20. 11. 2015.

FIZIČKI I DUHOVNI ČOVEK - I DEO


MORIS NIKOL - META

FIZIČKI I DUHOVNI ČOVEK
PRVI DEO





ČOVEK stupa na Zemlju svojim fizičkim stopalom, ali život dotiče psihološkim stopalom. Njegov najispoljeniji psihološki nivo je čulan, oblast oseta i čula. Drugim rečima, njegovo spoljašnje mišljenje i osećanje nastaju iz predmeta čulnog opažanja. Ovaj nivo predstavlja stopalo njegovog psihološkog bića, koje se razlikuje od stopala njegovog fizičkog bića, dok vrsta obuće, koja mu prekriva stopala, reprezentuje njegove određene poglede, mišljenja i stavove koje obuva odnosno koristi u svom pristupu čulnom životu. Bez vaših pet čula, spoljašnji život ne bi postojao za vas.

Kako čovek hoda po Zemlji? Ovde govorimo psihološki.  Kako se njegova spoljašnja psihologija odnosi prema spoljnom životu?   

Sada, čovek koji život razume samo na osnovu dokaza čula, nije psihološki čovek. On je čulni čovek. Njegov um počiva na čulima. To se povremeno naziva ’um mesa’ [ό vovs της σαρκός (Col. ii.18.)]. U tom slučaju on misli svojim stopalima – i nema glavu. Još preciznije rečeno, on razmišlja ’obućom’ koja prekriva njegovo stopalo. To je njegov oblik istine, različit u različitim slučajevima, ali istog reda ili nivoa. On je još uvek daleko od toga da bude Čovek. Razmišlja doslovno, parabole, recimo, shvata doslovno. Međutim, da bismo postali Čovek, u razmišljanju moramo početi da se odvajamo od doslovnog smisla. Za onoga, ko teži unutrašnjem razvitku, neophodno je da razmišlja psihološki. Na primer, zašto se u ezoterijskoj literaturi, kao što je Biblija, toliko često spominje da čovek mora izuti cipele pre stupanja na neko sveto mesto? To znači da čulni um ne može da razume psihološku istinu. Tako mu je rečeno da izuje cipele – to jest, svoju istinu koja počiva na čulima – jer um, zasnovan na čulima i istina izvedena na osnovu njihovih dokaza, nije u stanju da razume viši red ili nivo istine – to jest, psihološku istinu. Da to izrazimo na drugačiji način: fizički čovek ne može da razume duhovnog čoveka. 

Tako, kada se kaže da je neophodno izuti cipele pre stupanja na neko posvećeno ili sveto mesto, time se naglašava da čulno ne može razumeti duhovno. Čulna misao ne može doseći nivo koji leži iznad nje. Potrebna je drugačija vrsta mišljenja. Um poseduje različite nivoe i njegov najniži nivo ne može da razume rad višeg nivoa. Razumeti psihološku istinu pomoću najnižeg, spoljašnjeg nivoa uma nije moguće. Tako, te cipele moraju da se izuju pre nego što se stupi u sferu znanja iznad čulnog saznanja. Spustiti psihološko razumevanje na nivo čulnog razumevanja znači uništiti u Čoveku sve ono što može da vodi do njegovog unutrašnjeg razvitka i što ga iznutra čini čovekom.

Ljudi pokušavaju da razumeju ’Boga’ i ’Božansko’ svojim čulnim umom. Pokušavaju da razumeju svojom obućom, a ne svojom glavom. Kada se anđeo pojavio pred Mojsijem u zapaljenom grmu, rekao mu je: „Ne idi ovamo: izuj obuću svoju sa nogu svojih, jer je mesto gde stojiš sveta zemlja.“ (Izlazak, III.5). A kada je anđeo sa isukanim mačem stao pred Isusa  Navina nakon njegovog dolaska u Jordan, rekao je Isusu: „Izuj obuću s nogu svojih, jer je mesto gde stojiš sveto.“ (Isus Navin, V.15). Hristovi učenici, koji su poslati da propovedaju Bibliju, morali su da idu bez obuće. ’Ne nosite … ni obuće’ (Matej, X.10).

Čovek ima organizovano fizičko telo, koje mu je dato. On tada potpada pod organizaciju civilizacije kojoj pripada. Ta socijalna organizacija se održava pomoću zakona. Ukoliko čovek počini ubistvo, biva osuđen u skladu sa zakonom svoje zemlje. Međutim, Čovek nema psihološko telo. On ne poseduje unutrašnju organizaciju. On se pokorava zakonima iz straha ili da bi izbegao skandal. U sebi, kada bi sva ograničenja bila ukinuta, on bi ubio one koje mrzi. Mržnja je dubok faktor. U određenom smislu moguće je reći da mi svi mrzimo jedni druge. Rečeno je: ’Ne ubij’ (Izlazak XX.13). Doslovno shvaćena, ta zapovest se poštuje iz straha od posledica. Psihološki ona znači da ne smemo počiniti ubistvo u mislima ili osećanjima. Samo u toj unutrašnjoj sferi se odvija unutrašnji razvitak. U toj zapovesti je izraženo psihološko značenje.

