15. 8. 2014.

ČETVRTI PUT - ENEAGRAM VIII

Birdlip, 18.mart 1944.

ENEAGRAM
VIII

 U subotu je bilo razgovora o Vremenu i Vraćanju. Budući da se taj predmet odnosi na Prvi Svesni Šok, napraviću rezime svega što je rečeno.

Sve ideje Rada mogu da deluju kao šok. Ideje su veoma moćne – mnogo moćnije nego bilo šta vidljivo i materijalno. Ideje mogu da dominiraju čitavom nacijom. Ne možemo videti neku ideju, ali možemo osetiti njene efekte. G. Uspenski je uporedio ideje sa veoma moćnim mašinama, koje mogu postati opasne, ako njima rukujemo pogrešno. Osetiti sve ideje Rada znači transformisati naše razumevanje. Na primer, ideja da nismo jedno, već mnogo različitih ’Ja’ može da transformiše razumevanje o sebi i o svim drugim ljudima. Na isti način, ideje o Vremenu mogu promeniti naš pogled.  


Uzmimo ideju o Vraćanju. Nemoguće je razumeti tu ideju dok se ne shvati ideja 4. Dimenzije Vremena. Šta je 4. Dimenzija? Mi smo u tri dimenzije Prostora: dužina, širina i dubina. Razmislimo na trenutak o tim dimenzijama. Kretanje tačke, koja nema dimenzije, generiše liniju: linija je jednodimenzionalna. Ako bismo živeli na toj liniji, bilo bi nemoguće shvatiti kako bi bilo kakav pokret pod pravim uglom uopšte bio moguć. Kretanje linije generiše ravnu površinu: ona je 2-dimenzionalna. Kretanje ravni generiše geometrijsko telo: ono je 3-dimenzionalno.


Sada, mi ne možemo razumeti koji pokret treba da napravi geometrijsko telo, da bi generisalo višedimenzionalnu figuru sebe samog. Uzmimo svoje živote kao linije, u 4. Dimenziji. U skladu sa idejom Vraćanja trenutak smrti je trenutak rođenja. Osoba se rađa u istom delu Vremena ponovo i ponovo. Nemoguće je to razumeti, dok ne shvatimo realnost 4. (i 5.) Dimenzije. Vreme živi.  Mi živimo u živom Vremenu i svaki od naših života je fiksiran u neki deo život Vremena i taj deo je naše vreme. Ukoliko ništa ne promenimo u sebi, sve će ponovo biti isto. Ako Suština ostane nepromenjena, rodiće se ponovo u istom delu Vremena i još jednom će privući sebi isti život i okružiti sebe istom Ličnošću. Suština je nerazorivi deo nas. Znamo da unutrašnji rast znači novi rast Suštine i znamo da Suština ne može da raste, dok Ličnost ne bude učinjena pasivnom – posebno određeni delovi Ličnosti, određene slike. Ezoterizam može da promeni odnos između Ličnosti i Suštine. Život Ličnost održava aktivnom. Postepeni efekat Ezoterizma je da učini Ličinost pasivnom. To je razlog zašto  čovek treba da radi na sebi. Ukoliko bude žrtvovao određene delove Ličnosti, ukoliko iz toga bude izvukao snagu, možda će Suština početi da raste.
Ako Suština raste, kada se bude ponovo rodila, neće privući isti život. Promena Bića neminovno znači i promenu života, jer čovekovo Biće privlači čovekov život. Ukoliko postoji razvitak Suštine, neće postojati samo promena u životu, već i u memoriji. Osoba se može setiti šta da radi u nekom teškom trenutku: može se setiti da je napravila grešku.


Budući da je naše biće napravljeno od različitih delova, od kojih su neki više budni, a neki više u snu, shvatićemo da možemo predstaviti svoje živote kao seriju paralelnih linija, nalik telegrafskim žicama. Ako smo negativni, mi smo u nižoj žici. Pamćenjem sebe možemo stići do neke više žice. Uzimajući sve što je teže moguće, mi putujemo najnižom (najgorom) žicom, da tako kažemo. Ne identifikujući se i pamteći sebe dostižemo višu (bolju) žicu. Iako sve te žice leže, kako jesu, blizu jedna druge, postoje razlike između njih. Na nekoj od njih se može anlaziti nešto, čega na drugoj nema. Na primer, na nekoj od linija možemo sresti Rad, a promašiti ga na nekoj od nižih. Nisu sva naša ’Ja’ na istom nivou i neka od njih ne možemo sresti na najnižem nivou, jer ona ne žive tamo.

Imamo mnogo različitih vrsta memorije i svako ’Ja’ ima svoju sopstvenu memoriju. Memorija je naš odnos prema 4. Dimenziji, koji se proteže i na budućnost i na prošlost. Čovek može da se seti budućnosti. To nije tako neobično ako shvatimo da smo živeli ranije. Ovaj Rad veoma mnog naglašava važnost sećanja. Moramo se setiti trenutka razumevanja koje smo imali. Moramo se setiti da smo u Radu. Moramo se setiti svoga cilja. I moramo se etiti sebe. Moramo se setiti da izolujemo sebe iznutra od života i da ne dopustimo da nas događaji slome – to jest, moramo se setiti da praktikujemo neidentifikovanje, kada zateknemo sebe u identifikaciji. Postoji šansa da se dogode neke promene, ako se čovek en identifikuje toliko mnogo i neprekidno. Setivši se da posmatramo identifikaciju u sebi i da praktikujemo neidentifikovanje, čovek dospeva pod nove uticaje. Cilj je doći do tih novih uticaja, koji mogu da nas iscele i da nam daju nov život. Kada ne bi bilo drugih uticaja, kada bi vidljivi život na Zemlji bio sve što postoji, kada ne bi bilo Zraka Kreacije, tada ne bi bilo Rada i ne bi bilo Ezoterijskog Učenja i sve bi bilo bez nade. Sve bi bilo fiksirano i mehanično. Niko ne bi mogao da se promeni.



Нема коментара:

Постави коментар