7. 8. 2014.

ČETVRTI PUT - ENEAGRAM III


Birdlip, 05. februar 1944.

ENEAGRAM
III – šok


Prošli put smo govorili o Zakonu Sedam koji se nekada naziva Zakon Šoka. Da bi bilo šta raslo, razvijalo se sa jednog stupnja na drugi, stepen po stepen u ispravnom poretku, neophodan je šok. Mesto tog šoka je označeno na tački Mi-Fa, ili mestu gde nedostaje polu-ton. Kakve primere takvog rasta ili evolucije ili razvitka, stepen po stepen, u ispravnom poretku, možemo naći? Možemo ih naći u evoluciji mikroskopski malih ćelija u ljudsko biće. To je definitivno ilustracija evolucije po stupnjevima sukcesivne transformacije, pri čemu jedna stvar postaje sasvim druga stvar – ili jedna stvar, koja pripada jednom svetu, svetu ćelija, prelazi u drugi svet, svet Čoveka (dvostrukim procesom diferencijacije i integracije). Shvatite da je vaše rođenje veoma udaljeno, ne samo u vremenu, već na vertikalnoj skali, u poretku stvari, u ujedinjenju dve majušne ćelije, u svetu ispod onog u kome mi živimo – svetu koji nam je obično nevidljiv. Međutim, Zakon 7 se primenjuje na sve svetove – na zvezdane galaksije, na Čoveka i na ćelije – upravo kao i Zakon 3, jer su ta dva zakona kreativna i formativna zakona iza Univerzuma i svega što on sadrži. Postoje ultimativni zakoni u smislu da se ne mogu dalje redukovati – svesti na nešto jednostavnije. Zakon Sedam iziskuje postojanje šoka. Na osnovu toga možemo biti sigurni da je, budući da se Zakon Sedam primenjuje svuda, na sve stvari, na svakom mestu kreacije, kako u svetu atoma ili ćelija čovečanstva ili solarnih sistema ili rojeva zvezda, šok neophodan i ukoliko taj šok nije dat, doći će do degeneracije ili smrti. U slučaju ćelije, koja se sukcesivnim stupnjevima evolucije uzdiže u svet ljudskih bića i postaje vidljiva osoba, to je stupanj kada je neophodna potpuna promena njene unutrašnje organizacije, da bi mogla da preživi. Međutim, vi to morate proučavati za sebe, ukoliko želite da tako radite. U vezi sa time, morate se setiti da je 9 meseci našeg vremena 30.000 puta 9 meseci za ćeliju. (Razradite za sebe šta taj period znači). Obratite pažnju na ovaj dijagram:






Srednji stepeni transformacije leže između Re i Si. Na, recimo, stupnju Sol postoji neko međustanje, nešto nedovršeno i beskorisno. Svako Do (niže i više) potpuno je u značenju. Oni predstavljaju „mudrije“ tačke od nota između. Ili možete misliti o njima kao o odmorištima. Međutim, možete videti kako na ovoj primeni oktave na evoluciju ćelije u čoveka postoje dve opasne tačke. Prirodu prve je lako videti. Da bi se razumela niža, potrebno je specijalno a ne obično znanje. 

Kada shvatite da su šokovi neophodni kroz čitav Univerzum, usled činjenice da je Zakon broja Sedam sveprisutan u najmanjem i najvećem, postaćete svesni da sve ili mora uložiti napor da bi na pravilan način raslo, ili mora primiti šok u pravo vreme.

Hajde da se na kratko pozabavimo mehaničkim šokom. Čovek prima mehanički šok koji se ponavlja u veoma kratkim intervalima. Taj šok je vazduh. Mi prihvatamo činjenicu da dišemo, kao što prihvatamo i sve drugo, bez razmišljanja. Vazduh ulazi u pluća i sreće se sa hranom. Ovde postoje dva izuzetna drveta, svako sa mnogobrojnim granama i grančicama. Drvo krvi se prepliće sa drvetom vazduha, u najfinijim grančicama, bez prodiranja i dolazi do razmene, tokom koje nešto iz vazduha prelazi u krv i obrnuto. To je šok, dat na prvoj oktavi u Čoveku – to jest, Oktavi Transformacije Hrane. Ako nije dat mehanički – ukoliko, recimo, ne počinje dovoljno brzo u bebi – tada fizički organizam nije u stanju da funkcioniše. On ne može da radi, jer nije primljen šok, koji mu je potreban. Govoreći iz te perspektive, očigledno je da smo mi jednostavno mašine. Sve je učinjeno za nas i jednom kada počne uspešno, mi funkcionišemo neko vreme. Taj šok vazduha je potreban i životinjama, ribama i pticama. To jest, u njima vidimo Zakon 7 na delu.


