15. 1. 2013.

ČETVRTI PUT - VODA



Verujem da svaki čovek ima istinski zadatak u životu i da je taj zadatak na neki način povezan sa pomaganjem drugim bićima. Ili možda mnogo bolje – budući da je “pomaganje” često skopčano sa mnogim igricama moći i manipulacijom – jednostavno služenjem drugima. Taj zadatak je često skriven u našim zanimanjima, pozivima, zatomljen jurcanjem za zaradom, za uspehom i priznanjem, šćućuren u našim talentima i darovima. Učitelji, iscelitelji, komunikatori, umetnici, poljoprivrednici ili krojači, baštovani i graditelji... koliko god da smo uspešni, koliko god da dobro zarađujemo, nećemo osetiti pravo životno ispunjenje ukoliko ne napipamo taj zadatak i dok ne počnemo da učimo lekcije u vezi sa njim. Ako ste u potrrazi za svojom dharmom, u nastavku sledi jedan januarski poklon sa
 
Esoteric Talks.

James Parkinson - Voda

Videti kakvi jesmo nikada nije bilo zabavno niti lako. Ukoliko jeste, verovatno nismo videli kakvi zaista jesmo, već smo odvedeni u zemlju fantazije, praćeni dvojicom džinovskih vodiča, Ponosom i Sujetom.  Međutim ponekad, ukoliko smo iskreni i sledimo instrukcije Rada, dobijamo uvid u nešto Realnije od uobičajenih slika, nastalih preko našeg kontakta sa životom i drugim usnulim ljudima oko nas. Ukoliko smo u sebi obrazovali temelj, koji će podržati takav uvid, možemo sakupiti dovoljno snage i hrabrosti da bez oklevanja pogledamo u ono, što nam te ezoterijske ideje kažu o nama samima.

To jutro je bilo jedno takvo jutro za mene. Vodilo bi u zabludu, ispričati to bez podsećanja da nijedan trenutak u Vremenu ne stoji sam. Naše putovanje je nalik letu zvezda. Svaki korak je određen prethodnim i vodi do narednog. To jutro je nastupilo kao i svako drugo. Razumevanje, koje je došlo sa tim jutrom, je sasvim druga stvar. Mora biti pripreme za takvo razumevanje, jer novo Razumevanje mora imati nešto Realno kao temelj na kome će biti izgrađeno. Ezoterijska Istina nas povezuje sa osnovom Realnosti, na kojoj može počivati novo Razumevanje. To Razumevanje nam za uzvrat može pružiti novo Značenje života i nas samih. Značenje, koje dobijamo od života, preko pet čula, se veoma razlikuje od značenja koje nam ezoterijske ideje daju o nama samima. Unutrašnji razvitak, transformacija zavisi od novog Značenja. Bez njega ništa ne može biti drugačije od onoga kakvo je sada.

Shvatanje je došlo u slikama pre nego u rečima, tako da ću te scene podeliti sa Vama. Pošto slika vredi hiljadu reči, to može potrajati duže nego što bih želeo. Na sreću, Džejms je naučio da nije važno šta se njemu dopada ili ne dopada. To ne menja ništa osim unutrašnjeg stanja mirnog prihvatanja u negativni otpor. Svako od tog poklona može uzeti ono što on ili ona smatraju vrednim u skladu sa svojim nivoom Bića i Razumevanja.   

Scena koja se razvila pred mojim očima, prikazivala je Džejmsa, kako stoji kraj izvora sa konopcem u ruci i krčagom, privezanim za njega. Bilo je moguće razumeti ga iz trenutka u trenutak, ali ne onako, kao kada bih bio on. Njegov posao je bio relativno jednostavan, ako ne i lak. Kada bi neko došao i zamolio za vodu, trebalo je da spusti krčag u vodu, dopusti da voda uteče u njega, podigne ga i da vodu toj osobi ili osobama. Činilo se da u tim prvim fazama uopšte nije svestan, jer je sva njegova svest bila upetljana u želju da preživi i uspe da stekne prihvatanje i potvrdu od onih sa kojima je zamišljao da radi. Uf. Slika se brzo menjala, ali bez zvuka, kako bi se očekivalo na filmu. Umesto zvuka stajalo je znanje, koje je ispunjavalo moja unutrašnja čula na način na koji zvuk nikad ne bi mogao.

Kako je razumevanje napredovalo, Džejms se postepeno menjao. Tokom godina naučio je više o svom poslu, kako direktnim iskustvom, tako i onim što su mu drugi rekli. Mnogo toga što je naučio je trebalo ostaviti, jer je bilo nepotrebno ili pogrešno. Najzad, da li je krčag bio moderan ili običan, nije bilo važno. Kada je ta određena lekcija naučena nije moguće reći. Potrebno je tačno dvadeset dva meseca trudnoće da mladunče slona dostigne tačku rođenja. Period trudnoće za neke lekcije može trajati nekoliko godina ili duže. Ponekad se naizgled ne događa ništa, dok se promene odigravaju izvan naše svesti.  

