Vim van Daleman - "Gurđijevljevi Pokreti"
(„Stopinder“ br. 4, proleće 2001.)
Prevod: Jelena
„Čitava biblioteka se može ispuniti tekstovima, koji su objavljeni o Gurđijevljevim filozofskim i psihološkim idejama, ali slične studije o njegovim Pokretima nikada nisu napravljene.“ Utoliko to postaje uočljivije, kada se uzme u obzir koliku ja pažnju Gurđijev poklanjao Pokretima (Movements) i kakvu im je važnost pripisivao. Smatram da naredni tekst pruža veoma dobar istorijski i teoretski pregled Pokreta i njihovog mesta u Radu i da donekle može ispuniti tu prazninu.
(vidi takođe: "U pokretu "Ja Jesam")
Vim van Daleman (1942.), osnivač uporedne muziko-entologije, muzički direktor „Musee d'Ethnographie de la Ville de Geneve", bio je jedan od prvih muzičara, koji je izvodio muziku Gurđijeva u velikim koncertnim salama. Objavio je pet CD-ova sa tom muzikom i radi kao učitelj Pokreta u Berlinu i Amsterdamu.
(vidi takođe: "U pokretu "Ja Jesam")
Vim van Daleman (1942.), osnivač uporedne muziko-entologije, muzički direktor „Musee d'Ethnographie de la Ville de Geneve", bio je jedan od prvih muzičara, koji je izvodio muziku Gurđijeva u velikim koncertnim salama. Objavio je pet CD-ova sa tom muzikom i radi kao učitelj Pokreta u Berlinu i Amsterdamu.
UVOD
Nalik kakvom detetu, koje je sakrilo nekoliko kamenčića, i svaki čovek u tajnoj pregradi u sebi nosi neko perce ili komadić obojenog stakla, nekoliko prvih iskustava, koja su oblikovala njegov život. Iskustvo sa Gurđijevljevim pokretima je za mene bilo jedno od njih.
Nalik kakvom detetu, koje je sakrilo nekoliko kamenčića, i svaki čovek u tajnoj pregradi u sebi nosi neko perce ili komadić obojenog stakla, nekoliko prvih iskustava, koja su oblikovala njegov život. Iskustvo sa Gurđijevljevim pokretima je za mene bilo jedno od njih.
Odazivajući se na molbu da za "Stopinder" pišem o Pokretima, ja otvaram tu pregradu i uzimam iz nje taj posebni kamen i držim ga sada u ruci. Kako je samo tajanstven sa svojim slabašnim odrazom svetla u žilama, koje ga prožimaju. Kad god ga okrenem, pojavljuje se sasvim novi uzorak. Kao što je nemoguće opisati taj kamen, tako je nemoguće i ispuniti moj zadatak da pišem o Pokretima.
Ali ako to sada i pokušavam, neću se pretvarati da znam, jer se još uvek nalazim u procesu učenja i želim samo da prenesem ono čemu su me drugi naučili. Ono što sam naučio od Kejt i Tinki Bras, čije je držanje primer za to, kakva treba da bude saradnja, koje su mi strpljivo pokazivale čuvane pokrete iz svoje linije Rada – originalne linije Uspenskog.
Želim da pišem o tome, kako razumem istorijsku sliku, koju mi je na tako upečatljiv način prenela Duška Havart.
Želim da prenesem i svoja iskustva sa mnogim nezavisnim grupama, koje sam sreo tokom svojih putovanja, koja su me vodila kroz čitavu Evropu, od Skandinavije do Grčke i delova Amerike. Svaka od tih grupa se na sebi svojstven način postavila prema današnjoj realnosti Gurđijevljevog Rada i ja sam mnogo naučio od njih. Vitalnost naših sopstvenih grupa za Pokrete u Amsterdamu i Berlinu mi je donosila nove uvide, uvek kada bismo se okupili. Neka od tih iskustava sam uključio i u ovaj članak.
Međutim, najviše dugujem gđi. Solanž Klostris, učenici Gruđijeva u periodu od sedam godina. Tokom dugih godina, dok sam svirao klavir za njene grupe, pružala mi je duge i opširne instrukcije o Gurđijevljevim Pokretima. To je jedna od velikih privilegija mog života.







