Quaremead, Ugley
17. novembar 1945.
RAD NA EMOCIONALNOM CENTRU
(tom III)
Na našem prošlom
sastanku postavljeno je pitanje kako raditi na Emocionalnom Centru. Velika
teškoća sa Emocionalnim Centrom je u tome što smo stalno identifikovani sa njim
– to jest, sa emocijama koje nas obuzimaju u svakom trenutku. Imam ogromnih
teškoća da se odvojimo od trenutnih emocionalnih stanja. Uzimamo svoja
emocionalna stanja kao data. Na primer, osećamo emocionalnu ljubomoru i potpuno
smo identifikovani sa tom emocijom. Ili opet, emocionalno smo potišteni i
ponovo prihvatamo to stanje kao nešto sa čime se nećemo suočiti. Kao što
znate, Rad uči da je najteže raditi na
Emocionalnom Centru. Čuli ste da ga nazivaju pobesneli slon i takođe je rečeno
da morate pokušati da postavite dva ukroćena slona sa svake strane, od kojih je
jedan Intelektualni Centar a drugi Motorički Centar. Čitav problem leži u
teškoći da se Emocionalni Centar posmatra bez identifikacije. Razlog leži u
tome što se identifikujemo sa svojim emocijama više nego sa bilo čim drugim i,
da ponovim, što svoja emocionalna stanja posmatramo kao data – ne kao nešto što
treba da posmatramo i od čega treba da se odvojimo. Svako ima tipične serije
emocionalnih stanja, koja se stalno ponavljaju i koja variraju od najvećeg
uzbuđenja i entuzijazma do najmračnijih i majmorbidnijih osećanja. Međutim,
budući da je snaga emocija toliko zaslepljujuća, ljudi ostaju zakačeni za okretanje
točka svojih emocija.
Postoje dva izvora naših
emocionalnih stanja u svakom trenutku. Prvi izvor je neki spoljašnji stimulans,
kao što bi to bila osoba, koja se ne ponaša lepo prema nama ili kaže nešto
neprojatno za nas, a drugi je tipična emocija potekla iz patetičnog osećanja o
vašoj prošlosti. Prevladavanje prošlosti je velika linija ličnog rada na sebi.
Većina ljudi ima ogroman registar tih nesrećnih trenutaka, koje su brižljivo
hranili toliko mnogo, da je za njih veoma teško da pobegnu iz tih patetičnih
stanja, koja, naravno, jedino proizvode stalne negativne emocije, koje sa svoje
strane samo stvara nepotrebnu patnju. Lični rad je veoma psoebne vrste I svako
mora biti u stanju da se posle određenog vremena suoči sa njim. Čitava prošlost
mora biti poništena. Drugim rečima, ne smete imati ništa protiv nekog drugog.
Morate oprostiti sve dugove. I, kao što je često bilo rečeno, to možete učiniti
jedino potpuno menjajući mišljenje o sebi na osnovu samoposmatranja. Drugi
izvor je način, na koji se ljudi svakodnevno spolja ponašaju prema vama.
Postajete negativni prema nekome zbog ponašanja prema vama na određeni način,
koji smatrate pogrešnim. Morate sagledati da su ta dva izvora negativnih
emocija, spoljašnji i unutrašnji, veoma blisko povezani. Jednom prilikom,
govoreći o ovom predmetu i kako se identifikujemo sa svakim emocionalnim
stanjem, g. Uspenski je dao vrhovnu formula: Da se ne biste identifikovali, nemojte ništa prihvatati ozbiljno, osim
Rada.
Sada, ako smo negativni i imamo
neprijatno emocionalne stanje prema nekoj određenoj osobi – pretpostavimo da
ste došli do tačke gde ste u stanju da opazite da ste u neprijatnom
emocionalnom stanju, a to, naravno, znači, da niste identifikovani sa njim,
pretpostavimo, dakle, da ste donekle svesni da ste u negativnom stanju prema
određenoj osobi – kako ćete postupati sa time? Ovde se uključuje sav lični rad
koji ste obavili. Pokušajte da formulišete šta je to što vas čini negativnim
prema toj osobi i tada pogledajte u knjigu sa svojim samoposmatranjem, u svoje
snimke samog sebe – to jest, u svoju Radnu memoriju – i pokušajte da vidite da
li je to, što vam je to toliko teško da prihvatite kod druge osobe, možda nešto
što nosite u sebi. Shvatajući da ste sami podjednako teški kao i ta osoba koju
kritikujete, proizvodi momentalni osećaj predavanja, poništavanja, slobode.
Međutim, da biste to učinili, morate upotrebiti Intelektualni Centar. Drugim
rečima, morate misliti: ovde dolazimo do veoma dobrog primera mišljenja u
smislu Rada znači i mogu vas uveriti da, o čemu god da mislite na taj način,
ono će vam pružiti najveći osećaj slobode koji ste ikada iskusili.
Ponovo, pretpostavite da ste
negativni, jer vam neko nešto neprijatno kaže. To je upravo ista stvar o kojoj
sam govorio. Izuzetno je teško suočiti se sa time i možda nećete biti u stanju
da se sa time suočite u trenutku. Sada, sve što vam se dogodi, kao kada vam neko
kaže nešto neprijatno, treba da budete u stanju da transformišete. Čitav ovaj Rad govori o transformaciji sebe,
kako u odnosu prema našoj prošlosti tako i u pogledu onoga što nam se ada
događa. Mogu samo reći: Da li ste ikada rekli nešto neprijatno drugim ljudima i
možete li kasnije da prizovete sećanje na to da ste rekli nešto podjednako
neprijatno? Ponovo mogu da vas uverim da će, ako to možete da učinite, taj mali
događaj o nekome ko vam kaže nešto neprijatno, biti potpuno poništen, potpuno
neutralan, iako, kao što sam rekao, možda nećete moći to da učinite baš u
tenutku kada je neko neprijatan prema
vama. Toliko mnogo našeg ličnog rada se obavlja posle događaja. Potpuno je
beskorisno da oprostite: treba da poništite. I to se uvek radi, pronalazeći
istu stvar u sebi samom sebi, a uvek ćete je pronaći ako ste iskreni. Niko ne
može da se ponaša prema vama drugačije nego što se vi ponašate prema drugim
ljudima, jer vase Biće privlači vaš život. Da li razumete da tako mora biti ako
verujete u psihičku transformaciju? Nevolja sa nama je u tome da bismo želeli
da prihvatimo sebe kao ljubazne i drage ljude, a ovde se morate setiti da možda
niste rekli nešto neprijatno spolja, ali stet o mislili i u sebi odobrili. Morate
razumeti da se u Radu ono što mislite psihološki u sebi, u svojoj privatnosti, računa
isto toliko kao i ono što kažete. Govorim o onim mislima, sa kojima ste se
saglasili, o onim čekovima na kojima ste napisali svoje ime. One se računaju isto onoliko kao i ono što ste rekli otvoreno. Biblija
često govori o tome. Slučaj je, međutim, sasvim drugačiji kod osobe u Radu, u
čiji um ulazi mnogo neprijatnih misli o drugim ljudima, ali koja se neće
saglasiti sa tim mislima. Ona veoma lako vidi kako bi hemijski mogla da se
poveže sa njima, ali neće da dozvoli da se te kombinacije ostvare i posle nekog
vremena iskušenje će proći. To je pravo iskušenje, jer su sva prava iskušenja u
vezi sa Radom. Kada se ne povodite za
negativnim mislima i osećanjima o drugim ljudima, ali ste ih sasvim svesni,
tada istinski radite na sebi. To je lični rad. Ako ste toliko budalasti da
kažete: Zašto imam ove msili o drugim ljudima? onda u potpunosti grešite. Vi se
samo molite da okončate razdor u sebi, međutim sav razdor pruža priliku za
razvitak i verujem da je gotovo ispravno reći da se sav razvotak sastoji od
neidentifikovanja sa onim, što sa čime nas Rad uči da se ne identifikujemo. Ako
se složite sa negativnim, gorkim i sumnjičavim mislima, zar ne vidite da je
iskušenje uspelo i da je iz malog čamca Rada, koji pokušavate da napravite,
male retorte već počelo da kaplje. Često je to veoma mala stvar, sasvim
trivijalna, ali ona iscrpljuje vašu snagu, jer ona kaplje kroz otvor u vama.
Osećanja samosažaljenja, naravno, prave rupe u vama. Umesto retorte postajete
cilindar, iz koga ističe sve ono što ste u sebe uneli, sve što ste učinili za
sebe. Uzmite zavist. Zavist izgleda kao
beznačajna stvar, međutim, ona pravi veoma veliku rupu u vama. Uzmite pakost. Uzmite bodlje u vašim mislima i
vašim pismima. Sve to stvara veoma veliku rupu. Ili uzmite mržnju koja nastaje
iz osećaja uvrede. Sva ta stanja su stanja identifikacije.