Održavanje krčaga čistim iznutra je postalo važnije od njegovog spoljašnjeg izgleda. Ono što je bilo važno je bila voda. Naučio je da njegov posao nije da izaziva žeđ ili znatiželju prolaznika, nabrajajući njene mnoge prednosti, niti da menja vodu za novac.  Takođe, nije bio ni da zabrani plaćanje. Naučio je da treba da je ponudi besplatno. Reč besplatno nije mogla da sadrži svo značenje lekcije, koje je bilo duboko kao i sam izvor.

Džejms je sreo ljude koji su došli po vodu i pošto bi je primili, stavili bi je u flaše i prodavali je. Drugi su tvrdili da ima magična lekovita svojstva i prodavali su vodu, koju su dobili besplatno, pa zelenaškim cenama. Na početku, to ga je veoma uznemiravalo i on se trudio da to spreči. Kasnije je naučio da to nije njegov posao. U početku voda je bila korišćena pretežno za kupanje, pranje odeće i slično. Činila je da stvari izgledaju bolje, čistije, atraktivnije. Kada su ljudi počeli da koriste vodu, koju je izvlačio, da naprave slatko, obojeno piće, koje su prodavali žednima, on je učio, ponekad bolno, da nije njegov posao da brine o tome šta ljudi rade sa vodom. Drugi su vodi dodavali aditive, koji su je činili otrovnom i opasnom po one, kojima su je davali. To bi prouzrokovalo probleme kada bi se ljudi razboleli i optužili Džejmsa da daje lošu vodu. Vremenom je naučio da ne sme napuštati svoje mesto da bi izbegao nepravdu.

Nažalost, posle nekog vremena sam video Džejmsa ponosnog na ono što čini, kao da je on bio taj, koji je to činio. Kao da je voda došla od njega, kao da nije bio samo sluga. Uf. To je bilo teško posmatrati i obuzeo me je sram. Kako se film odvijao, posmatrao sam Džejmsa kako se bori i grize, praveći jednu grešku za drugom, dok najzad nije naučio šta njegov posao istnski treba da bude. Tužno, Džejms se godinama gorko žalio zbog svog posla. To je takođe bilo teško posmatrati. Želeo je da izabere ko je vredan vode a ko ne. Želeo je da se uveri da ljudi koriste vodu kako je on smatrao da treba da bude korišćena u skladu sa svojim ograničenim razumevanjem. Konstantno je jadikovao zbog ljudi koji ne razumeju, ne poštuju, ne žele vodu, već daju prednost šarenoj, zašećerenoj tečnosti koju su nudili drugi. Takođe se žalio zbog načina, na koji je korišćena. Konačno, Džejms je naučio da prosipanje celog krčaga vode na glavu neke osobe nije neophodno niti je od pomoći. Naučio je da održava krčag čistim i uže u dobrom stanju. Tokom decenija, što više vode je davao, to je više učio o  služenju. Morao je da nauči da nije važno ko traži vodu, niti šta nudi za uzvrat. Ništa od toga nije moglo da utiče na njegov glavni posao, a to je bilo da podigne krčag iz izvora i slobodno da svakome ko traži. 

Nakon onoga što se činilo kao dug period, on je video da i sam može da pije vodu i da je to od velike koristi. Ne samo da ga je fizički osvežavala, već je postepeno počela da se pročišćava iznutra. Bila je to dobra voda. Voda, uzeta u sebe, a ne tek prolivena spolja preko tela da bi ono izgledalo bolje i lepše, učinila je njegov posao manje radom a više blagoslovom za njega i druge.

Pošto razumevanje, kao i pokretne slike, ne ostaje sa nama kada slike izblede, moramo se potruditi da zapamtimo ono što nam je prikazano. Moramo uzeti makar i najmanji deo celine koji možemo razumeti i dobro ga upotrebiti u svakodnevnom životu. Nikada ne znamo kada bi razumevanje moglo doći, kada ćemo sledeći put dobiti kratak uvid u to kakvi zaista jesmo, nezavisno od naših slika, koje nas veličaju i koje volimo više od manje prijatne realnosti o tome kakvi zaista jesmo. Naravno, biće onih, koji neće razumeti to što sam podelio. Neki će reći da je tu više Ponosa i Sujete. Kako mogu reći da to nije tačno? Ko je od nas slobodan od Ponosa i Sujete? Posle viđenja nečeg ovakvog ne mogu reći da nisam pod uticajem ta dva ogromna džina. Jedino mogu reći da ne želim da budem. Neko vreme ću verovatno hramati okolo, kao da imam šljunak u cipeli koji čini da hodam uz teškoće. Konačno ću zaboraviti šta mi je pokazano i jurnuću u život praveći iste greške koje sam pravio u prošlosti. Greške, koje ne bi trebalo da se ponavljaju, ali hoće. Jedina nada, koju mogu izvući za sebe i možda podeliti sa vama ako to želite, je da neću zaboraviti baš sve od toga. Nešto će ostati i to nešto će napraviti razliku.

Suviše malo, suviše kasno, ali nešto.