STOPALO I GLAVA
Psihološki čovek je stalna tema vizije, parabole i sna. On je različito podeljen na spoljašnje i unutrašnje delove. To je isto kao niži i viši delovi. Glava reprezentuje najviši ili najskriveniji deo psihološkog čoveka. Pomešati mišljenje stopalima (obućom) sa mišljenjem glavom znači ne razlikovati dva nivoa. Mišljenje stopalima oblikuje obuću, ono je čulno i odnosi se na spoljašnje čulne objekte. Mišljenje glavom je psihološko i odnosi se na unutrašnje značenje stvari. Ta dva reda istine nisu kontradiktorna, ali postaju takva ako ih posmatramo kao suprotnosti. Ona nisu suprotnosti, već se nalaze na različitim nivoima. Međutim, ukoliko čovek razmišlja samo svojim stopalima, on ne može da razume nivoe. On razmišlja samo na jednom nivou i tada pretvara u suprotnosti stvari koje nisu suprotnosti. Tako, kada ljudi izgube smisao za nivoe – za više i niže – svet postaje svet suprotnosti i nasilja. 

GOLI ČOVEK

U psihološkom jeziku odeća, plašt, ruho označavaju ono što psihološki čovek oblači – to jest, istinu koju sledi. Tako je goli čovek psihološki nag čovek, bez mentalne odeće. To je čovek bez psihologije, bez bilo kakve vrste istine. U Otkrivenju je rečeno: „Blago onome ko je budan i čuva haljine svoje, da go ne hodi i da se ne vidi sramota njegova.“ (Otkrivenje, XVI.15). Značenje je psihološko, ne fizičko.

Međutim, šta treba da bude obučeno? Na jednom mestu je rečeno da je Car bio nag:
A kad dođe Sin čovečiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli s Njime, onda će sesti na prestolu slave svoje. I sabraće se pred Njim svi narodi, i razlučiće ih između sebe kao pastir što razlučuje ovce od jaraca. I postaviće ovce s desne strane sebi, a jarce s leve. Tada će reći car onima što Mu stoje s desne strane: hodite blagosloveni Oca mog; primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja sveta. Jer ogladneh, i daste mi da jedem; ožedneh, i napojiste me; gost bejah, i primiste me; go bejah, i odenuste me; bolestan bejah, i obiđoste me; u tamnici bejah, i dođoste k meni.“ (Matej, XXV. 31-36).

Reč ’Car’ ukazuje na nešto u čoveku. Mnogi smatraju da slede istinu. Međutim, šta u njima to čini? Pitanje je očigledno: Da li je Car u čoveku odeven? Čini se da je Car već tamo i da je pitanje da li ga odenuti ili ne. Taj Car u čoveku je ili nag ili obučen. Takođe, ljudi čine dobro, ne znajući to – iz dobrote. Zar parabola ne kaže dalje:
Tada će Mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospode! Kad Te videsmo gladna, i nahranismo? Ili žedna, i napojismo? Kad li Te videsmo gosta, i primismo? Ili gola, i odenusmo? Kad li Te videsmo bolesna ili u tamnici, i dođosmo k Tebi? I odgovarajući car reći će im: Zaista vam kažem: kad učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Matej, XXV.37-40).

Razumemo da se fizički čovek sastoji od vidljivog tkiva i krvi i kostiju. Ne razumemo da se psihološki čovek sastoji od nevidljivih misli i osećanja i želja. Njegove misli i želje određuju kvalitet psihološkog čoveka. Međutim, dok je fizičko telo, koje nam je dato, organizovano i može da radi harmonično, psihološko telo nije dato i ni na koji način nije organizovano. Čovek može da misli jednu stvar, oseća drugu, a radi treću. Sa te tačke gledišta, Čovekov zadatak je da unese red u svoje psihološko telo, koje leži u neredu.

Iz tog razloga uvek je postojala literatura, u različitim oblicima, koja se nije odnosila na fizičkog, već na psihološkog čoveka – kao što su na primer fragmenti učenja sačuvani u Bibliji i mnogi drugi fragmenti. Međutim, ponovo grešimo, jer taj psihološki čovek je već tu, u nama – jedino, treba da ga odenemo. Recimo onda da je ili nag ili pogrešno odeven i da je naš zadatak da ga od stopala do glave odenemo u pravo ruho. Setite se da Car očigledno jeste tamo – ili nag ili obučen – i da je u slučajevima, kada je ostavljen nag, osoba promašila, a slučajevima kada je obučen nije promašila.

