18. 8. 2014.

ČETVRTI PUT - ENEAGRAM IX

Birdlip, 01. april 1944.

ENEAGRAM
IX – još jedna beleška o Vremenu i Vraćanju

Čini se da mnogi ljudi imaju velike teškoće da shvate šta je šok na tački 6, te, iako je u svakom komentaru objašnjeno da postoji više vrsta tog šoka i da u opštem smislu ideje Rada i njihovo praktikovanje daju taj šok, i dalje se postavljaju pitanja o tome šta je to. Na primer, tokom diskusije prošle nedelje postavljeno je pitanje: „Da li čovek može da poveže taj šok Vremena na tački 6 na isti način kao što može da poveže šok od shvatanja svoje mehaničnosti?“ Ideja da se vraćamo je šok, ako se emocionalno doživi. Ona menja naš odnos prema sadašnjosti, kao i prema prošlosti. Ona čini da vidimo svoje života na nov način. Sada, ako možete da vidite svoj život na nov način, to je šok. Protiv čega je to šok? To je šok protiv načina, kako smo prethodno shvatali život. Ako uzimate svoj život uvek na isti način, postajete fiksirani. Da biste se oslobodili, neophodan je šok. Znate kako je teško promeniti ideje ljudi i da je znak inteligencije ako smo u stanju da shvatimo nove ideje. Ovaj Rad treba da nas navede da mislimo. Sve ideje Rada mogu delovati kao šok, ako za sebe razmislimo o njima. Ideje će nas preneti na drugi nivo. Prodrmaće nas iz tuposti i gluposti malih ’Ja’ koja sve vreme određuju pravac našeg života. Razumete da se o viziji može misliti kao o šoku. Čovek ima novu viziju. Vidi svetlo tamo gde ga prethodno nije video. Sve vidi u novoj perspektivi. Preko svoje vizije ima šok. To je šok starom viđenju stvari. On je potresen u sebi, a ako ste potreseni u sebi, to vam daje šok. Šok treba da nas probudi iz dubokog sna, u kome živimo svoje živote. Padamo u san odmah čim se probudimo i spavamo dublje nego u krevetu. Ideje Rada ne samo da mogu da nam daju šok, kada ih razumemo i asimilujemo u mozgu, već mogu i da nas transformišu. Šok od buđenja je povezan sa transformacijom sebe: šok izbijanja semena, koje ga budi u novi život i istovremeno ga transformiše. Seme je potreseno u sebi. Da li ste ikada bili potreseni u sebi, do samih svojih temelja? Ako jeste, onda razumete šta je šok. Međutim, šok nije obavezno iznenadna stvar: on može delovati tokom dugog, dugog perioda kao ferment, koji polako menja grožđe u vino. Odgovor na pitanje kao što je, da li ideja Vremena može da bude povezana sa šokom na tački 6 jeste: „Da“. To je izričito rečeno u komentarima. Međutim, to će biti šok samo ako čovek pokuša da razume šta to znači i često misli o Vraćanju i kako će se čovek uvek vrteti u točku svog života dok ne bude promenio sebe. Šta onda treba da učinimo da bismo promenili sebe? Ovaj rad nas uči šta treba da radimo svakog dana i svakog minuta.

U vezi sa pitanjem o različitim vrstama memorije – svaki centar i svaki deo centra ima sopstvenu memoriju. Memorija nije jedna te ista stvar. Ono što je rečeno je da je memorija naša veza sa 4. Dimenzijom. To je naš odnos prema našem Vremenu. Možemo se kretati u memoriji u prošlost, a da se ne pomerimo iz svojih fotelja. Sigurno, ta veza sa prošlošću je veoma pogrešna. Ispod naše lične memorije postoji dublja memorija do koje veoma retko imamo pristup, ukoliko ga uopšte dobijemo. U toj dubljoj memoriji sve je prisutno – sve što smo rekli ili učinili ili videli ili doživeli. To je Knjiga našeg Života koja se otvara u smrti. Mi nosimo memoriju u Suštini. Ličnost biva uništena posle smrti, ali Suština se vraća. Zbog toga imamo šansu da se setimo, kada se vratimo, samo ako Suština bilo šta zabeleži. Sve što učinimo iskonski, dodirnuće Suštinu i Suština će se toga setiti po povratku. To je razlog zašto geniji ponekad otkrivaju sebe veoma rano. U Vraćanju sve dolazi ranije, što je na bilo koji način učinjeno iskonski. Neki muzičari ili drugi genijalni ljudi počinju da se sećaju veoma rano.

