29. 7. 2014.

ČETVRTI PUT - PRIDAVANJE ZNAČAJA X

MAURICE NICOLL
PSIHOLOŠKI KOMENTARI NA UČENJE GURĐIJEVA I USPENSKOG
Birdlip, 09. maj 1943.

Unutrašnje pridavanje značaja
i spoljašnje pridavanje značaja
X – O 'Biti pasivan' (4)
O identifikovanju sa samim sobom
PDF-VERZIJA

Deo I – Ako treba da pređete iz jedne sobe u drugu, nećete moći to da uradite, ukoliko ste pričvršćeni za nešto u prvoj sobi. Pretpostavimo da ste zaglavljeni u svojoj fotelji. Biće nemoguće da se pomerite, osim sa foteljom prikačenom za vas. A ukoliko su vrata uzana, nećete moći da prođete kroz njih. Morate zamisliti da ste prikačeni za mnogo stvari, koje vas sprečavaju da pređete na novi nivo bića. Sećam se da je jednom prilikom g. Uspenski rekao da na sebi nosimo mnogo kaputa. Rekao je da je neophodno stresti te kapute jedan po jedan. U suprotnom ćemo biti suviše glomazni da bismo prošli kroz vrata. Osoba koja veruje u sebe, u svoju vrednost i vrlinu, i tako dalje, je glomazna u psihološkom smislu. Tako ne može da prođe kroz 'uzani prolaz' – ili „kroz iglene uši“. Ona je kamila. Kamila je veliko i tvrdoglavo stvorenje. Naravno, misli se na osobu koja je psihološki kamila.

U Bibliji se čovek, koji je veoma identifikovan sa samom sobom, naziva bogatašem. On ima nepokolebljivu ideju o sopstvenoj vrednosti. Misli da sve zna, siguran je da može da čini i siguran da su mu pojmovi tačno i pogrešno jasni. Takva osoba je veoma identifikovana sa sobom. To je bogataš iz Biblije, o kome je Hrist rekao da će lakše biti kamili da prođe kroz iglene uši, nego bogatašu da uđe u Kraljevstvo Božije. U slučaju iz Biblije bogataš oseća da poseduje dobrotu i da je stekao vrlinu u svemu što radi. On je identifikovan sa sobom. Tako sve što radi, odlazi u pogrešan deo njega samog. Iz tog razloga Hrist mu je rekao: „Idi, prodaj sve što imaš.“ Bogatašu je bilo žao, jer je imao „veliki imetak.“ – to jest, bio je identifikovan sa sobom i svojom vrednošću. Ipak, nije bio identifikovan sa sobom toliko mnogo kao Fariseji, koji su se molili, govoreći: „Bože, zahvaljujem ti da nisam kao drugi ljudi, ucenjivači, nepravedni, neznobošci i čak kao ovi carinici. Postim dva puta nedeljno; dajem desetak od svega što steknem“, dok se carinik molio: „Bože, budi milostiv prema meni grešniku.“ Shvatimo to jasno, da je moguće da čovek bude veoma dobar u životu i da ispunjava svoju dužnost i da sledi sve ono što smatra verom i da se herojski suočava sa opasnošću, a da ipak bude bogataš iz Biblije. To znači da je on identifikovan sa sobom u svemu što čini i samo-zadovoljan. Sada, znate da postoji fraza u Radu koja kaže da dok čovek ne dosegne stupanj na kome shvata svoju ništavnost, on ne može da se promeni. Da bi počeo da shvata svoju ništavnost kao praktično iskustvo, mora postepeno prestati da bude „bogataš“. Drugim rečima, postepeno mora prestati da se identifikuje sa sobom.


