24. 12. 2011.

ČETVRTI PUT: Žan de Salzman - U Pokretu „Ja jesam“



„Our essential nature is immobility,
the great force of life, in which all movements appear.“
Jeanne de Salzmann

Sveti plesovi ili Pokreti („Movements“) su činili važan aspekt Gurđijevljevog praktičnog rada. Delimično preuzeti iz starih religijskih tradicija a delimično samostalno razvijeni, sastojali su se od serija pokreta/ stavova, kakve se nikada ne sreću u našem svakodnevnom životu i koje mogu uzdrmati naše automatizovane navike kretanja, osećaja i mišljenja i time stvoriti jedan oslobođeni prostor unutar nas i omogućiti iskustvo povišenog energetskog dotoka i delovanja iz jezgra našeg bića. „Razum postaje tih i osećaj prisustva u telu se pojačava. Kroz tok Pokreta se doživljava delovanje jedne inteligencije, koja ne odgovara našem logičkom mišljenju – jedne inteligentne tačke u nama, koju možemo označiti kao naše središte.“ („Gurđijev – Pokreti i tišina“). Aspekti, koje Pokreti osnažuju, predstavljaju istovremeno i zahteve, koje postavljaju pred ozvođače: ne samo da podstiču harmonizovanje centara, predstavljaju instrument za trening pažnje i volje i omogućuju da se snažnije oseti prisustvo u sadašnjem trenutku, već ta stanja svesti čine preduslov da se oni uopšte uspešno izvedu.

U stvaranju koreografije bio je važan svaki detalj i ništa se nije prepuštalo slučaju. Držanje tela, ritam, kretnje i strukture su bili precizno planirani i uklopljeni u celinu, dok su se stavovi skladno nadovezivali jedni na druge. Pokrete je bilo važno doživeti kao celinu, ne kao iscepkan sled pojedinačnih stavova. Oni i jesu izraz celovitosti. Mnogi od Pokreta reprezentuju univerzalne zakone i služili su kao „supstanca“ kako za prenošenje učenja i filozofskog znanja tako i za njihovo direktno doživljavanje. Osmišljeni su da izraze objektivno znanje, kome je dat oblik i koje je na taj način učinjeno vidljivim, izraženo u matematičkim pozicijama i zasnovano na matematičkim zakonitostima, koje reflektuju harmonične strukture Kosmosa. „Plesovi mogu da izraze nepoznate dimenzije, jednu stvarnost, kakvu možemo opaziti samo u povišenom stanju svesti. Gurđijev je prepoznao da ples kao jezik te druge stvarnosti može da poveže ljude sa tom drugom stvarnošću putem doživljavanja pokreta, gestike i matematičke tačnosti njihovog sleda.“ (Bruno Martin: „Gurđijevljevi sveti plesovi i pokreti“). 
***
Pored Beneta, nesumnjivo najveću zaslugu za očuvanje i prenošenje Pokreta je imala Žan de Salzman, poznata učenica Gurđijeva i jedan od nastavljača njegovog učenja. Rođena je 1889. u Francuskoj i karijeru je otpočela studijama klavira, komponovanja i dirirgovanja u Ženevi. Tokom nastavka studija u Nemačkoj i nastupa u evropskim metropolama srela je poznatog ruskog slikara, Aleksandra de Salzmana, i sa njime se odselila u Tiflis, gde je osnovala muzičku školu. Dolazak Gurđijeva sa malom grupom učenika 1919. u Tiflis iz korena menja njihove živote. Snažno privučeni učenjem, otpočinju saradnju sa Gurđijevim i od tada svoje znanje i talente stavljaju u službu Rada. Kada je Gurđijevljeva grupa napustila Tiflis, Salzmanovi su joj se pridružili.

19. 12. 2011.

Masaru Emoto - „Misli manifestovane u vodi"


SVE JE VIBRACIJA


Da li kvalitet naših misli i osećanja, koje u vidu finosupstancijalne matice neuhvaljivo teku, uplićući nas u svoje vrtloge, uopšte igra neku ulogu? Da li je svejedno šta mislimo i da li to ostavlja bilo kakvog traga na našem telu i duhu? Da li se uopšte može reći da su misli i osećanja nešto više od nus-proizvoda hemijskih procesa u telu? Da li je pojavno sve što postoji ili iza vidljive stvarnosti deluje još neki, nama nevidljivi svet?  ...

Japanski istraživač, dr Masaru Emoto, je iznašao način da odgovore na ova pitanja i duboku međupovezanost svega uhvati u rešetku kristalne strukture i eksperimentalno dokazao ono, što su senzitivni ljudi oduvek osećali, a homeopati koristili: da voda čuva u sebi informacije najrazličitije vrste.

Kako ga definiše Wikipedia, kristal predstavlja materiju, čiji sastavni delovi, atomi, molekuli i joni, grade pravilnu strukturu. Pored kuhinjske soli, minerala, šećera, nekih metala, u poznate kristale spada i sneg. Zbog različitih uslova pod kojima nastaje, svaki kristal snega je jedinstven. Dr Emoto je pošao od sledeće pretpostavke: ako se molekul vode kristalizuje, čista vode će dati čist kristal, pravilnih oblika, zagađena voda, nasuprot tome, se neće kristalizirati u skladne oblike, pa bi kristali vode tako mogli predstavljati pokazatelj o njenom kvalitetu. Posle obimnih priprema i nabavke opreme, prvi eksperimenti su obuhvatali zamrzavanje uzoraka vode sa različitih lokacija. 

Dr Emoto je kapi vode zamrzavao na -20°C i ispitivao ih u hladnim komorama na -5°C. Zamrznuta na ovaj način, voda obrazuje malu poluloptu na vrhu i kada se to ispupčenje posmatra pod mikroskopom sa uvećanjem od 200 puta, može se videti struktura vode. Za kratko vreme, dok se voda topi pod toplotom mikroskopske lampe, ledeni kristali se fotografišu.

10. 12. 2011.

VEDSKA MATEMATIKA

Piše: Jelena
Posle dugog perioda mirovanja pod ključem sanskrita vedska matematika je početkom prošlog veka pronašla put do radoznalih umova: Sri Bharati Krsna Tirthaji (1884.-1960.) je u periodu od 1911. do 1918. ponovo otkrio matematički sistem u Vedama i predstavio ga svetu.

Na sanskritu “Veda” znači "znanje". Nasuprot dogmatskom verovanju i špekulativnoj nauci, ova reč označava ono znanje, koje ima univerzalan karakter, koje nije ograničeno ni vremenski, ni geografski ni konfesionalno, niti je podložno stalno promenljivim ideologijama. Indijske Vede obuhvataju znanja iz svih oblasti, kako nematerijalnog (metafizičkog i duhovnog), tako i materijalnog područja života i objedinjuju ove nauke u harmoničnu i u sebi zaokruženu Celinu.  Matematika je bila deo Sthāpatya-Vede, „nauke o građevinarstvu“, koja se bavila čovekovim arhitektonskim i prirodnim okruženjem i koja je pored matematike obuhvatala i arhitekturu, izgradnju hramova, svetu geometriju, geomantiju (sposobnost opažanja suptilnih energetskih stanja i delovanje u skladu sa potrebama prostora i nas samih). Već i ovlašan pogled će pružiti uvid u prave riznice znanja, čije je otkrivanje tek započelo. Koliko će nas se dojmiti građevinsko umeće, potrebno da postavi 80 tona teški monolitni granit na 70m visoku vimanu hramova Tanjore, podjednako zadivljuje i matematički sistem, koji je omogućavao mentalno proračunavanje najsloženijih odnosa, za čije je rešavanje danas neophodan računar.   

6. 12. 2011.

FKD ili KAKO IZGRADITI UNIVERZUM ...



ZA LJUBITELJE NAUČNE FANTASTIKE

PRVI DEO

Uživajte u Dikovom izvrsnom i dobroćudnom humoru i
saznajte

KAKO IZGRADITI UNIVERZUM KOJI SE NEĆE 
RASPASTI DVA DANA KASNIJE
Filip K. Dik, 1978.

II DEO
Prevod: Jelena

Parmenid bi bio ponosan na mene. Zagledao sam se u stalno promenljivi svet i proglasio da ispod njega leži večno, nepromenljivo, apsolutno realno. Ali kako se ono ostvarilo? Ako je realno vreme oko 50 god.n.e, zašto mi onda vidimo 1978.god.n.e? I ako stvarno živimo u Rimskoj imperiji, negde u Siriji, zašto onda vidimo Sjedinjene Države? 

Tokom srednjeg veka je nastala neobična teorija, koju bih sada želeo da Vam predstavim, bez obzira na njenu vrednost. Po toj teoriji je đavo, zli – Satan – „majmun Boga“. On kreira lažne svetove, imitaciju Božije autentične kreacije i onda ih podmeće umesto te autentične kreacije. Da li ta neobična teorija objašnjava moje iskustvo? Treba li da poverujemo da smo izigrani, da smo prevareni, da nije 1978. već 50. god.n.e. ... i da je Satana ispleo svoju falsifikovanu realnost da uništi našu veru u povratak Hrista? 

Mogu da zamislim kako bi izgledalo da me ispita psihijatar. Psihijatar pita: „Koja je godina?“ A ja odgovaram:  „50 god.n.e.“ Psihijatar trepne i onda upita: „A gde ste Vi?“ a ja odgovaram: „U Judeji.“ „Gde je sad to?“ pita psihijatar. „To je deo Rimskog carstva.“, kažem kao odgovor. „Da li znate ko je predsednik?“, pitao bi psihijatar, a ja bih odgovorio: „Prokurator Feliks.“ (Marko Antonije Feliks bio je rimski prokurator Judeje od 52. do 58.prim.prev.). „Potpuno ste sigurni u to?“, pitao bi psihijatar, dajući istovremeno krišom znak dvojici veoma krupnih psihijatrijskih pomoćnika.  „Da“, ponovio bih, „osim ako Feliks nije sišao sa vlasti, te ga je nasledio prokurator Feskus. Vidite, Feliks je Svetog Pavla smatrao —„ „Ko Vam je to rekao?“ prekinuo bi me psihijatar iznerviran i ja bih odgovorio: „Sveti Duh.“ I posle toga bih bio u sobi obloženoj gumom, zureći napolje i znajući tačno kako sam tamo dospeo. 

U tom razgovoru bi u jednom smislu sve bilo istinito, u drugom, očigledno netačno. Ja perfektno znam da je godina 1978. i da je predsednik Džimi Karter i da živim u Santa Ani, u Kaliforniji, u Sjedinjenim Državama. Čak znam i kako da od svog stana stignem do Diznilenda, činjenica, koju  se čini da ne mogu da previdim.  A u doba Svetog Pavla sigurno nije postojao nikakav Diznilend.