3. 7. 2022.

 MORIS NIKOL - META 

Prevod knjige "Meta" Morisa Nikola završen je i dostupan na narednom linku: 
https://www.mediafire.com/file/729gdvtpddh7ced/MORIS_NIKOL_-_META.pdf/file

Iz Predgovora: 

PREDGOVOR

PRE svoje smrti 30. avgusta 1953. godine, moj otac, dr Moris Nikol, pisao je knjigu koju je nazivao The Mark.

Kada je dr Nikol umro, on još nije odlučio o redosledu sadržaja ove knjige, pa su zbog toga poglavlja raspoređena onako kako mislimo da bi on to želeo.

Poglavlja Parabola o sejaču i semenu, Metanoja, Nikodim i Istina već su bila završena i ispravljena uz jasnu želju da u tom obliku budu uključena u ovu knjigu.

Takođe je izričito želeo da u knjigu uključi san, naslovljen kao Nova volja, nedovršeni deo Rat na nebu i nedovršeno poglavlje na kraju knjige pod nazivom Telos.

Dodato je nekoliko fragmenata iz njegovih beležnica za koje smo smatrali da bi mogli zainteresovati čitaoca. Ostatak materijala preuzet je iz radova koje je pisao u različitim vremenima i koje je mogao da uključi, ali možda i ne.

Želela bih samo da dodam da se ovde, često u odlomcima velike lepote, nalazi ključ za one koji čeznu za boljim razumevanjem Hristovog učenja i smisla našeg postojanja na ovoj zemlji.

JANE MOUNSEY

PREDGOVOR PREVODIOCA 

Dr Moris Nikol (Maurice Nicoll, 1884 – 1953. godine), „Gentle genie“, kako ga mnogi nazivaju, psihijatar po zanimanju, započeo je svoju lekarsku karijeru kao učenik i saradnik Dr Karla Gustava Junga i bio autor jedne od prvih knjiga o Jungovom tumačenju snova (Dream Psychology, 1917.). Godine 1921. sreće Petra Uspenskog i biva toliko snažno privučen idejama Četvrtog puta, da to u potpunosti menja kurs njegovog života i rada. Napušta lekarsku praksu u Londonu i sledeću godinu provodi sa porodicom u Francuskoj, radeći sa Gurđijevim u njegovom „Institutu za harmonični razvoj čoveka“. Kada je Gurđijev 1922. godine zatvorio Institut i nastavio podučavanje putujući po Evropi i Americi, Nikol se vraća u grupu Uspenskog, od koga posle godina zajedničkog rada 1931. godine dobija odobrenje da sam podučava. Sa Jungom ostaje dobar prijatelj do kraja života.

 

Dr Moris Nikol svakako je najpoznatiji po svom radu sa grupama Četvrtog puta i predavanjima, objedinjenim u petotomnom delu „Psihološki komentari na učenje Gurđijeva i Uspenskog“. Pored ovog monumentalnog dela, autor je i dve izuzetne knjige u kojima razmatra unutrašnje psihološko značenje biblijskih parabola, „Novi čovek“ i „Meta“. U suštini, ishodišna tačka obe knjige ista je kao i polazna osnova Gurđijevljevog učenja. U njima se čovek posmatra kao seme u kome je pohranjena mogućnost za rast i svesnu unutrašnju evoluciju na viši stepen duhovnog razvitka. U tom kontekstu, može se reći da sva objektivna učenja imaju istu svrhu – psihološku transformaciju nas samih, mehaničkih, uspavanih ljudi, „koji služe prirodi i utemeljeni su u nasilju“, u suštinski drugačiju vrstu čoveka. 

