo nas – naime, Suština – da raste. I sigurno, kao što većina nas već zna, to je veoma težak posao. Međutim, ako tragamo za novim značenjem – a značenje je najvažnija stvar, jer mi živimo kroz značenje – moramo se odvojiti od onog starog, dotrajalog, kako bismo napravili mesta novom značenju za našu egzistenciju. U suprotnom umiremo – iako naša tela nastavljaju da žive. Koliko mrtvih ljudi šeta ulicama i sedi u klubovima. Novo značenje je za nas moguće samo preko novih ideja. Nećete dobiti novo značenje od ideja koje pripadaju životu.

***
Postoji jedna stara pesma – pretpostavljam, za neke vulgarna pesma, bez sumnje – u kojoj se pojavljuje fraza: „Odakle ti taj šešir?“ Uzmimo tu prostu frazu kao polaznu tačku. Čovek se fizički oblači u odeću, a mentalno i psihološki oblači se u istinu, to jest, u istinu koju sledi. Telo je obučeno u fizičku odeću, a ono što smatrate istinom oblači vaš um-telo. Čovek, žena, na prvom nivou su fizičko telo. Kažem, prvo u smislu čula. Vidimo čovekovo vidljivo telo, ženino vidljivo telo. Međutim, taj čovek, ta žena takođe poseduju nevidljivu psihologiju,  sasvim moguće anđeosku, ali možda i đavolsku. Međutim, fizičko telo, pojava dostupna čulima, ne mora nam ni u najmanjoj meri pokazati psihologiju te osobe. Čovek može uočiti zlokoban izraz lica na trenutak, međutim, lepota vidljivog tela ga uverava i on nastavlja sa poverenjem. Međutim, taj zlokoban izraz lica je za trenutak otkrio prirodu unutrašnje psihologije – to jest, psihološko telo, koje je zakačeno za to predivno fizičko telo. Onda nije neobično, koliko mogu da vidim, da ljudi moraju da pređu sedamdesetu ili osamdesetu, pre nego što ovo razumeju, uprkos mnogim mudrim izrekama kao što su „Stvari nisu onakve kakve izgledaju“, ili „Nije zlato sve što sija“ i tako dalje.  A tada su suviše stari da bi se setili onoga, čega su želeli da se sete, što će ih poštedeti mnogo nevolja. Tako nije iznenađujuće da Rad uči da je Čovek u snu – i to uključuje i Ženu, koja je takođe u snu, podjednako kao i Čovek, samo ne na sasvim isti način, kako sam primetio.

Sada, vratimo se na taj “šešir”. Taj deo nevidljive psihologije ili psihološkog tela osobe, koji je povezan sa time, kako on ili ona misli, jeste taj “šešir” – kapa koja misli. Glava misli – tako, njen pokrivač je ono u šta se ona oblači. Osoba misli na osnovu onoga što smatra istinom. Vi mislite na osnovu onoga što smatrate istinom. Oblici istine, kojima ste naučeni i koje ste prihvatili, obrazuju vaš „šešir“. Tako je legitimno postaviti osobi pitanje ne samo: „Zašto misliš da je to i to istina?” već “Odakle ti taj šešir?” što odgovara pitanju: “Zašto razmišljaš na taj način?“ Odgovor je, naravno: „Jer sam naučen da mislim tako.“ Da, ali druga osoba, koju su drugačije odgajali, razmišlja na drugačiji način – to jest, nosi drugačiji šešir, različite boje ili različitog oblika. I tako dalje i tako dalje. Međutim, svako smatra da misli ispravno i svako smatra da razmišlja na osnovu apsolutne istine. Tako svako nosi drugačiji šešir – to jest, stečenu psihologiju.

Sada, da li ste svi potpuno svesni da, iako živite u opipljivim, jasno vidljivim telima i šaljete signale jedni drugima najbolje što možete, mada često nespretno, vi u stvarnosti živite u svojim mislima, osećanjima, raspoloženjima, željama, ambicijama itd. koje su nevidljive? Tako ste vi u stvari nevidljivi, zatvoreni u vidljivo telo. Da li to vidite? Može vam biti slomljeno srce, a da spolja izgledate veselo. Zbog čega ljudi ne mogu da razumeju tu ideju, da oni žive u svojoj nevidljivoj strani, koju samo oni znaju preko svoje svesti? Pogledajte tu viziju: ovde smo vidljivi jedni za druge kao fizička tela ali gotovo sasvim nevidljivi jedni za druge u bilo kom realnom smislu. Tako, budući da ste u stvarnosti nevidljivi, vi ste shodno tome svi sami – ne usamljeni – već sami. To je nešto što moramo da shvatimo u potpunosti, u pogledu svih značenja koje sadrži. To je jedina stvar koja nas spasava stalnog samosažaljenja. Nije ničija greška to što vas ne razumeju – jer vi ste nevidljivi i niko vas ne poznaje. Samo vi možete poznavati sebe. Tako Rad kaže: „Počni pokušajem da shvatiš sebe.“ Da – veoma veliki zadatak, ali on usmerava napor na pravo mesto. Međutim, ovde se meša imaginacija da vas zadrži u snu. Ona kaže: „Naravno da poznajem sebe – naravno da razumem sebe.“ Odgovor je:  „Ne poznaješ sebe i dok god si pod uticajem te iluzije ništa se u tebi neće promeniti. Sve će ostati isto. Prolazićeš kroz iste teškoće, iste nesreće i iste tragedije. Postoji samo jedan put da se sve to promeni, a to je promeniti sebe, promeni sopstveno biće i tvoj život će se promeniti. Pokušaj da promeniš život i sve će ostati isto, čak i ako odete na najdalji deo na Zemlji.“

Sada, ovde imamo jednu od pozitivnih ideja Rada – naime, „Da bi promenio život, čovek prvo mora da promeni sebe. A da bi promenio sebe, on mora naći učenje koje će mu reči kako to da uradi. Mora biti spreman da nauči novo znanje, novu istinu i da počne da razmišlja na nov način. Ukoliko bude nastavio da razmišlja na osnovu stečenog znanja, nastaviće da razmišlja na stari način i ništa se neće promeniti. Samo razmišljanje na novi način može promeniti čoveka.“

Sada, ideja života – to jest, negativna ideja – počinje sa promenom spoljašnjeg života, promenom kuće, prihoda, posluge itd. Ideja Rada počinje promenom sebe. To je pozitivna ideja. Ukoliko ostanete isti čovek, ista žena, gde god da idete, privlačićete iste nevolje, iste strahove. Rad kaže: „Vaše biće privlači vaš život.“ Ukoliko ne promenite svoje biće – vrstu osobe koja jeste mehanički na osnovu odrastanja – ništa ne može da se promeni za vas u spoljašnjem životu. Uvek ćete privlačiti istu vrstu stvari, iste situacije, iste nevolje.“ Tako Rad u tom drugom obrazovanju uči da je čovekov zadatak da počne sa pokušajima da promeni svoje biće, a ne da pokuša da promeni spoljne okolnosti. To je pozitivna ideja