PRANJE NOGU VODOM U UMIVAONICI

Pročišćenje mišljenja, promena uma, simbolizovano je pranjem vodom: to je pranje uma od čula. Umivaonica je prihvatna posuda koja drži vodu; koja treba da je koncentriše.Stopalo je najniži um u kontaktu sa spoljašnjim svetom. To mora da se promeni u ovom životu.
Potom usu vodu u umivaonicu, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojim beše zapregnut. Onda dođe k Simonu Petru, i on Mu reče: Gospode! Zar Ti moje noge da opereš? Isus odgovori i reče mu: Šta ja činim ti sad ne znaš, ali ćeš posle doznati. Reče Mu Petar: Nikad Ti nećeš oprati moje noge. Isus mu odgovori: Ako te ne operem nemaš deo sa mnom. Reče Mu Simon Petar: Gospode! Ne samo noge moje, nego i ruke i glavu. Isus mu reče: Opranom ne treba do samo noge oprati, jer je sav čist; i vi ste čisti, ali ne svi.“ (Jovan, XIII.5-10).

3 коментара:

  1. Hvala na svim tekstovima...

    Pošto se te već dugo godina u vodama četvrtog puta, zanima me kako tumačite reči iz knjige ,,Sve i Svja‚‚

    Belzebub reče svom unuku Hasejnu:
    ,,...iako, s jedne strane, kod Zemljana, kao i kod svih ostalih tricentričnih bića Vasione, postoje sve mogućnosti za razvoj ``nadtelesnih suština`` il ``viših tela``, s druge strane, zbog kristalizacije različitih posledica svojstva organa kundabufera, njima je skoro nemoguće da usavršavaju svoje nadtelesne suštine do potrebnog nivoa. A pošto u skladu sa fundametalnim kozmičkim zakonima, objekti kao što su ``nadtelesni delovi`` u biću tricentričnih stvorenja, nisu na planetama podvrgnuti uništavanju, i pošto njihova planetarna tela ne mogu da postoje večno, već se, kada dođe vreme, obavezno podvrgavaju procesu svetog ``raskoarna``, nesrećne ``nadtelesne suštine`` moraju prelaziti iz jedne spoljne forme u drugu i večno se u njima mučiti.``

    Posle ovih reči lakše se razume život...zar ne?

    ОдговориИзбриши
  2. A i naš zadatak u njemu:-) … zar ne?
    Zdravo, Aljoša!
    Nisam sigurna koliko je moje shvatanje adekvatno, no, takvo je kakvo je – u skladu sa trenutnim nivoom Bića.
    Prvo, ne smatram da su “nadtelesne suštine” i “viša tela” jedna te ista stvar, a mislim da ni Gurđijev nije bio sklon da koristi dva termina za istu stvar – bio je veoma precizan. (proveriću šta stoji u nekoj drugoj verziji). Nadtelesnu Suštinu shvatam, izraženo terminima Sistema, kao Suštinu, autentično jezgro čovekovog bića, koje se Silaznom oktavom spušta na zemaljski plan i tu okružuje Ličnošću, stečenom različitim delovanjem spoljašnjeg sveta. Specifičnost ovog sistema je stav da je Suština takođe nerazvijena i da je kreiranje Ličnost prvi korak u njenom razvitku. Međutim, razvoj tada treba da promeni smer – Ličnost treba da postane pasivna, da bi Suština mogla da raste i da se razvija – što bogatija Ličnost to više hrane za Suštinu, naravno, pod uslovom da napravimo ovaj teški obrtni momenat.
    Ličnost propada nakon smrti, Suština je nepropadljiva. Suštinu shvatam kao istinski duhovni, nadtelesni deo našeg bića.

    U pogledu tela, fizičko telo nam je dato, ali čovek ima potencijal za kreiranje viših tela (kao na primer kesdjan-tela, kako ga naziva G) koji po pravilu ne iskoristi tokom života. To su takođe materijalna tela, jedino je njihova materijalnost mnogo finija i suptilnija – dakle, nisu „nadtelesna“. Ukoliko se tokom života ne usavrši – ne oblikuje – astralno telo, ono ima oblik amorfne mase i nedugo posle smrti se raspada – to je Druga smrt o kojoj govori Tradicija.
    Ovde je moj pokušaj na tu temu:
    http://izagranice.blogspot.rs/2012/12/visi-vodonici-i-covekova-tela.html

    ОдговориИзбриши

  3. MORIS NIKOL - META

    FIZIČKI I DUHOVNI ČOVEK
    PRVI DEO





    ČOVEK stupa na Zemlju svojim fizičkim stopalom, ali život dotiče psihološkim stopalom. Njegov najispoljeniji psihološki nivo je čulan, oblast oseta i čula. Drugim rečima, njegovo spoljašnje mišljenje i osećanje nastaju iz predmeta čulnog opažanja. Ovaj nivo predstavlja stopalo njegovog psihološkog bića, koje se razlikuje od stopala njegovog fizičkog bića, dok vrsta obuće, koja mu prekriva stopala, reprezentuje njegove određene poglede, mišljenja i stavove koje obuva odnosno koristi u svom pristupu čulnom životu. Bez vaših pet čula, spoljašnji život ne bi postojao za vas.

    Kako čovek hoda po Zemlji? Ovde govorimo psihološki. Kako se njegova spoljašnja psihologija odnosi prema spoljnom životu?

    ОдговориИзбриши