Pogledajmo još jednom Eneagram i napišimo probavni sistem, sistem vazduha i kvrni sistem pored Re, Mi i Fa







Sada, Pluća po sebi ne mogu dati šok. Ona to mogu tek kada prime vazduh. Niti Vazduh može dati šok, dok ona nisu tamo da ga prime. Vazduh ulazi u Pluća i tada se izdvaja njegov najvredniji deo (kiseonik) i izvlači u krv, ostatak se izbacuje (nitrogen i ugljen-dioksid).

Sve stvorene stvari rade sa šokovima. Bez tih šokova počele bi da umiru. Sada, dat nam je mehanički šok, koji omogućava telu da živi – šok vazduha. Zašto dišemo? Možemo li da živimo bez disanja? Da li je disanje nešto mehaničko u nama, nešto uređeno za nas, nešto što nam je dato u gotovom obliku? Međutim, postoji veliki deo u Čoveku koji nije završen, nije dat. Čovek je stvoren kao organizam koji se samostalno razvija i ukoliko razmislite o tome šta to znači, shvatićete da on nije dovršen. Do određene tačke ste dovršeni, ali iza te tačke ne. U isto vreme ste sposobni za izvesnu evoluciju, izvestan razvoj, izvestan rast iza tog stepena dovršenosti ili mehaničkog nivoa. Međutim, budući da svim stvarima upravlja Zakon Sedam ili Zakon Šoka, možete biti sasvim sigurni da sav dalji razvitak zavisi od šoka – to jest, ne možete se razviti iza mehanički datog nivoa bez šokova. Vaše telo radi sve vreme kao mašina, koja transformiše fizičku hranu u više i više supstance – supstance, koje vam omogućavaju da osećate, mislite i tako dalje. Ono to radi pomoću mehaničkog šoka vazduha, koji ulazi u oktavu Transformacije Hrane na određenom mestu između Mi i Fa. Međutim, ostatak vas, pod čime podrazumevam sve što leži iza mehaničkog nivoa, ne funkcioniše. On ne funkcioniše jer se ne daje pravi šok na pravom mestu na pravi način. Čovek živi svoj život kako bilo, bez i najmanje ideje da sebi treba da da šok i može da živi svoj život na svoj način zahvaljujući mehaničkom šoku vazduha. Međutim, Čovek je stvoren za nešto više. Kao što znate, Rad nas uči da smo su stanju da damo sebi dva svesna šoka posle mehaničkog šoka vazduha i dok ti šokovi ne budu dati, čovek ostaje u snu i zaista počinje da umire psihološki. Čovekov realan život leži u psihološkoj sferi, u razvitku razumevanja, osećanja, misli, unutrašnje percepcije. Ako mislite da ste samo vaše telo, tada činite veliku grešku. Nikakva količina pažnje usmerene na telo neće vam omogućiti da date sebi dva sledeća svesna šoka, koja pripadaju vašoj psihološkoj strani. Čovek je više od svog tela, ili bolje, on je dizajniran da bude više od svog tela. Uzmimo prvi dodatni šok. Taj šok pripada uzimanju utisaka i njihovom prijemu i njihovoj probavi. Taj šok se naziva Prvi Svesni Šok. U potpuno razvijenom i svesnom čoveku odvijaju se tri šoka – mehanički šok vazduha, koji je dat, i dva dodatna šoka, koji nisu dati i moraju da budu stvoreni. Sva ezoterična psihologija konačno govori o prirodi ta dva dodatna šoka i o načinima kako se oni mogu dati i oni se odnose na oktavu, koja potencijalno postoji u Čoveku koji se može razviti svesnim radom. Da bi se promenili, da bi postali drugačiji, da bi transformisali sami sebe, moramo shvatiti ta dva šoka i davati ih sebi kontinuirano u svakodnevnom životu. Međutim, pre svega mora biti dat Prvi Svesni Šok i osoba u ovom Radu mora početi da uči o tome što znači dati Prvi Svesni Šok u običnom svakodnevnom životu. Dok ne saznamo istinski nešto o Prvom Svesnom Šoku, koji se naziva Transformacija Utisaka, ne možemo očekivati da razumemo bilo šta o Drugom Svesnom Šoku. Utisci, koji uđu u ljudsku mašinu, jesu hrana koja konstituiše početak oktave. U Eneagramu se levi ugao figure trojke odnosi na mehanički šok Vazduha. Sada, Vazduh ulazi od spolja na desnoj strani Eneagrama kao Do, sa vodonikom numeričke vrednosti 192. On prolazi kroz određene transformacije sve do tačke Mi. Pogledajmo taj stupanj u dijagramu. Uočićete da se razvitak transformacije Vazduha nastavlja do tačke Mi, gde je levi ugao figure trojke ili trougla. On se tada zaustavlja, jer je na toj tački neophodan šok, da bi nastavio. Međutim, taj šok se uobičajeno ne daje. Nešto ovde mora da uđe, baš kao što je Vazduh u prethodnom primeru ušao da da šok. Ono što ulazi na tom mestu su Utisci. Međutim, Utisci ne daju šok na isti način kao vazduh, osim ako su primljeni svesno. Priroda ova dva šoka je zato drugačija. Na broju 3 šok je pasivan ili mehaničan, ali na broju 6 šok mora biti aktivan ili svestan. On označava prvo mesto svesne evolucije. To je mesto, na kome život, koji je ulazni Utisak, moramo da uzmemo na nov način. To mesto označava gde moramo da transformišemo svoje svakodnevne doživljaje, svoje odnose sa drugima. To je mesto gde treba da transcendujemo svoja čula i svet, kako ga vidimo, nečim dodatnim. To je mesto gde moramo da probavimo sve što nam se dešava, gde moramo da formiramo psihološku moć, koja selektuje i sa druge strane eliminiše, baš kao što Pluća selektuju iz Vazduha ono što je korisno i eliminišu ono beskorisno.  Kasnije ćemo još govoriti o toj temi. Međutim, videćete da Eneagram sa svim svojim mogućnostima neće raditi u čoveku, dok svi njemu inherentni uslovi ne budu ispunjeni. Kada shvatite da se Zakon Sedam ili Zakon Šoka primenjuje na naš psihološki život, počećete da vidite zašto je neophodno da se čini stalni napor u psihološkoj sferi. Ukoliko čovek ne zada neophodan šok na psihološkoj oktavi, neminovno će doći do smrti ili degeneracije uma i osećanja, baš kao što bi došlo do smrti tela, kada se ne bi dao mehanički šok Vazduha.   