Prava memorija nije povezana na isti način kao lična memorija. Na primer, svi trenuci istinskog razumevanja Rada biće povezani zajedno. Neće ležati pomešani sa drugim sećanjima u serijama niti pomešani po datumima. Sećanja istog emocionalnog kvaliteta imaju sklonost da se povezuju. To sećanje na prošlo vreme, dan za danom, razlikuje se od emocionalne memorije. Drugim rečima, naš odnos prema 4. Dimenziji je veoma različit. Osoba može imati veoma slabo sećanje u vremenskim sekvencama, ali veoma dobru emocionalnu memoriju i obrnuto.

Postavljeno je pitanje: Kako možemo da se ponovo rodimo u istom delu Vremena, kada naši roditelji neće biti tu? Ovo je pogrešno shvaćeno. Naši roditelji su u našem vremenu. Sve je tamo u Vremenu i sve se vraća u Vremenu. Imamo teškoće da svojim umom, koji se oslanja samo na čula, shvatimo kakve su više dimenzije. U stvari, to je nemoguće. Mi o Vremenu možemo misliti samo kao o liniji, ali u stvari postoje 3 dimenzije Vremena, tako da linija postaje ravan, a ravan geometrijsko telo. U tom geometrijskom telu Vremena sve postoji i sve se vraća u talasima, velikim i malim. U isto vreme, postoji opšta promena, koja se odvija u čitavoj Geometriji Vremena. Da to izrazimo običnim jezikom, neke stvari se uspinju, neke se spuštaju, a neke stvari ostaju nepokretne. U okviru ideje Vraćanja, mi moramo da izaberemo. Možemo odvojiti jedan točak iz mašine da bismo razumeli i moramo razumeti da je točak napravljen od neke vrste elastične supstance, koja može da se malo raširi i da se sažme.

S obzirom na pitanje kao što je ’da li možemo da izaberemo druge roditelje’, odgovor je, naravno da ne, ako smo pod Zakonom Vraćanja. Rađamo smo u istom delu Vremena kao i pre i naši roditelji su tu. Samo kada dođemo do Reinkarnacije, moći će da se postavi to pitanje. Reinkarnacija se potpuno razlikuje od Vraćanja. U Vraćanju čovek se rađa u istom delu Vremena od istih roditelja; u Reinkarnaciji čovek se ne rađa u istom delu Vremena. Međutim, Reinkarnacija za nas stoji van diskusije. Potreban je veoma visok stepen razvitka. Čovek mora dostići kraj svog života i mora se na određen način iznutra povezati fuzijom, pre nego što može da pređe u drugi deo Vremena.

Pod uticajem ideje i Vraćanju čitav naš koncept prošlosti se menja. Rečeno je da traje velika bitka između religioznih ljudi, koji veruju u život posle života, i naučnika, koji veruju samo u ovaj život. Videćete da ideja o Vraćanju zadovoljava obe strane. Kada vidite kako vaša prošlost leži ispred vas, tada vaša razmišljanja o vašoj prošlosti postaju korisna.

Nastavak

2 коментара:

  1. U filmu "Dani Mrmota", glavni lik pokusava da iskljuci mehanizam ponavljanja jednog istog dana. Pri tome zadrzava sva secanja i iskustva iz prethodnih "istih" dana ... Potrebno mu je vise stotina ponavljanja, da bi proziveo "ispunjen i savrsen" dan, koji dovodi do oslobodjenja od okova zadate ponavljajuce matrice...

    Covek, lisen iskustava i secanja, sem na nekom "intuitivnom" ili 'zrelosnom" planu, a zaronjen u more iskrivljenih i izopacenih ljudskih energija, strasti nagona jos u trajanju desetina hiljada dana..... Hmmm, kakve li su sanse?


    ОдговориИзбриши
  2. Dobar je to film!
    Mislim da se ipak sećamo mnogo više nego što smo svesni. Možda ne događaja, ali smo akumulirali sećanja koja se ispoljavaju kao Savest i Intuicija: ogroman otklon da ubijemo neko svesno biće, ogroman otpor da povredimo biće slabije od sebe i bespomoćno, potreba iz stomaka da pomognemo prijatelju kada mu je teško i da ga zaštitimo, unutrašnji glas nas obično jasno upozori pre nego što se upletemo u neke destruktivne odnose (mada ga najčešće ne poslušamo:-), … itd.

    Doduše, sudeći po situaciju u svetu, rekla bih da nemaju baš svi takva „sećanja“. Zar ne?

    Teorija o Večnom vraćanju je u stvari zastrašujuća, ako je malo razmotrimo, izaziva pravi šok, kao i mnogo toga u Četvrtom putu. Ali zaista, ako kao automati besvesno ponavljamo uvek iste obrasce, šta bi se u nekom drugom životu moglo promeniti? Ali akcenat je na "ako":-)
    Time for Awakening!

    ОдговориИзбриши