10. 3. 2012.

ČETVRTI PUT - POKRETI II




Vim van Daleman - "Gurđijevljevi Pokreti
II deo
(„Stopinder“ br. 4, proleće 2001.)
Prevod: Jelena

Nastavak:
PRENOŠENJE POKRETA

U narednim poglavljima ću govoriti o prenošenju Pokreta, što nas ponovo dovodi do pitanja: „Šta su Pokreti?“ Odgovor na to pitanje sadrži opis onoga, što se prenosi. Svaki čovek će dati drugačiji odgovor, što moramo imati na umu, pre nego što nastavimo da zalazimo u ovo kompleksno područje.  

Za one, koji žive u svetu spoljnih oblika, to neće predstavljati problem. Pokreti su pokreti, jedan oblik gimnastike, pomalo tajanstveni, jer nisu poznati velikom broju ljudi, ali upravo zbog toga utoliko pogodniji da se ponude u današnjem „supermarketu samo-razvoja“. Oni, koji tragaju za značenjem iza nemilosrdnog zida pojavnog, razumeju teškoće prilikom prenošenja Pokreta.

Moj odgovor na pitanje o značenju Pokreta bi bio: „Oni mi pomažu da se približim Bogu“.

Šum vetra u nekom drvetu, čuđenje deteta, kada se ujutru probudi i vidi svet prekriven snegom, lepota usamljene kuće u poljima, iz čijeg se dimljaka uzdiže dim, oči voljenog čoveka, bleda svetlost novog jutra, ispunjena večnom zagonetkom života ... Pokreti mi pomažu da svemu tome priđem bliže.

Oni ili bude uspavanu energiju u meni ili me dovode u dodir sa nečim, što dolazi spolja. Ta nova energija, koja počinje da cirkuliše u meni, je vredna. Ona me čini mirnim, svesnim i odlučnim i ta energija mi je potrebna, kada moram da pogledam potpunoj nesigurnosti u oči.

Gđa. Klostris mi je jednom rekla: „Svi Gurđijevljevi Pokreti su molitve.“ Kada je jednom otišla kod Gurđijeva da mu kaže koliko duboko je dirnuta njegovim Pokretima, on je mirno rekao: „Da ... oni su lek.“
Unutrašnje značenje, koje povezujemo sa Pokretima, prouzrokuje teškoće u često naizgled protivrečnom procesu prenošenja.

Delo Gurđijeva je teško istražiti zbog preovlađujućeg osećaja tajne, kao i zbog rastuće izolacije i nedostatka saradnje, ako ne i neprijateljstva, između različitih pravaca.

U svojoj ulozi „putujućeg svirača“, koji je izvodio muziku Gurđijeva i De Hartmana na najrazličitijim mestima i pod najrazličitijim uslovima, bio sam u prilici da dođem u kontakt sa mnogim Gurđijevljevim grupama i organizacijama. Svi su bili prijateljski prema meni i poželeli mi dobrodošlicu. Poštovao sam ih i nisam sudio, jer sam samo želeo da učim.

U to vreme sam uočio koliko moj rad „putujućeg svirača“ podseća na posao, koji sam obavljao nekoliko godina pre toga, dok sam radio za veliku međunarodnu kompaniju. Naravno, za nju nisam svirao klavir, ali sam u jednom eksperimentu, koji su nadzirali specijalisti sa Harvarda, bio izabran za centralnu osobu, kojoj su svi menadžeri iz Evrope mogli slobodno da govore o svojim problemima i na koji način planiraju da ih reše. Sve to se, naravno, odvijalo pod obavezom potpune diskrecije.   

Koincidencija i sličnost obe delatnosti – kao da je taj period mog života imao određeni obrazac – su me uverile da sve organizacije, bilo da su njihovi ciljevi duhovne ili komercijalne prirode, moraju da se bore sa istim sociološkim problemima. Iz tog razloga je većina velikih komercijalnih preduzeća promenila svoje hijerarhijske strukture u  organizaciju horizontalne strukture, sastavljenu od više nezavisnih malih celina, koje mogu bolje da se prilagode teškoćama i zahtevima današnjeg društva.

Kada pokušavam da predstavim svoje iskustvo, koje sam tih godina stekao putem uporednih istraživanja, moja namera nije da kritikujem te organizacije, koje su bile od pomoći za moj razvitak, već da ono, što sam našao, izložim na način, koji omogućava analizu situacije i vodi ka konstruktivnom putu za dalji rad. 

Moram da naglasim subjektivnu prirodu svojih otkrića i da napomenem da situaciju u Evropi mnogo bolje poznajem, nego situaciju u Americi.

5. 3. 2012.

ČETVRTI PUT - KOMENTAR O HRANI UTISAKA

Naredni tekst je pisan kao odgovor na post i pitanja/komentare uz "Hranu utisaka", ali zbog dužine nije mogao da bude objavljen kao komentar. Na molbu autora ga postavljam na blog: 

Piše: H24
Kako da se kvalitetno hranimo?

(Pre nego što počneš da čitaš tekst molim te da ga čitaš sa pažnjom, polako, vrlo polako sa razumevanjem. Daj sve od sebe.)

Hrana vrhunskog kvaliteta dolazi sa izvora. Iz svesnosti, pažnje.
Duboko sa tog mesta izvire razumevanje, ljubav. Ali ne obična ljubav već bezuslovna koja samo daje i ništa ne traži za sebe. Kada bi je osetili,  a da niste spremni bili bi  sprženi zbog svoje mizernosti, pokvarenosti, gordosti, sebičluka..itd u donosu na “TO” i njegovu LJUBAV

Zašto hrana i rad počinju od samog sebe, od nas!

4. 3. 2012.

ČETVRTI PUT - POKRETI



Vim van Daleman - "Gurđijevljevi Pokreti"
(„Stopinder“ br. 4, proleće 2001.)
Prevod: Jelena

„Čitava biblioteka se može ispuniti tekstovima, koji su objavljeni o Gurđijevljevim filozofskim i psihološkim idejama, ali slične studije o njegovim Pokretima nikada nisu napravljene.“ Utoliko to postaje uočljivije, kada se uzme u obzir koliku ja pažnju Gurđijev poklanjao Pokretima (Movements) i kakvu im je važnost pripisivao. Smatram da naredni tekst pruža veoma dobar istorijski i teoretski pregled Pokreta i njihovog mesta u Radu i da donekle može ispuniti tu prazninu.

(vidi takođe: "U pokretu "Ja Jesam")

Vim van Daleman
(1942.), osnivač uporedne muziko-entologije, muzički direktor „Musee d'Ethnographie de la Ville de Geneve", bio je jedan od prvih muzičara, koji je izvodio muziku Gurđijeva u velikim koncertnim salama. Objavio je pet CD-ova sa tom muzikom i radi kao učitelj Pokreta u Berlinu i Amsterdamu.

UVOD

Nalik kakvom detetu, koje je sakrilo nekoliko kamenčića, i svaki čovek u tajnoj pregradi u sebi nosi neko perce ili komadić obojenog stakla, nekoliko prvih iskustava, koja su oblikovala njegov život. Iskustvo sa Gurđijevljevim pokretima je za mene bilo jedno od njih.

Odazivajući se na molbu da za "Stopinder" pišem o Pokretima, ja otvaram tu pregradu i uzimam iz nje taj posebni kamen i držim ga sada u ruci. Kako je samo tajanstven sa svojim slabašnim odrazom svetla u žilama, koje ga prožimaju. Kad god ga okrenem, pojavljuje se sasvim novi uzorak. Kao što je nemoguće opisati taj kamen, tako je nemoguće i ispuniti moj zadatak da pišem o Pokretima.  

Ali ako to sada i pokušavam,  neću se pretvarati da znam, jer se još uvek nalazim u procesu učenja i želim samo da prenesem ono čemu su me drugi naučili. Ono što sam naučio od Kejt i Tinki Bras, čije je držanje primer za to, kakva treba da bude saradnja, koje su mi strpljivo pokazivale čuvane pokrete iz svoje linije Rada – originalne linije Uspenskog.

Želim da pišem o tome, kako razumem istorijsku sliku, koju mi je na tako upečatljiv način prenela Duška Havart.

Želim da prenesem i svoja iskustva sa mnogim nezavisnim grupama, koje sam sreo tokom svojih putovanja, koja su me vodila kroz čitavu Evropu, od Skandinavije do Grčke i delova Amerike. Svaka od tih grupa se na sebi svojstven način postavila prema današnjoj realnosti Gurđijevljevog Rada i ja sam mnogo naučio od njih. Vitalnost naših sopstvenih grupa za Pokrete u Amsterdamu i Berlinu mi je donosila nove uvide, uvek kada bismo se okupili. Neka od tih iskustava sam uključio i u ovaj članak.

Međutim, najviše dugujem gđi. Solanž Klostris, učenici Gruđijeva u periodu od sedam godina. Tokom dugih godina, dok sam svirao klavir za njene grupe, pružala mi je duge i opširne instrukcije o Gurđijevljevim Pokretima. To je jedna od velikih privilegija mog života.