Sada, postoji mnogo vrsta psihološkog napora, psihološkog šoka. Primanje Utisaka na nov način, ne uzimanje stvari uvek na isti način, uzimanje novih Utisaka putem usmerene pažnje, neki su od aspekata, koji pripadaju Prvom Svesnom Šoku, koji mogu da se sažmu na rad na Biću i rad an Znanju. Kada Rad počne da deluje na vas i prestane da bude samo teoretska ideja, kada počnete da vidite kako se primenjuje na vas same, kada za sebe vidite mnoga značenja davanja sebi Prvog Svesnog Šoka, koji se takođe naziva Pamćenje sebe, ili biti svestan na mestu uzimanja Utisaka iz spoljnjeg sveta, shvatićete koliko mnogo strana pripada tom šoku i koliko su one raznolike. U isto vreme razumećete šta to znači da živite svesnije u središtu života. I kada ste počeli da razumevate ponešto od ovoga, gledaćete unazad na način kako ste ranije živeli, kada ste na sve reagovali mehanički sa osećanjem nalik užasu. Osećaćete da biste voleli da ste živeli svesnije u prošlom životu. Počećete da hvatate kratke uvide o tome kako ste živeli i kako ste mogli da živite. Neobično je koliko je lepo sve to formulisano u ovom dijagramu, koliko je jednostavno kada počnete da istražujete dijagram sa smislom, svojim sopstvenim mislima i razumevanjem i da ga ne uzimate više samo kao nešto na tabli u šta zurite. Taj dijagram je sav živ, sav pun značenja i sve reči i pisma i figure i linije postaju zaista izvor značenja, jednom kada se razumevanje poveže sa njima. On je nalik mapi koja ukazuje na žive zemlje, ne na mrtve stvari.


Нема коментара:

Постави коментар