27. 9. 2012.

ČETVRTI PUT - O NASILJU III

  • Maurice Nicoll
    Commentaries V
  • IDEJA NASILJA U RADU
    Amwell 07.01.1950.

U mnogim prilikama smo govorili o nasilju. U vezi sa tim su u poslednjih nekoliko godina rečene mnoge stvari u vezi sa činjenicom da negativne emocije vode do nasilja. Čovek i žena, koji postanu plen negativnih stanja, počinju, recimo, sa samosažaljenjem, koje najzad vodi do nasilnih reakcija na događaje života. Moramo shvatiti da na dnu negativnih emocija leži nasilje. I budući da Rad tako mnogo govori o važnosti posmatranja negativnih stanja i neidentifikovanja sa njima, možete razumeti da je u stvari rečeno da treba da prevaziđemo nasilnog čoveka, nasilnu ženu u sebi.

21. 9. 2012.

ČETVRTI PUT - O NASILJU II



Maurice Nicoll
(Commentaries III


Great Amwell House, 31. maj 1947.
O NASILJU I RAZUMEVANJU   

Suprotstaviću Nasilje Razumevanju. Nasilje je antiteza Razumevanju. Sve nasilje ima svoje korene u nerazumevanju drugog. U Radu je rečeno da je razumevanje najmoćnija sila, koju možemo stvoriti i koju treba da kreiramo u svojim životima. Treba da stvorimo razumevanje. Pretpostavimo da se osećate nasilno prema drugoj osobi i zamislimo da je onda upoznate i razumete. Nećete više biti nasilni. Takođe je rečeno u Radu da sve nasilje svoje korene ima u negativnim emocijama. Ranije sam rekao da sve nasilje svoje korene ima u nerazumevanju. U tome nema kontradikcije. To jednostavno znači da negativne emocije ne vode do razumevanja, već do nasilja. Što ste negativniji, to ćete manje razumeti i to ćete nasilniji biti. I budući da Rad kaže da je razumevanje najmoćnija sila koju možemo stvoriti u sebi, jasno je da stalno gušenje u negativnim emocijama i uživanje u njima, može stvoriti samo negativne stvari. Razumevanje je pozitivna stvar. 

16. 9. 2012.

ČETVRTI PUT - O NASILJU

Maurice Nicoll
Great Amwell House, 11. septembar 1948.


KOMENTAR O NASILJU


Ideja Rada
 
Čovek ne može da „čini“ dok ne prevaziđe nasilnost. Nasilje uvek rađa nasilje. „Delovanje“ nasilnim sredstvima nije „delovanje“. Čitava istorija, koja je istorija zločina, pokazuje kako nasilje ne može da „čini“ u smislu Rada. Rat stvara rat.

KOMENTAR
 
Jednom prilikom Uspenski nam je jasno pokazao da sa ezoterijske tačke gledišta sve treba da bude urađeno na osnovu razumevanja kako se rade stvari i da to omogućava čoveku da ne deluje nasilno. Rekao je da to ne znači delovati iz sentimentalnih razloga, već na osnovu razumevanja koliko je prisiljavanje beskorisno. U vezi sa time je rekao da je moralno ponašanje ljudi mehaničko ili sentimentalno, jer se radi zbog ponašanja samog, a ne iz znanja zašto je takvo ponašanje neophodno. Čovek je treniran da se ponaša na određen način. U više prilika je govorio o mehaničkom ponašanju  za razliku od svesnog ponašanja. U slučaju mehaničkog ponašanja taj se čovek na taj način ponaša zato što mora to da radi, zato što ne može da prestane da to radi. To je mehaničko ponašanje, bilo da je dobro ili loše. On može zamišljati da se može ponašati drugačije, ali kada nastupi određena situacija, ponaša se onako kako to uvek čini. Svesno ponašanje je moguće samo ako je osoba posmatrala mehaničko ponašanje, koje leži u Ličnosti, i odvojila se od njega. Svestan čovek postupa u skladu sa razumevanjem šta je neophodno. Posedujući Volju, on može da se ponaša voljno. Ali mehanički čovek je pokretan spolja – to jest, spoljnim okolnostima – i on ne može da se voljno ponaša ni u jednoj pojedinačnoj situaciji iz nezavisnog izvora iznutra. Sada, dok god se čovekom upravlja spolja, on nije u stanju da prevaziđe nasilje. Uspenski je rekao: 

ČETVRTI PUT – O VOLJI V


Jednom dragom predstavniku „Ujedinjenog sindikata malih Ja“ za podeljeni san o drugačijem kvalitetu našeg bića, jedan od onih snova, koji nam budu poklonjeni kao podsećanje  na ono za čim u stvari tragamo. 

Naredni tekst zaokružuje ciklus o volji ...
i istovremeno započinje drugi o ...


Maurice Nicoll - Beleška o volji - izvod
Commentaries V

Ispričaću vam jedan svoj san, u kome mi je sasvim jednostavno pokazan pravac i stanje volje, koje mi je u to vreme izgledalo sasvim nemoguće da sledim ili čak samo dostignem. To mi je bilo pokazano tek posle prelaska određene barijere, jasno povezane sa onim što bi se moglo nazvati divljim čovekom samoljublja, praistorijskim čovekom (ili ženom) u nama. Ta barijera, koja predstavlja nešto psihološki – to jest, čovekovo biće – je bila slikovito prikazana kao uzani, duboki ambis, koji je bilo teško preskočiti i koji je bio ispunjen prastarim kostima. Važno je da shvatite da se nije bukvalno mislilo na pravi ambis i prave kosti. To je alegorija, čija je svrha bila da mi pokaže nešto. San je se odvijao na sledeći način: