12. 9. 2010.

PUT U IHTLAN

Ili kako ostaviti cigarete bez pomoći Don Huana 

Piše: Jelena
Uranjajući u Kastanedine knjige, često sam – verovatno baš kao i većina mladih čitalaca - pomišljala na to kako bi bilo lepo imati Don Huana kraj sebe, čoveka od znanja, koji bi za mene otvorio tajanstveni svet onostranog, pokazao mi puteve kroz njega i otkrio misterije, koje se skrivaju iza maske pojavne stvarnosti.

No, znatno kasnije, u sećanju je povremeno počela da iskrsava jedna možda manje atraktivna epizoda:Karlos je ostao bez cigareta i tražio da odu u neko naseljeno mesto, kako bi ih kupio. Međutim, Don Huan ga je vodio naokolo, obećavajući mu uvek iznova da će sledećeg dana stići do grada, i posle određenog vremena, kada je Karlos prestao da zapitkuje, mu rekao: „Ti si sada nepušač. Sada možeš slobodno da izabereš da li ćeš pušiti ili ne.“ 

Kako bi bilo lepo imati kraj sebe Don Huana, koji bi nas uz lutanje po ’mestima moći’ i uzbudljive zgode nasilno odvojio od cigarete, proglasio nas nepušačima i stavio nam slobodu u ruke da to izaberemo sami.

No, zašto je Don Huan pribegao ovoj taktici umesto da se obrati Karlosovoj odrasloj svesti? Zašto je i u ovom, kao i u mnogim drugim slučajevima, smišljao zamke i male trikove za njegovu Ličnost?
I najzad, zašto ga je uopšte odvajao od cigarete? Da li je cigareta nespojiva sa radom na sebi, duhovnim napretkom i evolucijom svesti?

Na slično pitanje: „Da li bi sledbenik ovog sistema otišao u rat?“ Uspenski u „Četvrtom putu“ kaže:

"O: To je njegova stvar. Nema spoljašnjih zabrana ili uslova.
P: Ali može li on da pomiri te dve stvari?
O: Opet njegov problem. Ovaj sistem ostavlja čoveku veliku slobodu. On želi da stvori svest i volju. Ni svest ni volja ne mogu se stvoriti držeći se određenih spoljašnjih ograničenja. Čovek mora da bude slobodan. Morate da shvatite da su spoljašnje stvari najmanje važne od svega. Važne su unutrašnje stvari, unutrašnji rat.“ (P. Uspenski, „Četvrti put"). 

Odeljak koji (militantni:-)) pacifista u meni veoma teško prihvata, ali je najzad ipak saglasan da ...

... čovek mora da bude slobodan...- naravno!
... i da je slobodna volja jedan od vrhovnih kosmičkih zakona ...  sigurno!
... i da čovek slobodno bira svoju iskustvenu stazu  ... apsolutno!
... i da ...

Ali zašto onda ja ...
- povremeno maštam o odvikavanju od pušenja (uz pomoć Din Huana:))?
- i dalje pušim?
- pri tome ubeđujem sebe da je razlog za nastavak pušenja uživanje koje mi cigareta pruža?

Odakle te različite volje u meni?
I kakva se to slobodna volja ispoljava?

Znamo da gajimo različite volje u sebi, ali obično ne razmišljamo posebno o implikacijama ove pojave. Gnostika daje objašnjenje za volje, koje nas vuku u suprotnim pravcima: čovek nije jedno, već mnoštvo.  Mi nemamo stalno, jedinstveno i nepromenljivo ’Ja’ i jednu volju, već pravu legiju malih ’Ja’, stvorenih tokom naše interakcije sa životom, sa različitim prioritetima, različitim stavovima, različitim osećanjima prema određenim stvarima i različitim ’malim’ „voljama“. Upravo kao što su i uticaji iz okruženja različiti, često usmereni u sasvim suprotnim pravcima, tako su i naša mala ’Ja’ međusobno često sasvim kontradiktorna. Jedno će večeras doneti odluku, drugo sutra zaboraviti da je ispuni, treće prekosutra zaključiti da je to neka dosadna i nepotrebna stvar. Ova mala ’Ja’ isplivavaju na površinu, izazvana impulsima iz spoljašnjeg života, na koje se nadovezuju sasvim mehaničke reakcije, i tada preuzimaju kontrolu nad čitavim našim bićem. Ne uspevamo da vidimo kontradiktornsoti među njima, jer su jedna od drugih sigurno odvojena buferima. Budući da sebe ne pamtimo, niti uspevamo da sebe vidimo objektivno, nismo u stanju da ove kontradiktornosti sagledamo.

Pa, budući da tema u u ovom kontekstu obećava neke korisne uvide, nekoliko opažanja o cigaretama i navici pušenja i oslobađanju od nje.
***
„Morate shvatiti da život svakog čoveka, naravno, pokreće na različit način nego bilo kog drugog čoveka. Ali svi obični ljudi, svi ljudi, koji pripadaju krugu mehaničkog čovečanstva, svi ljudi 1, 2 i 3 su pokretani spolja, čak i ako veruju da nisu. U tom smislu, oni su ljudi-mašine.

Ništa u njima nije dovoljno snažno da bi se oduprlo životu – to jest, dovoljno snažno da se odupre reakcijama, koje uobičajeno imaju na život. Oni sigurno mogu primetiti da ne reaguju na život kao drugi i mogu uobražavati da se mogu odupreti životu. To je samo iluzija. Svako reaguje različito, na svoj sopstveni način. Na ono, na šta jedna osoba reaguje, druga ne reaguje. Ali sve je to isto. Sve to je mehaničko i život ih kontroliše preko njihovih posebnih specijalnih mehaničkih i navikom stečenih reakcija. Dobar čovek zamišlja da je bolji od lošeg čoveka, optimističan čovek oseća da se razlikuje od pesimističkog čoveka, pažljiv čovek misli da je različit od nehatnog čoveka i tako dalje. Ipak, svi oni su mehanički. Sve njih pokreće život. Niko od njih ne može da promeni ono što jeste. I ako pokušaju da budu drugačiji, svi će se suočiti sa istim teškoćama da promene sebe. Sve to znači, da niko od njih, psihološki govoreći, nema ništa organizovano u sebi, što bi se oduprlo određenim mehaničkim uticajima, koje život vrši na njih. Svi oni su različite vrste mašina, koje reaguju ili deluju na različite načine, ali su svi pokretani impulsima spoljnog života. Oni su mehanički dobri, mehanički loši, mehanički optimistični, mehanički pesimistični, mehanički ovo ili mehanički ono.

To je učenje o mehaničnosti – o nerazvijenom čoveku, čoveku-mašini, koji služi prirodi.“ (Maurice Nicoll, „Commentaries I“)

Ako se vaša mehaničnost ispoljava na sličan način kao i jedna od mojih - dakle, neumoljivim sagorevanjem cigareta, iako više ne prijaju, trčanjem do drugog kraja aerodroma, da bi se našlo mestašce na kome je moguće pušenje, vrpoljenjem na stolici ako predavanje ili predstava traju duže od dva sata, osećajem snažne nelagode ako se ostane bez cigareta i vožnja u sred noći do prve benzinske stanice da bi se nabavile, te paralelnim brižljivim zalivanjem i okopavanjem mitova kako cigareta opušta, pruža osećaj oslobođenosti (iz nekog razloga većina pušača povezuje cigaretu sa osećajem slobode), kako nam neverovatno prija i kako su to razlozi zbog kojih u stvari pušimo – te ako se ovog trenutka prebacite u neko od svojih svesnijih ’Ja’, manje sklono samo-obmanjivanju, verovatno ćete nazreti neke od mogućih odgovora na gornja pitanja. Moj do sada jedini pokušaj da prestanem da pušim je rezultirao ozbiljnom apstinentskom krizom, uključujući i nemogućnost da se koncentrišem, da razmišljam o bilo čemu drugom osim o cigareti, kao i osećajem gotovo depresije što sada ostajem bez njih. I ova kriza je postepeno rasla, sve dok krajem tog dana nisam zapalila cigaretu. Tako je pokušaj trajao ukupno jedan dan.

U principu, Rad na sebi bi trebalo da poveća stepen naše autonomije i da nas učini manje baspomoćnim robovima kako spoljnih okolnosti, tako i sopstvenih mehaničkih reakcija na njih. Trebalo bi da obezbedi našu prisutnost. Ako se pravilno vrši, povećaće naš nivo energije, jer su neke od bitnijih rupa za njeno oticanje zatvorene i jer smo naučili kako da je proizvedemo u sebi. Jer da nije tako, onda Rad ne bi imao smisla. Tako je razumljivo da je drugi, nedavni pokušaj da ostavim cigarete protekao neuporedivo lakše.

Doduše, možda reč pokušaj nije sasvim adekvatna, jer nisam posebno planirala ostavljanje cigareta. Jednostavno sam ih sklonila sa strane, možda više probe radi. Tačnije, napravila sam jedan korak u tom pravcu i čitav moj organizam je krenuo za mnom, ne praveći naročite probleme, ali nudeći mnoštvo prilika za osmatranje.

Ovo je prva nedelja bez cigarete od moje 17. godine (prvih nekoliko dana, tačnije, jer sam uspevala da pušim čak i u bolnici). To je uslovilo promenu čitavog spleta energija u meni ali i donelo promenu nekih navika: umesto kafe pijem litre čaja, jedem mnogo voća i radim Tibetance i nekoliko pokreta Tenzegriteta svako jutro. Osećam čitavu seriju novih mirisa, bolju harmonizaciju sa telom i ogromnu novu energiju. Ali istovremeno i pažljivo posmatram ono što se događa sa „parčićima u retorti“ ustalasalim ovim promenama.

Kao što nailaze trenuci, kada snažno poželim da zapalim cigaretu, potpuno jasno prepoznajem i one kada znam da bih inače sigurno zapalila cigaretu i znam da mi ona nikako ne bi prijala. „Pušačka“ ’Ja, stvorena dugogodišnjim mehaničkim ponavljanjem ove navike (kao što će to biti slučaj i sa svakom drugom) nikako ne gledaju blagonaklono na prestanak ove aktivnosti. Naravno, nekima od njih je jedino ona i obezbeđivala egzistenciju. Spektar se otprilike proteže od patetičnih žalopojki, preko projektovanja slika, koje bukvalno podsećaju na TV reklame: prijatno društvo, odlično vino, opuštena atmosfera, pravi razgovori i ... cigareta, do pokušaja pravljenja dogovora.

Pored snažne psihološke vezanosti, pušenje stvara određenu fizičku zavisnost i uslovljava prestanak proizvodnje nekih supstanci u telu, jer se one u mnogo većoj meri unose preko cigareta (nikotin, na primer). Kažu da je potrebno 40-tak dana da bi se ovi procesi u telu obnovili i da bi prestali efekti fizičke zavisnosti. Budući da je naše telo celovito i daleko snažnije od različitih aspekata naše Ličnosti (rascepkane na više ’Ja’), pa tako i onih aspekata, koji donose ’apstinentske odluke’, tako su i ’Ja’, zasnovana na autentičnim ili stečenim telesnim potrebama, po pravilu veoma jaka.

Međutim, primene samo-kontrole, potiskivanja, navodne snažne volje i slično po mom mišljenju ne daje adekvatne rezultate. Potiskivanje vodi do toga da ostanemo energetski zakačeni za ono što smo potisnuli i suzbili i stvorimo jednu energetsku pukotinu iz koje će energija stalno oticati.

U svojoj knjizi „Deeper man“ Bennett kaže: „Učeći o kontroli energija možemo učiniti stvari koje je veoma teško učiniti jednostavno željom da ih uradimo ili „pokušajem“ da to učinimo ili osećajem da „treba“ da ih učinimo. Samo-kontrola u pokušaju da promenimo i regulišemo ponašanje je nezgrapna i neefikasna. Na primer, ako u sebi pronađemo neki negativni oblik ili ponašanje, neku ljutnju ili neraspoloženje, koje ničemu ne služi, stvar je u tome da nađemo način kako da ga odsečemo od izvora energije, koja mu omogućava da i dalje traje. Inhibicija u svetu funkcija služi samo tome da proizvede famoznu „represiju“ sa svim vrstama neželjenih posledica.“ (J.G. Bennett, „Deeper man“).

Efekti potiskivanja se po pravilu očituju pomeranjem disbalansa sa jedne tačke na drugu.  Konkretno, to po pravilu znači da će neka mehanička ’Ja’, koja su uslovila stvaranje i održavanje neželjene navike, emocije ili obrasca ponašanja, biti zamenjena nekim drugim mehaničkim ’Ja’, koja će zauzeti trenutno napušten teren. Naspram „pušačkih“ ’Ja’ će se pojaviti: Ja „zdrav život“, „uzoran građanin“, „ekološka svest“ itd. I mada ova ’Ja’ nose pozitivni predznak, ona su podjednako mehanička, samo smeštena na suprotnoj strani klatna. Možda ne bi bilo preterano reći da je upravo trenje između ovih suprotstavljenih uticaja i koncepata, ukoliko se sa njima identifikujemo i upletemo u njihovu bitku - čime upravo i proizvodimo odgovarajuća ’Ja’ - jedna od najvažnijih poluga koja nas zadržava u okvirima matriksa.

„Rad počinje podelom pažnje“ i dugo se odvija tako, sa jednom strelicom, upravljenom ka spoljašnjim događajima, a drugom, koja prati naše unutrašnje reakcije na njih. Ne moramo se boriti protiv njih, dovoljno je samo da se izdvojimo i da ih posmatramo sa strane. Sam ovaj proces samo-posmatranja će doneti ogromno olakšanje i učiniti nas u velikoj meri nezavisnim u odnosu na unutrašnji pritisak bilo koje vrste. Prepoznavanje i konstatacija, unutrašnje odvajanje od ovih suprotstavljenih poriva, ne-identifkacija sa njima, već njihovo posmatranje bez kritike, otvara jednu stazu radikalnog srednjeg puta (A.Risi) i jedan sasvim jasno razaznatljiv slobodan unutrašnji prostor. Nelagoda i pritisak da se zapali cigareta mogu poslužiti kao odličan „podsećajući faktor“ - koji će nas vratiti u stanje odvojenosti i posmatračku poziciju koju u svakodnevnom životu veoma često zaboravljamo i skliznemo iz nje.

Takođe, određena negativna stanja, izazvana „pušačkim“ ’Ja’, mogu se koristiti na sličan način kao i „sitni mučitelji“ u smislu transformacije energija u organizmu.

Moravjev to na sledeći način opisuje u „Gnozi II“:
„Konstatacija ipak ima i drugi efekat, koji je od primarne važnosti: momentalno razdvajanje komponenti, koje obrazuju negativnu emociju, oslobađa energiju SI-12, koju je strast uvukla u motorički centar; rezultat konstatacije je da se ona automatski koncentriše u emocionalnom centru koji ih onda stavlja u pokret. Znamo da se normalno intenzivan rad ovog centra vrši uz pomoć fine energije 12. stepena. Pobeda nad negativnom emocijom donosi dotok radosti u niži emocionalni centar. Ta radost je izraz obilja energije SI-12, oslobođene konstatacijom. Ona čini da niži emocionalni centar vibrira bržim ritmom nego što je to uobičajeno za njega i podstiče oslobađanje toka energije SOL-12 iz njega. To ukazuje da konstatacija, kada se vrši na korektan način putem introspekcije i deluje unutar granica individualne Sadašnjosti, omogućava čoveku da ostvari potpunu pobedu. Dotok više radosti, koju oslobađa tok energije SOL-12m tada može da transmutuje energiju SI-12 oslobođenu iz mešavine u SOL-12 indukcijom. Trajanje kontakta između nižeg i višeg emocionalnog centra, koji se na taj način ostvaruje, time može da bude produženo.

To je tačka njegove evolucije na kojoj će neofit pronaći očiglednu korist od onih, koji su prema njemu neprijateljski raspoloženi. Dok god je na Stepeništu čovek dobre vere će u napadu, mržnji, ljubomori, izdajstvu i preziru drugog čoveka pronaći elemente koji su neophodni da bi probudio svoj emocionalni centar. Ostvarenjem dominacije nad mehaničkim reakcijama, koje napadi drugih mogu da proizvedu u njemu, neko ko se kreće između dva Praga, odvaja i odbija elemente, koji su paraziti fine energije, mobilisane negativnim emocijama.“ (Moravjev, „Gnoza II – Put“).

Ostavljanje cigareta zaista može ličiti na bitku sa Generalnim Zakonom:-) Pored ovih nelagoda i indukcije negativnih stanja nailaze i iskušenja: „Eto, vidiš kako možeš bez cigareta“ – kaže jedno od mojih „pušačkih“ Ja:-) - „svaka ti čast! A budući da ti cigareta istinski pričinjava zadovoljstvo, možda bi sada mogla da je svedeš na jednu do dve dnevno – onoliko koliko ti u stvari i prija.“ Naravno, da sam to mogla, onda bih to radila i do sada – pušila jednu do dve cigarete umesto gotovo dve kutije. Zaista nije potrebno boriti se sa ovakvim 'Ja', niti je potrebno odbacivati ih, kritikovati, napadati, ... samo se odvojiti i posmatrati. Kada izađemo iz stanja identifikacije sa ovim impulsima oni zaista gube svaku moć nad nama.

Efekat toga da ne idemo za nekim mehaničkim reakcijama u sebi i da se osetimo slobodnim u odnosu na njih je magičan. Uočićete kada se to dogodi. Veoma je interesantno, ali je pitanje vašeg sopstvenog iskustva.“ – Maurice Nicoll.

Ovo odvajanje od mehaničkih reakcija u sebi zaista ne mora da dobije nasilne oblike, niti da se odvija u vidu represije i navodne samo-discipline, već je pre nalik jednom nežnom procesu uranjanja u sopstveno biće, tokom koga sve ono suvišno i opterećujuće, mehaničko i mrtvo u nama – čitav onaj debeli tamni sloj nanesen socijalizacijom – jednostavno otpada.

Praćen snažnim osećajem istinske radosti!

Magičan!
***
Verujem da će mi trebati oko dva meseca da stignem u Ihtlan, odnosno da mehaničke reakcije prestanu ili postanu zanemarljive. A tada će i odluka „pušiti ili ne“ biti predata odgovarajućem centru ili jednostavno svesnosti.
Ako tada uopšte bude bila na bilo koji način važna...

„Follow the path to the end, see what happens, see what changes
take place within you, and what light begins to dawn in you."
— Maurice Nicoll —



3 коментара:

  1. Hvala! Iz ove perspektive mogu reći da mi je to bio verovatno jedan od najpametnijih poteza u životu! Korisno primenjen Rad hehe ...

    ОдговориИзбриши
  2. I ja čestitam, iako je sad već prošlo vremena. Ja sam prije nekoliko mjeseci prestao pušiti i mogu reći da je to sjajna prilika za rad, kao što i jeste navedeno negdje u tekstu. Kakve priče su mi servirala mala "ja", jao... Isto one reklame kao i tebi do toga da mi život nema smisla, da više nikad neću moći uživati itd. Čak sam se i prasnuo smijati par puta. Ali dobro je, da nije bilo tako očito pretjerivanje tko zna što bi bilo :)

    ОдговориИзбриши