15. 10. 2014.

ČETVRTI PUT - RAD NA EMOCIONALNOM CENTRU

Quaremead, Ugley
22. jun 1946.

RAD NA EMOCIONALNOM CENTRU
(tom III)

Na sastanku u Londonu ove nedelje, na kojem su učestvovale sve Grupe, jedna od glavnih teza, iznetih na početku, bila je da ovaj sistem počiva na ideji da je Čovek stvoren kao eksperiment u samo-razvoju. Rad kaže da je Čovek stvoren kao samo-razvojni organizam za razliku od životinja. Sa te tačke gledišta Čovek je nepotpun kao neka nezavršena zgrada i njemu je prepušteno da završi svoju kuću, da sebe dovrši. Iz tog razloga u svetu su uvek postojala određena učenja koja se mogu nazvati „ezoteričnim učenjima“.  Na primer, ovo učenje, koje mi proučavamo, ponekad se naziva ezoterično hrišćanstvo. Ono nema nikakve veze sa egzoteričnim hrišćanstvom.

 Na tom sastanku smo se dotakli i tri centra u Čoveku i rečeno je da je Emocionalni Centar u Čoveku u veoma lošem stanju. Hajde da napravimo nekoliko komentara uz ovaj predmet,  koji ovo učenje toliko naglašava. Rad kaže da moramo raditi na svom Emocionalnom Centru i pročistiti ga, ukloniti iz njega sve nepotrebne emocije koje nas uspavljuju i čine robovima spoljašnjeg života. Zamislimo osobu koja je uvek ljuta, uvek namrštena, uvek zabrinuta, uvek teška, u stvari, uvek neprijatna. U takvoj osobi Emocionalni Centar ne radi pravilno i za nju je neophodno da putem dugog, tehničkog posmatranja postane svesna tog pogrešnog funkcionisanja u sebi. Sada, osoba, koja je uvek ljuta, zlovoljna, svadljiva, teška i čak pakosna u Radu mora da da razume da je takvo stanje Emocionalnog Centra potpuno nespojivo sa bilo kakvim samo-razvojem – to jest, ta osoba, bilo muškarac ili žena, mora da shvati da je ostvariti svoj razvitak u smislu ovog učenja, evoluirati, razviti se, potpuno nemoguće dok god Emocionalni Centar u njemu ili njoj ostane u mehaničkom stanju. Problem ej da takve osobe ostaju potpuno nesvesne stanja Emocionalnog Centra u sebi. One ne vide da su ljuti, teški, da stalno pronalaze greške, neprijatni, besni i tako dalje. Naprotiv, oni imaju sliku o sebi kao da su veoma slatki i šarmantni. Usled toga u njima postoji pukotina, pukotina u njihovoj svesti o sebi. Ta pukotina može biti ispunjena jedino iskrenim i svesnim samo-posmatranjem koje se sprovodi u skladu sa instrukcijama koje ovo učenje daje u vezi sa samo-posmatranjem. Ljudi misle da poznaju sebe, ali niko ne poznaje sebe. To je iluzija. Drugi ljudi obično znaju o nama više nego mi sami, ali sa druge strane ne poznaju sebe. Zato je veoma dobro da posmatrate stanje vašeg emocionalnog centra i neprijatne manifestacije, koje proizilaze iz mehaničnosti. Rad uči da je Emocionalni Centar najdivniji centar u nama, ali je u sadašnjem stanju uspavanosti, u kome se svi nalazimo, preplavljen negativnim emocijama, samosažaljenjem, samoljubivim emocijama, samopoštovanjem i hiljadu i jednom sličnom emocijom, koja nas sprečava da istinski uspostavimo kontakt jedni sa drugima i tako sprečava da razumemo teškoće druge osobe.

Rad na Intelektualnom Centru se razlikuje od rada na Emocionalnom Centru, ali Rad započinje posmatranjem tri glavna centra u nama i treba da dođemo do tačke, na kojoj putem samo-posmatranja shvatamo stanje dva centra – tj. šta se sve vreme odvija u Intelektualnom Centru i šta se sve vreme odvija u Emocionalnom Centru. Uzmimo čoveka, koji uvek ima averziju prema svakome, ko se ismeva ljudima, pronalazi greške u ljudima itd. Takav čovek ne zna da je to stanje njegovog Emocionalnog Centra. Ili čovek, koji se uvek oseća superiornim u odnosu na druge ljude, ali to još uvek ne shvata. Emocionalno osećanje superiornosti je uvek zasnovano na samoljublju, samo-veličanju, egoističnim osećanjima. U takvom slučaju Emocionalni Centar ne radi kako bi trebalo, niti može ispuniti osobu pravim osećanjima, koja joj mogu pružiti unutrašnji značaj i mir. Zbog toga je dobro posmatrati stanje Emocionalnog Centra, posmatrati ga u akciji – tj. posmatrati koliko mehanički reaguje na spoljašnje događaje i posebno druge ljude. U ovome se sastoji veliki zadatak, koji je istinski životni zadatak. Ovaj Rad je za čitavčovekov život i, primenjujući ga, mi postepeno prolazimo kroz unutrašnju transofrmaciju, zahvaljujući činjenici da smo sve više svesni svojih istnskih strana i onoga što zaista jesmo. To uništava iluzije o sebi. 