***
Deo II – Govorićemo o identifikovanju sa sobom sa različitih strana. Počnimo rečima da tamo gde ste identifikovani sa sobom, tamo ne možete biti pasivni prema sebi. Biti identifikovan sa sobom znači da ste prikačeni za nešto u sebi, što smatrate sobom. Pretpostavimo da ste prikačeni za ideju da ste istinoljubiva osoba. To znači da ste prikačeni za sliku o sebi. Stvarate sliku o sebi, za sebe, da ste uvek istinoljubivi. Tako, gde god da ste, takvi kakvi ste, vi nosite sa sobom tu sliku. Ne posedujete egzistenciju van te slike. Vi jeste ta slika. Ona vas svuda prati, čak i kada ne govorite istinu. To ne pravi nikakvu razliku u slici koju imate o sebi i za koju ste čvrsto prilepljeni. Ukoliko vas okolnosti na trenutak nateraju da osetite kako niste bili sasvim istinoljubivi u nekoj situaciji, počećete da opravdavate sebe i raspravljate se, sve dok ponovo ne počnete da se osećate komotno iznutra i u skladu sa slikom koja vama dominira. To znači biti identifikovan sa sobom. To je primer koji pripada klasi identifikaciji sa slikom o sebi. Naravno, postoji čitava legija slika. Ipak, svako ili svaka ima specijalne slike o sebi, sa kojima se identifikuje. Jedan od izvora naše unutrašnje disharmonije i naših negativnih stanja leži u slikama. Ako je slika, takva kakva jeste, dovedena u pitanje, mi svoju osetljivost pokazujemo ili tako što smo depresivni ili tako što smo ljuti ili, kratko rečeno, negativni. I što smo više identifikovani sa samim sobom, to smo podložniji uznemirenosti, obeshrabrenosti, razočarenju i tako dalje. Naravno, slika nije jedino što osobu čini podložnu uznemirenosti. Međutim, slike predstavljaju veoma jasan izvor nestabilnosti u nama. Slike formiraju sujeta i imaginacija – to jest, one pripadaju Lažnoj Ličnosti, koja je Imaginarno 'Ja'.  A mi smo posebno identifikovani sa svime što pripada Lažnoj Ličnosti. Kada bismo nekim direktnim uvidom mogli da vidimo da uopšte nismo onakvi kakvima se zamišljamo, tada bi moć Lažne Ličnosti bila oslabljena. Sa jedne strane bismo izgubili, ali sa druge bismo dobili mnogo više nego što bismo izgubili. Međutim, mi uvek branimo sebe, čak i kada znamo bolje. Zbog toga nam ta dva džina, pod imenom ponos i sujeta, neće dozvoliti da popustimo – barem ne pred drugima. I iz tog razloga samo-posmatranje može da pomogne. Vi sami, videvši sebe, možete da popustite sebi. Tako podela mora biti napravljena u sebi između strane koja posmatra i posmatrane strane. I na početku sve mora da se posmatra pasivno i da se postavi u svetlo svesnosti bez kriticizma. Ukoliko imate sliku o sebi da ste uvek istinoljubivi, tada tokom dugo vremena morate posmatrati kako lažete. Jedino će to unutrašnje shvatanje uništiti moć slike sa kojom ste se identifikovali i kojoj robujete.

***
Deo III – „Dok god čovek sebe posmatra kao jednu osobu, on se neće pomeriti sa mesta gde je.“ Da, ali zašto? Jer je potpuno identifikovan sa samim sobom. Njegov rad počinje tek onda kada oseti dva čoveka u sebi. Jedan je pasivan i to je čovek koji posmatra: drugi je aktivan i to je čovek koji je posmatran. Taj aktivni čovek naziva sebe 'Ja'. Pasivan čovek je početak puta ka pravom 'Ja'- Međutim, on je tokom dugo vremena slab i ne može ništa da učini. Međutim, budući da je osećaj 'Ja' izveden iz aktivnog čoveka, pasivan čovek jača sve do trenutka kada pasivan čovek postane aktivan, a aktivan čovek pasivan. To jest, odvija se preokret i unutrašnjost kontroliše spoljašnjost, a ne spoljašnjost unutrašnjost.

Shvatimo ovo jasnije. Dok god čovek shvata sebe kao jedno, on ne može da postane drugačiji. Da li vidite zašto? On ne može da se promeni, jer je identifikovan sa sobom i sve u sebi posmatra kao sebe. Njegove misli, mišljenja, raspoloženja, senzacije i u stvari sve, posmatra kao 'Ja'. On kaže 'Ja' svemu tome. Setićete se šta Rad kaže o identifikovanju. Citiraću nekoliko stvari: „Identifikacija je toliko uobičajena i u svrhu posmatranja je teško odvojiti je od svega ostalog. Čovek je uvek u stanju identifikacije i iz tog razloga ne može da se seti sebe … 'Identifikacija' je jedan od naših najgorih neprijatelja. Neophodno je videti i proučavati identifikaciju do samih korena u sebi. Identifikacija je glavna prepreka pamćenju sebe. Čovek, koji se identifikuje sa svime, nije sposoban da se seti sebe. Da bi se setio sebe, neophodno je da se ne identifikuje. Međutim, da bi prestao da se identifikuje, čovek pre svega ne sme da se identifikuje sa sobom. Mora da se seti da u njemu postoje dva čoveka, jedan koji samo može da posmatra i drugi, koji u svakom trenutku preuzima kontrolu u njemu i govori u njegovo ime i naziva sebe 'Ja'. On mora pokušati da se ne identifikuje sa tim drugim čovekom, koji ga kontroliše i da oseti da se razlikuje od njega i da postoji drugi u njemu. Međutim, dok se to odvajanje ne izvrši i kontinuirano ne izvršava, on ostaje jedan čovek i ništa u njemu ne može da se promeni.“

Videćete da Rad uči da je stanje čoveka takvo da se on identifikuje sa svime. Na primer, čovek se identifikuje sa svojim znanjem. Jedna osoba ima jednu vrstu znanja, znanje o svetu, druga ima naučno znanje, treća poznavanje kulinarstva, četvrta poznavanje biznisa, peta znanje o knjigama itd. Međutim, u svakom od tih slučaja osoba je identifikovana sa svojim znanjem.  Znate kako se ljudi, koji imaju slično znanje, svađaju i kako, u takozvanom učenom svetu, postoje sve vrste izuzetne ljubomore, zasnovane na identifikaciji. Lekari na primer nikada nisu saglasni. Oni su uvek identifikovani sa svojim znanjem. Kuvari nikada nisu saglasni, niti su to učeni ljudi, niti vojnici, duhovnici, niti majke i tako dalje, i tako dalje. Možda se sećate detinjstva, kada ste prvi put počeli da se identifikujete sa znanjem i kako vam je bilo drago, kada vam je rečeno nešto što drugi nisu znali i kako ste osetili neku vrstu moći. Identifikacija pruža osećaj moći. To, naravno, nije bilo znanje za koje ste bili zainteresovani, već činjenice koje ste mogli da „pokažete“.

Sada, uzmimo predmet identifikacije sa Intelektualnim Centrom. Ovde pored drugih stvari postoje stavovi, mišljenja i misli. Da li znate, ili bolje, da li ste opazili da ste identifikovani sa svojim mišljenjima? To je drugi oblik identifikovanja sa sobom. Naravno, jedno mišljenje nije vi, već baš suprotno. Međutim, vi ste identifikovani, osećaj 'Ja' se hrani time. Možda osećate da nemate mišljenja. U svakom slučaju, tu su misli. Možete li da kažete 'Ja' svojim mislima? Ili bolje, da li im nepromenljivo kažete 'Ja'? Sigurno, ukoliko verujete da je sve u vašem unutrašnjem svetu 'Ja', onda sebi ne možete pomoći da to uradite. Međutim, isto tako lako možete reći da je sve u spoljnom svetu vi sami. Često naiđu veoma depresivne i složene misli. Ukoliko se čovek identifikuje sa njima, one će ispoljiti svoju punu moć. Jer je čovek identifikovan sa svojim mislima. Međutim, sasvim je moguće ne identifikovati se sa svojim mislima. U stvari, veoma je potrebno naučiti to, što je pre moguće. To velikim delom pomaže u radu na sebi na svaki način. Nemoguće je zaustaviti misli. Možete to pokušati, ali samo kao vežbu samo-posmatranja. Međutim, čovek može da nauči da se ne identifikuje sa mislima i čovek mora početi njihovim posmatranjem. Neke misli su veoma zanimljive za posmatranje, zapletene, kompleksne, teške misli sa kojima je veoma opasno identifikovati se. Ukoliko se ne identifikujete sa nečim u sebi, počinjete da se oslobađate njegove kontrole. Sledeći put ćemo više govoriti o identifikovanju sa sobom u pogledu Intelektualnog Centra, a kasnije u pogledu ostalih centara.

Nastavak

Нема коментара:

Постави коментар