MAURICE NICOLL
PSIHOLOŠKI KOMENTARI NA UČENJE GURĐIJEVA I USPENSKOG
Birdlip,
09. maj 1943.
Unutrašnje
pridavanje značaja
i
spoljašnje pridavanje značaja
X
– O 'Biti pasivan' (4)
O
identifikovanju sa samim sobom
PDF-VERZIJA
Deo
I
– Ako treba da pređete iz jedne sobe u drugu, nećete moći to da uradite,
ukoliko ste pričvršćeni za nešto u prvoj sobi. Pretpostavimo da ste zaglavljeni
u svojoj fotelji. Biće nemoguće da se pomerite, osim sa foteljom prikačenom za
vas. A ukoliko su vrata uzana, nećete moći da prođete kroz njih. Morate
zamisliti da ste prikačeni za mnogo stvari, koje vas sprečavaju da pređete na
novi nivo bića. Sećam se da je jednom prilikom g. Uspenski rekao da na sebi nosimo
mnogo kaputa. Rekao je da je neophodno stresti te kapute jedan po jedan. U
suprotnom ćemo biti suviše glomazni da bismo prošli kroz vrata. Osoba koja
veruje u sebe, u svoju vrednost i vrlinu, i tako dalje, je glomazna u
psihološkom smislu. Tako ne može da prođe kroz 'uzani prolaz' – ili „kroz iglene uši“. Ona je kamila. Kamila
je veliko i tvrdoglavo stvorenje. Naravno, misli se na osobu koja je psihološki kamila.
U Bibliji se čovek,
koji je veoma identifikovan sa samom sobom, naziva bogatašem.
On ima nepokolebljivu ideju o sopstvenoj vrednosti. Misli da sve zna,
siguran je da može da čini i siguran da su mu pojmovi tačno i pogrešno jasni.
Takva osoba je veoma identifikovana sa sobom. To je bogataš iz Biblije, o kome je Hrist rekao da će lakše biti kamili
da prođe kroz iglene uši, nego bogatašu da uđe u Kraljevstvo Božije. U slučaju
iz Biblije bogataš oseća da poseduje dobrotu i da je stekao vrlinu u svemu što
radi. On je identifikovan sa sobom. Tako sve što radi, odlazi u pogrešan deo
njega samog. Iz tog razloga Hrist mu je rekao: „Idi, prodaj sve što imaš.“ Bogatašu je bilo žao, jer je imao „veliki
imetak.“ – to jest, bio je identifikovan sa sobom i svojom vrednošću. Ipak,
nije bio identifikovan sa sobom toliko mnogo kao Fariseji, koji su se molili,
govoreći: „Bože, zahvaljujem ti da nisam kao drugi ljudi, ucenjivači,
nepravedni, neznobošci i čak kao ovi carinici. Postim dva puta nedeljno; dajem
desetak od svega što steknem“, dok se carinik molio: „Bože, budi milostiv prema
meni grešniku.“ Shvatimo to jasno, da je moguće da čovek bude veoma dobar u
životu i da ispunjava svoju dužnost i da sledi sve ono što smatra verom i da se
herojski suočava sa opasnošću, a da ipak bude bogataš iz Biblije. To znači da je on identifikovan sa sobom u
svemu što čini i samo-zadovoljan. Sada, znate da postoji fraza u Radu koja kaže
da dok čovek ne dosegne stupanj na kome shvata svoju ništavnost, on ne može da se promeni. Da bi počeo da shvata svoju
ništavnost kao praktično iskustvo,
mora postepeno prestati da bude „bogataš“. Drugim rečima, postepeno mora prestati
da se identifikuje sa sobom.
***
Deo
II
– Govorićemo o identifikovanju sa sobom sa različitih strana. Počnimo rečima da
tamo gde ste identifikovani sa sobom,
tamo ne možete biti pasivni prema
sebi. Biti identifikovan sa sobom znači da ste prikačeni za nešto u sebi, što
smatrate sobom. Pretpostavimo da ste prikačeni za ideju da ste istinoljubiva
osoba. To znači da ste prikačeni za sliku o sebi. Stvarate sliku o sebi, za
sebe, da ste uvek istinoljubivi. Tako, gde god da ste, takvi kakvi ste, vi
nosite sa sobom tu sliku. Ne posedujete egzistenciju van te slike. Vi jeste ta slika. Ona vas svuda prati, čak
i kada ne govorite istinu. To ne pravi nikakvu razliku u slici koju imate o
sebi i za koju ste čvrsto prilepljeni. Ukoliko vas okolnosti na trenutak
nateraju da osetite kako niste bili sasvim istinoljubivi u nekoj situaciji,
počećete da opravdavate sebe i raspravljate se, sve dok ponovo ne počnete da se
osećate komotno iznutra i u skladu sa slikom koja vama dominira. To znači biti
identifikovan sa sobom. To je primer koji pripada klasi identifikaciji sa slikom o sebi. Naravno, postoji čitava legija
slika. Ipak, svako ili svaka ima specijalne slike o sebi, sa kojima se
identifikuje. Jedan od izvora naše unutrašnje disharmonije i naših negativnih
stanja leži u slikama. Ako je slika, takva kakva jeste, dovedena u pitanje, mi
svoju osetljivost pokazujemo ili tako što smo depresivni ili tako što smo ljuti
ili, kratko rečeno, negativni. I što smo više identifikovani sa samim sobom, to
smo podložniji uznemirenosti, obeshrabrenosti, razočarenju i tako dalje.
Naravno, slika nije jedino što osobu čini podložnu uznemirenosti. Međutim,
slike predstavljaju veoma jasan izvor nestabilnosti u nama. Slike formiraju
sujeta i imaginacija – to jest, one pripadaju Lažnoj Ličnosti, koja je Imaginarno 'Ja'. A mi smo posebno identifikovani sa svime što
pripada Lažnoj Ličnosti. Kada bismo nekim direktnim uvidom mogli da vidimo da
uopšte nismo onakvi kakvima se zamišljamo, tada bi moć Lažne Ličnosti bila
oslabljena. Sa jedne strane bismo izgubili, ali sa druge bismo dobili mnogo
više nego što bismo izgubili. Međutim, mi uvek branimo sebe, čak i kada znamo
bolje. Zbog toga nam ta dva džina, pod imenom ponos i sujeta, neće dozvoliti da
popustimo – barem ne pred drugima. I iz tog razloga samo-posmatranje može da pomogne. Vi sami, videvši sebe, možete da
popustite sebi. Tako podela mora biti napravljena u sebi između strane koja posmatra i posmatrane strane. I na
početku sve mora da se posmatra pasivno i da se postavi u svetlo svesnosti bez
kriticizma. Ukoliko imate sliku o sebi da ste uvek istinoljubivi, tada tokom
dugo vremena morate posmatrati kako lažete. Jedino će to unutrašnje shvatanje uništiti moć slike sa kojom ste se
identifikovali i kojoj robujete.
***
Deo
III
– „Dok god čovek sebe posmatra kao jednu
osobu, on se neće pomeriti sa mesta gde je.“ Da, ali zašto? Jer je potpuno identifikovan sa samim sobom. Njegov rad
počinje tek onda kada oseti dva čoveka u sebi. Jedan je pasivan i to je čovek
koji posmatra: drugi je aktivan i to je čovek koji je posmatran. Taj aktivni
čovek naziva sebe 'Ja'. Pasivan čovek je početak puta ka pravom 'Ja'- Međutim,
on je tokom dugo vremena slab i ne može ništa da učini. Međutim, budući da je
osećaj 'Ja' izveden iz aktivnog čoveka, pasivan čovek jača sve do trenutka kada
pasivan čovek postane aktivan, a aktivan čovek pasivan. To jest, odvija se
preokret i unutrašnjost kontroliše spoljašnjost, a ne spoljašnjost unutrašnjost.
Shvatimo ovo jasnije. Dok god
čovek shvata sebe kao jedno, on ne može da postane drugačiji. Da li vidite
zašto? On ne može da se promeni, jer je identifikovan
sa sobom i sve u sebi posmatra kao sebe. Njegove misli, mišljenja,
raspoloženja, senzacije i u stvari sve, posmatra kao 'Ja'. On kaže 'Ja' svemu tome.
Setićete se šta Rad kaže o identifikovanju.
Citiraću nekoliko stvari: „Identifikacija je toliko uobičajena i u svrhu posmatranja
je teško odvojiti je od svega ostalog. Čovek je uvek u stanju identifikacije i
iz tog razloga ne može da se seti sebe … 'Identifikacija' je jedan od naših najgorih
neprijatelja. Neophodno je videti i proučavati identifikaciju do samih korena u
sebi. Identifikacija je glavna prepreka pamćenju sebe. Čovek, koji se
identifikuje sa svime, nije sposoban da se seti sebe. Da bi se setio sebe, neophodno je da se ne identifikuje. Međutim, da bi prestao da
se identifikuje, čovek pre svega ne sme da se identifikuje sa sobom. Mora da se seti da u njemu postoje dva
čoveka, jedan koji samo može da posmatra i drugi, koji u svakom trenutku preuzima
kontrolu u njemu i govori u njegovo ime i naziva sebe 'Ja'. On mora pokušati da
se ne identifikuje sa tim drugim čovekom, koji ga kontroliše i da oseti da se
razlikuje od njega i da postoji drugi
u njemu. Međutim, dok se to odvajanje ne izvrši i kontinuirano ne izvršava, on
ostaje jedan čovek i ništa u njemu ne
može da se promeni.“
Videćete da Rad uči da je stanje
čoveka takvo da se on identifikuje sa svime. Na primer, čovek se identifikuje sa svojim znanjem. Jedna
osoba ima jednu vrstu znanja, znanje o svetu, druga ima naučno znanje, treća
poznavanje kulinarstva, četvrta poznavanje biznisa, peta znanje o knjigama itd.
Međutim, u svakom od tih slučaja osoba je identifikovana sa svojim znanjem. Znate kako se ljudi, koji imaju slično
znanje, svađaju i kako, u takozvanom učenom svetu, postoje sve vrste izuzetne
ljubomore, zasnovane na identifikaciji. Lekari na primer nikada nisu saglasni.
Oni su uvek identifikovani sa svojim znanjem. Kuvari nikada nisu saglasni, niti
su to učeni ljudi, niti vojnici, duhovnici, niti majke i tako dalje, i tako
dalje. Možda se sećate detinjstva, kada ste prvi put počeli da se
identifikujete sa znanjem i kako vam je bilo drago, kada vam je rečeno nešto
što drugi nisu znali i kako ste osetili neku vrstu moći. Identifikacija pruža
osećaj moći. To, naravno, nije bilo znanje za koje ste bili zainteresovani, već
činjenice koje ste mogli da „pokažete“.
Sada, uzmimo predmet
identifikacije sa Intelektualnim Centrom. Ovde pored drugih stvari postoje stavovi, mišljenja i misli. Da li znate,
ili bolje, da li ste opazili da ste identifikovani sa svojim mišljenjima? To je
drugi oblik identifikovanja sa sobom. Naravno, jedno mišljenje nije vi, već baš
suprotno. Međutim, vi ste identifikovani, osećaj 'Ja' se hrani time. Možda
osećate da nemate mišljenja. U svakom slučaju, tu su misli. Možete li da kažete
'Ja' svojim mislima? Ili bolje, da li im nepromenljivo kažete 'Ja'? Sigurno,
ukoliko verujete da je sve u vašem unutrašnjem svetu 'Ja', onda sebi ne možete
pomoći da to uradite. Međutim, isto tako lako možete reći da je sve u spoljnom
svetu vi sami. Često naiđu veoma depresivne i složene misli. Ukoliko se čovek
identifikuje sa njima, one će ispoljiti svoju punu moć. Jer je čovek identifikovan
sa svojim mislima. Međutim, sasvim je moguće ne identifikovati se sa svojim mislima.
U stvari, veoma je potrebno naučiti to, što je pre moguće. To velikim delom
pomaže u radu na sebi na svaki način. Nemoguće je zaustaviti misli. Možete to
pokušati, ali samo kao vežbu samo-posmatranja. Međutim, čovek može da nauči da
se ne identifikuje sa mislima i čovek mora početi njihovim posmatranjem. Neke
misli su veoma zanimljive za posmatranje, zapletene, kompleksne, teške misli sa
kojima je veoma opasno identifikovati se. Ukoliko se ne identifikujete sa nečim
u sebi, počinjete da se oslobađate njegove kontrole. Sledeći put ćemo više
govoriti o identifikovanju sa sobom u pogledu Intelektualnog Centra, a kasnije
u pogledu ostalih centara.
Nastavak
Nastavak
Нема коментара:
Постави коментар