Kada čovek počne da istinski radi na sebi, kada počne da uviđa dubinu ovog učenja, on ne može više da ostane ista vrsta čoveka, žena ne može da ostane ista vrsta žene. On ili ona tada počinju da shvataju šta znači da se ljudi rađaju na Zemlji kao organizmi za samostalni razvoj i da za svakoga postoji poseban zadatak, koji treba slediti i izvršiti, da bi se postiglo to ostvarenje, taj konačni razvotak, koji predstavlja pravi značaj života na ovoj veoma nesavršenoj planeti. Svačiji zadatak je različit, ali jednom kada se Rad razume u njegovim širokim razmerama i kada se njegova istina prihvati iznutra, svakome se pokazuje na čemu je potrebno da radi. Morate zapamtiti da rad uči da su negativne emocije nepotrebne, da one neprestano komplikuju život, da proizvode sve nesreće koje postoje u ljudskim međusobnim odnosima i da takođe uči da je moguće, postepeno se osloboditi od tih nepotrebnih negativnih emocija. Jednom kada osoba to sazna i razume i vidi tu unutrašnju istinu, ona u svom umu tajnu od neprocenjivog značaja. Ona nikada više ne mora da bude na gubitku, kakve god da su njene životne okolnosti, jer će uvek znati šta da radi u svakoj situaciji – to jest, da ne izražava negativne emocije i da onda da se odvoji od njih i konačno da ih uopšte nema. Rad ne uči da nemamo prava da imamo negativne emocije, jer bi to bilo suviše teško. Sve naše teškoće, domaće tragedije i tako dalje, većinom nastaju usled pothranjivanja negativnih emocija, osećaja da nam se nešto duguje. Pitam vas – šta mislite da vam se duguje? Istražite to  - i tada pogledajte u sebe. Kada vidite kakvi ste, da li zaista mislite da vam se bilo šta duguje?  Rekao bih, Ne. Naprotiv, shvatam da ja dugujem drugima. Rečenica u Očenašu glasi: „I oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo on što mislimo da nam drugi dugiju.“ To jest, dok god je vaš život zasnovan na zamišljanju da nam drugi duguju, nećete stići nikuda. Međutim, sve više i više uviđate da vam niko ništa ne duguje i da je to uvek vaša sopstvena greška – tada vaši računi, duhovni, bivaju poništeni. To će vam pružiti mogućnost da čujete više centre i ono što vam govore. Međutim, ukoliko ste puni unutrašnjeg pridavanja značaja, samo-sažaljenja, ili osećanja da nikada niste dobili šansu, osećanja da je vaša životna situacija izuzetna i i da niko ne razume vaše posebne teškoće – tada ćete nastaviti da preplavljujete Emocionalni Centar negativnim emocijama. U tom slučaju on ne može da ispuni svoju pravu funkciju i tako ne može da vam pruži unutrašnje značenje i mir.

6 коментара:

  1. Super tekst,hvala na prijevodu.

    ОдговориИзбриши
  2. Da li ima neki tekst koji govori o radu na intelektualnom centru?

    Šta da radi čovek kad zna da iz negativnog ugla deluje intelektualni centar?

    ОдговориИзбриши
  3. Posebnog predavanja nema, ali u brojnim materijalima se mogu pronaći veoma interesantna zapažanja o svim centrima. Za mene je bila veoma važna knjiga „U potrazi za čudesnim“, Moris takođe u komentarima o pogrešnom radu centara daje veoma dobar prikaz njihovih funkcija i funkcija njihovih delova – važno za nas, jer većinom boravimo u malim delovima centara, preokupirani sitnim svakodnevnim problemčićima. Opis funkcija centara nam daje smernice o tome šta treba da posmatramo.

    http://izagranice.blogspot.com/2010/07/cetvrti-put-energetski-centri.html

    U pogledu negativnih manifestacija, dugo, dugo nećemo moći da promenimo ništa. Rad počinje podelom pažnje i samo-posmatranjem. Ako smo odvojeni, moći ćemo da se distanciramo od proizvoljnog misaonog toka i izbeći da se upletemo u neke besmislene negativne konstrukcije. Misli dolaze, uočimo ih, registrujemo, pustimo da prođu.

    Nad intelektualnim centrom imamo kakvu-takvu kontrolu i zato možemo ponešto pokušati. Možemo sebi na primer zadati NEIZRAŽAVANJA NEGATIVNIH STANJA I MISLI, recimo, ne komentarisati loše vremenske prilike.
    I onda posmatrati šta se događa:-)

    ОдговориИзбриши
  4. "da iz negativnog ugla deluje intelektualni centar" ... je nemoguce, bez ucesca negativnog dela Emocionalnog centra. Intelektualni centar je, moglo bi se reci uvek pozitivan, sem ... hmm, ovo trazi malo vise taksta :) ...

    Ne postoji negativni deo Intelektualnog centra u pravom smislu. Iako se na nekim dijagramima prikazuje kao negativni deo IC , on je zapravo samo nedostatak komponenti pozitivnog dela, odnosno njen umanjeni iznos. Ako je u pozitivbom delu IC, recimo - potraga za znanjem, njen negativbni deo bi bio nezainteresovanost za sticanje znanja, ali ne postoji negativan iznos zelje za znanjem, vec ona ide od nule na vise, tako da zapravo Intelektualni centar nema svoj negativni deo.

    Ipak, Intelektualni centar se itekako moze koristiti za dobijanje negativnih "produkata" , ali samo ukoliko je rukovodjen uticajima negativnog dela Emocionalnog centra. Uprosceno - Intelektualni centar, koji je uvek pozitivnog predznaka, moze dobiti rezultate sa negativnim predznakom jedino pod uticajem Emocionalnog centra (naseg ili tudjeg). To bi bilo "prirodno stanje stvari". Cak i svako usvajanje neistine kao istine, pogresnog znanja koje proglasimo istinskim znanjem (“zemlja je ravna ploca” ) , mora imati svoje poreklo u Emocionalnom centru, a tek kao posledica toga, javice se kao pogresno znanje, odnosno “negativni program” Intelektualnog centra. Najcesce je zeljeno ( “wishfull” ) , nase ili tudje – uzrokom stvaranja negativnih programa Intelektualnog centra.

    Probacu da dam i po neki primer ovih plus-minus jednacina: Neko recimo zeli da ima koristi od vaseg pogresnog znanje, da vam usadi “dogmu”, da vas drzi u neznanju I pogresnom znanju. On koristi pozitivni deo svog Intelektualnog centra (znanje) i negativni deo svog Emocionalnog centra ( zeljku za moc, pohlepu, prevaru ..) i utice na pozitivni deo vaseg Intelektualnog centra koji nosi zelju za spoznajom-znanjem, te ubacuje pogresno znanje u vase emocionalno i intelektualno pozitivne centre. Mi tada zadrzavamo i pozitivnu emociju i verujemo u cistotu svojih znanja, a ona su zapravo indukovana u negativnom emocionalnom centru posiljaoca. Zato i imamo onu cestu opasku , da je put do pakla – poplocan dobrim namerama. Dobre su namere , ali su negatiovni programi takvi da verujemo za njih da su istinsko znanje i intelektualna cistota, sto zapravo nisu… Ima jos nekoliko ovih jednacina, i sve one imaju po 2-3 plusa i samo jedan minus, koji je dovoljan da ceo taj “magnetski konglomerat energija” okrene u podrucje rezultata sa negativnim predznakom. Jedino u tom kontekstu se moze govoriti o negativnom delu Intelektualnog centra… koji dobija pogresna znanja u vidu kukavicjih jaja preko negativne polarizacije emocionalnih centara (nasih ili tudjih) … Ja to tako vidim, a verujem da postoje jos mnoge slozene jednacine i tautologije na ovu temu …

    ОдговориИзбриши
  5. Dobro zapažanje.
    Uloga pozitivnog i negativnog dela Intelektualnog centra su, jednostavno rečeno, sila afirmacije i sila negacije. Utoliko je on zbilja važan, jer koristeći samo afirmaciju, ne bismo otišli daleko u svom razmišljanju.

    Ali je veoma dobro zapažanje da većina negativnih konstrukta i manifestacija u stvari potiče od zagađenog Emocionalnog centra – kod koga, za razliku od drugih, prema Radu, negativni deo uopšte nije potreban – on nije dat, već stečen tokom života.

    ОдговориИзбриши