Kaže se da viši centri komuniciraju putem simbola. I zaista, kada razmišljam o tome, zamišljam tu „komunikaciju“ u vidu čistih, apstraktnih formi, koje se, spuštajući se do naše budne svesti, zaodevaju u simbolično ruho parabole, mita, alegorije, umetnosti, snova, jezika alhemije. Ove poruke sa višeg nivoa, nabijene simboličnim punjenjem, imaju moć da obezbede neophodno gorivo za psiho-transformaciju, za pretvaranje običnog metala u zlato koje latentno postoji u čoveku. Ipak, da bi se to dogodilo, neophodno je sprečiti da potentni simboli „padnu na loše tlo“,  da ih prime mehanički nesvesni delovi centara, mala ’Ja’, okupirana sopstvenim trenutnim interesima, malim planovima, malim proizvoljnim htenjima, sebičnim ciljevima, nesposobna da shvate bilo šta više. U posedu višeg znanja, ta mala ’Ja’ baviće se njegovim bukvalnim ili sentimentalnim tumačenjem i koristiti ga za podizanje međa prema malim ’Ja’ Drugih koji se koriste istom višom istinom, zaodevenom u drugačije ruho, duboko verujući da pitanje na koju se stranu neko krsti, da li se krsti celom šakom ili sa tri prsta, te da li se uopšte krsti, predstavlja onu tanku granicu između dobra i zla, te da je ključno za problematiku spasenja duše. Svestan ove opasnosti, Nikol u obe knjige briljantno oživljava simbolični jezik parabola i iznosi na površinu njihov dubinski, psihološki smisao i potencijal da pokrenu unutrašnju transformaciju. „Čitanje postaje psihološki i duhovni proces koji nas odvaja od „Lažne Ličnosti“ (egoičnog imaginarnog „Ja“), od materijalne površine stvari i prenosi u viši svet objektivne realnosti, koju naš „unutrašnji posmatrač" može da doživi.“ (Erik Davis).     

***

U pogledu naslova dela, verujem da bi njegovo poreklo valjalo potražiti u značenju izraza „hamartia“, izvedenog iz grčke reči μαρτία, iz μαρτάνειν hamartánein, što znači “ne pogoditi”, “promašiti metu”. U grčkim tragedijama termin se koristio da označi zabludu, karakternu manu, grešku počinjenu usled ignorantnosti i nepravilnog rasuđivanja ili prestup, koji su vodili do lanca nezadrživih događaja i njihove kulminacije u tragičnom ishodu.

Koncept promašaja mete srećemo i u hrišćanskoj teologiji. Prema nekim izvorima, reč „hamartia“ javlja se na nekoliko stotina mesta u Novom zavetu i blisko je povezana sa hebrejskom rečju „chata“, koja se u Starom zavetu odnosi na počinjenje greha i takođe ima značenje „promašiti“, „promašiti metu“, „promašiti poentu“. Obe reči su prevedene kao „greh“ u današnjem smislu te reči.

Šta znači „promašiti metu“? I najzad, ko postavlja metu? Možda bismo ovaj koncept mogli dovesti u vezu sa postavljanjem ciljeva (meta) u Radu, koji - za razliku od životnih ciljeva: proizvoljnih, usmerenih u različitim pravcima, često kontradiktornih, uslovljenih spoljašnjim okolnostima i prioritetima koje postavlja legija malih ’Ja’ – svi, manji i veći, na različitim nivoima, podržavaju jedni druge, svi upravljeni u istom smeru, ka unutrašnjem razvitku, usmereni magnetnim centrom, baš kao što magnetna ploča ispod papira čini da proizvoljno rasuti prah formira pravilnu strukturu. Bez cilja, energija se rasipa i uludo troši, ako postavimo cilj, sva energija, koju oduzmemo od Lažne Ličnosti ne sledeći njene mehaničke obrasce i ne reagujući na njeno pritiskanje dugmića, uliće se u njega.

U tom smislu ovaj nas koncept poziva da na osnovu brižljivog samoposmatranja (visoko) postavimo „metu“ i manje „mete“ koje vode do nje i zatim napnemo luk i pažljivo nanišanimo. Kao dobri strelac Arđuna … 

Jelena Aća 


2 коментара: