Birdlip, 05. februar 1944.
ENEAGRAM
III – šok
Prošli put smo govorili o Zakonu
Sedam koji se nekada naziva Zakon Šoka. Da bi bilo šta raslo, razvijalo se sa
jednog stupnja na drugi, stepen po stepen u ispravnom poretku, neophodan je šok. Mesto tog
šoka je označeno na tački Mi-Fa, ili mestu gde nedostaje polu-ton. Kakve
primere takvog rasta ili evolucije ili razvitka, stepen po stepen, u ispravnom
poretku, možemo naći? Možemo ih naći u evoluciji mikroskopski malih ćelija u
ljudsko biće. To je definitivno ilustracija evolucije po stupnjevima sukcesivne
transformacije, pri čemu jedna stvar postaje sasvim druga stvar – ili jedna
stvar, koja pripada jednom svetu, svetu ćelija, prelazi u drugi svet, svet
Čoveka (dvostrukim procesom diferencijacije i integracije). Shvatite da je vaše
rođenje veoma udaljeno, ne samo u vremenu, već na vertikalnoj skali, u poretku
stvari, u ujedinjenju dve majušne ćelije, u svetu ispod onog u kome mi živimo –
svetu koji nam je obično nevidljiv. Međutim, Zakon 7 se primenjuje na sve
svetove – na zvezdane galaksije, na Čoveka i na ćelije – upravo kao i Zakon 3,
jer su ta dva zakona kreativna i formativna zakona iza Univerzuma i svega što
on sadrži. Postoje ultimativni zakoni u smislu da se ne mogu dalje redukovati –
svesti na nešto jednostavnije. Zakon Sedam iziskuje postojanje šoka. Na osnovu
toga možemo biti sigurni da je, budući da se Zakon Sedam primenjuje svuda, na
sve stvari, na svakom mestu kreacije, kako u svetu atoma ili ćelija čovečanstva
ili solarnih sistema ili rojeva zvezda, šok neophodan i ukoliko taj šok nije dat, doći će do
degeneracije ili smrti. U slučaju ćelije, koja se sukcesivnim stupnjevima
evolucije uzdiže u svet ljudskih bića i postaje vidljiva osoba, to je stupanj
kada je neophodna potpuna promena njene unutrašnje organizacije, da bi mogla da
preživi. Međutim, vi to morate proučavati za sebe, ukoliko želite da tako radite.
U vezi sa time, morate se setiti da je 9 meseci našeg vremena 30.000 puta 9
meseci za ćeliju. (Razradite za sebe šta taj period znači). Obratite pažnju na
ovaj dijagram:
Srednji
stepeni transformacije leže između Re i Si.
Na, recimo, stupnju Sol postoji neko međustanje, nešto
nedovršeno i beskorisno. Svako Do (niže i više) potpuno je u značenju.
Oni predstavljaju „mudrije“ tačke od nota između. Ili možete misliti o njima
kao o odmorištima. Međutim, možete videti kako na ovoj primeni oktave na evoluciju
ćelije u čoveka postoje dve opasne tačke. Prirodu prve je lako videti. Da bi se
razumela niža, potrebno je specijalno a ne obično znanje.
Kada shvatite da su šokovi neophodni
kroz čitav Univerzum, usled činjenice da je Zakon broja Sedam sveprisutan u
najmanjem i najvećem, postaćete svesni da sve ili mora uložiti napor da bi na pravilan način raslo, ili
mora primiti šok u pravo vreme.
Hajde da se na kratko pozabavimo
mehaničkim šokom. Čovek prima mehanički šok koji se ponavlja u veoma kratkim
intervalima. Taj šok je vazduh. Mi
prihvatamo činjenicu da dišemo, kao što prihvatamo i sve drugo, bez razmišljanja.
Vazduh ulazi u pluća i sreće se sa hranom. Ovde postoje dva izuzetna drveta,
svako sa mnogobrojnim granama i grančicama. Drvo krvi se prepliće sa drvetom
vazduha, u najfinijim grančicama, bez prodiranja i dolazi do razmene, tokom
koje nešto iz vazduha prelazi u krv i obrnuto. To je šok, dat na prvoj oktavi u
Čoveku – to jest, Oktavi Transformacije Hrane. Ako nije dat mehanički –
ukoliko, recimo, ne počinje dovoljno brzo u bebi – tada fizički organizam nije
u stanju da funkcioniše. On ne može da radi, jer nije primljen šok, koji mu je
potreban. Govoreći iz te perspektive, očigledno je da smo mi jednostavno
mašine. Sve je učinjeno za nas i jednom kada počne uspešno, mi funkcionišemo
neko vreme. Taj šok vazduha je potreban i životinjama, ribama i pticama. To
jest, u njima vidimo Zakon 7 na delu.
Pogledajmo još jednom Eneagram i
napišimo probavni sistem, sistem vazduha i kvrni sistem pored Re, Mi i Fa.
Sada, Pluća po sebi ne mogu dati šok. Ona
to mogu tek kada prime vazduh. Niti Vazduh može dati šok, dok ona nisu tamo da
ga prime. Vazduh ulazi u Pluća i tada se izdvaja njegov najvredniji deo
(kiseonik) i izvlači u krv, ostatak se izbacuje (nitrogen i ugljen-dioksid).
Sve
stvorene stvari rade sa šokovima. Bez tih
šokova počele bi da umiru. Sada, dat nam je mehanički šok, koji omogućava telu
da živi – šok vazduha. Zašto dišemo? Možemo li da živimo bez disanja? Da li je
disanje nešto mehaničko u nama, nešto uređeno za nas, nešto što nam je dato u
gotovom obliku? Međutim, postoji veliki deo u Čoveku koji nije završen, nije
dat. Čovek je stvoren kao organizam koji se samostalno razvija i ukoliko
razmislite o tome šta to znači, shvatićete da on nije dovršen. Do određene
tačke ste dovršeni, ali iza te tačke ne. U isto vreme ste sposobni za izvesnu
evoluciju, izvestan razvoj, izvestan rast iza tog stepena dovršenosti ili
mehaničkog nivoa. Međutim, budući da svim stvarima upravlja Zakon Sedam ili
Zakon Šoka, možete biti sasvim sigurni da sav dalji razvitak zavisi od šoka –
to jest, ne možete se razviti iza mehanički datog nivoa bez šokova. Vaše telo
radi sve vreme kao mašina, koja transformiše fizičku hranu u više i više
supstance – supstance, koje vam omogućavaju da osećate, mislite i tako dalje.
Ono to radi pomoću mehaničkog šoka vazduha, koji ulazi u oktavu Transformacije
Hrane na određenom mestu između Mi i Fa.
Međutim, ostatak vas, pod čime podrazumevam sve što leži iza mehaničkog nivoa,
ne funkcioniše. On ne funkcioniše jer se ne daje pravi šok na pravom mestu na
pravi način. Čovek živi svoj život kako bilo, bez i najmanje ideje da sebi
treba da da šok i može da živi svoj život na svoj način zahvaljujući mehaničkom
šoku vazduha. Međutim, Čovek je stvoren za nešto više. Kao što znate, Rad nas
uči da smo su stanju da damo sebi dva svesna šoka posle mehaničkog šoka vazduha
i dok ti šokovi ne budu dati, čovek ostaje u snu i zaista počinje da umire
psihološki. Čovekov realan život leži u psihološkoj sferi, u razvitku
razumevanja, osećanja, misli, unutrašnje percepcije. Ako mislite da ste samo
vaše telo, tada činite veliku grešku. Nikakva količina pažnje usmerene na telo
neće vam omogućiti da date sebi dva sledeća svesna šoka, koja pripadaju vašoj
psihološkoj strani. Čovek je više od svog tela, ili bolje, on je dizajniran da
bude više od svog tela. Uzmimo prvi dodatni šok. Taj šok pripada uzimanju
utisaka i njihovom prijemu i njihovoj probavi. Taj šok se naziva Prvi Svesni
Šok. U potpuno razvijenom i svesnom čoveku odvijaju se tri šoka – mehanički šok
vazduha, koji je dat, i dva dodatna šoka, koji nisu dati i moraju da budu
stvoreni. Sva ezoterična psihologija konačno govori o prirodi ta dva dodatna
šoka i o načinima kako se oni mogu dati i oni se odnose na oktavu, koja
potencijalno postoji u Čoveku koji se može razviti svesnim radom. Da bi se
promenili, da bi postali drugačiji, da bi transformisali sami sebe, moramo
shvatiti ta dva šoka i davati ih sebi kontinuirano u svakodnevnom životu.
Međutim, pre svega mora biti dat Prvi Svesni Šok i osoba u ovom Radu mora
početi da uči o tome što znači dati Prvi Svesni Šok u običnom svakodnevnom
životu. Dok ne saznamo istinski nešto o Prvom Svesnom Šoku, koji se naziva
Transformacija Utisaka, ne možemo očekivati da razumemo bilo šta o Drugom
Svesnom Šoku. Utisci, koji uđu u ljudsku mašinu, jesu hrana koja konstituiše
početak oktave. U Eneagramu se levi ugao figure trojke odnosi na mehanički šok
Vazduha. Sada, Vazduh ulazi od spolja na desnoj strani Eneagrama kao Do, sa vodonikom
numeričke vrednosti 192. On prolazi
kroz određene transformacije sve do tačke Mi. Pogledajmo
taj stupanj u dijagramu. Uočićete da se razvitak transformacije Vazduha
nastavlja do tačke Mi, gde je levi ugao figure trojke ili trougla. On se tada
zaustavlja, jer je na toj tački neophodan šok, da bi nastavio. Međutim, taj šok
se uobičajeno ne daje. Nešto ovde mora da uđe, baš kao što je Vazduh u
prethodnom primeru ušao da da šok. Ono što ulazi na tom mestu su Utisci.
Međutim, Utisci ne daju šok na isti način kao vazduh, osim ako su primljeni
svesno. Priroda ova dva šoka je zato drugačija. Na broju 3 šok je pasivan ili
mehaničan, ali na broju 6 šok mora biti aktivan ili svestan. On označava prvo
mesto svesne evolucije. To je mesto, na kome život, koji je ulazni Utisak,
moramo da uzmemo na nov način. To mesto označava gde moramo da transformišemo
svoje svakodnevne doživljaje, svoje odnose sa drugima. To je mesto gde treba da
transcendujemo svoja čula i svet, kako ga vidimo, nečim dodatnim. To je mesto
gde moramo da probavimo sve što nam se dešava, gde moramo da formiramo
psihološku moć, koja selektuje i sa druge strane eliminiše, baš kao što Pluća
selektuju iz Vazduha ono što je korisno i eliminišu ono beskorisno. Kasnije ćemo još govoriti o toj temi.
Međutim, videćete da Eneagram sa svim svojim mogućnostima neće raditi u čoveku,
dok svi njemu inherentni uslovi ne budu ispunjeni. Kada shvatite da se Zakon
Sedam ili Zakon Šoka primenjuje na naš psihološki život, počećete da vidite
zašto je neophodno da se čini stalni napor u psihološkoj sferi. Ukoliko čovek
ne zada neophodan šok na psihološkoj oktavi, neminovno će doći do smrti ili
degeneracije uma i osećanja, baš kao što bi došlo do smrti tela, kada se ne bi
dao mehanički šok Vazduha.
Sada,
postoji mnogo vrsta psihološkog napora, psihološkog šoka. Primanje Utisaka na
nov način, ne uzimanje stvari uvek na isti način, uzimanje novih Utisaka putem
usmerene pažnje, neki su od aspekata, koji pripadaju Prvom Svesnom Šoku, koji
mogu da se sažmu na rad na Biću i rad an Znanju. Kada Rad počne da deluje na
vas i prestane da bude samo teoretska ideja, kada počnete da vidite kako se
primenjuje na vas same, kada za sebe vidite mnoga značenja davanja sebi Prvog
Svesnog Šoka, koji se takođe naziva Pamćenje sebe, ili biti svestan na mestu
uzimanja Utisaka iz spoljnjeg sveta, shvatićete koliko mnogo strana pripada tom
šoku i koliko su one raznolike. U isto vreme razumećete šta to znači da živite
svesnije u središtu života. I kada ste počeli da razumevate ponešto od ovoga,
gledaćete unazad na način kako ste ranije živeli, kada ste na sve reagovali
mehanički sa osećanjem nalik užasu. Osećaćete da biste voleli da ste živeli
svesnije u prošlom životu. Počećete da hvatate kratke uvide o tome kako ste
živeli i kako ste mogli da živite. Neobično je koliko je lepo sve to
formulisano u ovom dijagramu, koliko je jednostavno kada počnete da istražujete
dijagram sa smislom, svojim sopstvenim mislima i razumevanjem i da ga ne
uzimate više samo kao nešto na tabli u šta zurite. Taj dijagram je sav živ, sav
pun značenja i sve reči i pisma i figure i linije postaju zaista izvor
značenja, jednom kada se razumevanje poveže sa njima. On je nalik mapi koja ukazuje
na žive zemlje, ne na mrtve stvari.
Нема коментара:
Постави коментар