Čitava psihologija, sva prava
psihološka učenja, govore o tome kako učiniti da čovek raste. Sve to ima veoma
konkretan cilj, koji potiče od ideje da, ako sačuva snagu na određeni način,
moći će da stvori u sebi novog čoveka, drugačiju osobu. Metafore, koje su se
koristile da bi se prenelo ovo učenje, varirale kroz različita doba. U
alhemijskom učenju, koje se spolja bavi pretvaranjem olova u zlato, ali u
stvari pretvaranjem Čoveka u novo biće, uvek je postojala ideja o retorti, o
nečemu u šta ne mogu prodreti pogrešni uticaji, nečemu što povezuje sve važne
delove čoveka, koje trenje transformiše u novo telo.
Tragamo za time da dosegnemo viši
nivo Bića. Šta znak višeg nivoa Bića? Dopustite da obrnem ovo pitanje: da li
mislite da osoba, koja je puna samosažaljenja, zavisti, ljubomore, žalbi,
pakosti, depresije i negativnih stanja svih vrsta može da uđe u Kraljevstvo
Nebesko? Šta je Kraljevstvo Nebesko? Ništa
osim onoga, ka čemu vodi i istinska psihologija – što se u Radu naziva „Više
Biće“. Tako, bavimo se nečim sasvim konkretnim. To nije teorija, niti neka
izmišljotina: to je stalno podučavanje. Sve u ovom Radu nas uči o nečem veoma
realnom i jasnom i mogućem za one koji čuju. Ono govori o Čoveku i njegovom
stalnom značaju – ne njegovom lokalnom značaju. Otuda, postoji nešto što će
sigurno odgovoriti Čoveku, ukoliko postavi pravi zahtev i učini pravi napor –
jer Čovek ima značaj i Univerzum ima značaj.
Sada, vratimo se
originalnom pitanju o tome kako postupati sa Emocionalnim Centrom. To je veoma
teško i niko ne može očekivati da će moći da se nosi sa time još tokom mnogo,
mnogo godina. Međutim, ljudi, koji žele da se bave ovim Radom, moraju početi da
se bore sa svojim neprijatnim emocijama na sopstvenom nivou, jer Rad uči da su
gotove sve emocije koje imamo neprijatne. Na primer, trijumfovanje nad rivalom
je veoma neprijatna emocija, mada je mi na svom nivou posmatramo kao veoma
prijatnu. A čak se i najprijatnije emocije, koje uobičajeno doživljavamo,
pretvaraju u najneprijatnije emocije u trenutku, kada su naša sujeta i ponos
povređeni. Razlog za to je što su naše emocije utemeljene na samoljublju i
ukoliko ima dovoljno laskanja, osećaćemo se fino, ali ako nema laskanja, bićemo
veoma depresivni. Uz tog razloga je veoma dobro biti nepoverljiv prema
emocijama, bilo da su prijatne ili neprijatne, a posebno treba biti rezervisan
prema entuzijazmu.
Sada, Rad uči da
postoje emocije, koje se ne menjaju – naziva ih pozitivnim emocijama. On naše
uobičajene emocije ne naziva pozitivnim – označava ih samo kao prijatne i
neprijatne. Rad uči da mi još nemamo prave emocije. Na osnovu sopstvenog
iskustva mislim da povremeno imamo istinske emocije tokom veoma kratkog vremena
i da su one uvek potpuno oslobođene bilo kakvog samoljublja. Međutim,
isto tako mislim da su one veoma retke i da ih je lako izmisliti. Sada, Rad kaže
da ne možemo sami da stvorimo pozitivne emocije. On kaže da nam pozitivne
emocije dolaze ako smo iskreno radili kao nagrada. On takođe kaže da je
karakteristika pozitivnih emocija, koje dolaze iz Višeg Emocionalnog Centra, ta
da se one nikada ne pretvaraju u svoju suprotnost. Naša uobičajena takozvana
ljubav veoma se lako pretvara u mržnju. Pozitivna emocija nema suprotnost, jer
pripada Trećoj Sili koja se nalazi između suprotnosti. Kao što znate, pročišćenje Emocionalnog
Centra je jedan od naših velikih ciljeva. Možemo ga postići samo pročišćenjem
Intelektualnog Centra novim idejama, kako o nama samima, tako i o drugim
ljudima i o značaju života na Zemlji. Kada um počinje da sagledava novu istinu,
tada Emocionalni Centar počinje da odustaje od tih lažnih emocija. Konačni cilj
je probuditi Emocionalni Centar, tako da on može da primi pozitivne emocije. A
pošto je to veoma daleko od nas sada, svi dobro znamo koliko rada treba da
obavimo na našem sadašnjem Emocionalnom Centru i našim sadašnjim emocionalnim
stanjima koja proističu iz njega. Moramo, na
primer, da odustanemo od svoje tvrdoglavosti.
Нема коментара:
Постави коментар